Utgard: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Utgard'''-->{{dz|[[Utgard (album)]]|album Enslaveda}} | <!--'''Utgard'''-->{{dz|[[Utgard (album)]]|album Enslaveda}} | ||
'''Utgard''' ([[staronordijski jezik|staronordijski]]: ''Útgarðar''; doslovno značenje – ''Izvanjski svijet''<ref>{{ | '''Utgard''' ([[staronordijski jezik|staronordijski]]: ''Útgarðar''; doslovno značenje – ''Izvanjski svijet''<ref>{{Citiranje knjige|last=Maček|first=Dora|title=Edda: Gylfaginning / Obmanjivanje Gylfija|date=1997.|publisher=ArTresor naklada|isbn=953-6522-06-3}}, str. 123.</ref>) u [[Nordijska mitologija|nordijskoj mitologiji]] predstavlja mjesto na kojem su živjeli [[jotuni]]. Utgard se katkad prikazuje kao dvorac u [[Jotunheim]]u, ali ga je moguće smatrati i svijetom izvan [[Midgard]]a. | ||
U jednoj inačici mitologije pretpostavlja se da je Utgard posljednji od triju svjetova povezanih s [[Yggdrasil]]om. Ostala su dva svijeta [[Asgard]] (prebivalište bogova) i Midgard (prebivalište ljudi). Asgard se nalazi u najdubljem dijelu; dalje od njega smješten je Midgard, a potom planine i pustoši, vodene površine i jezera te na koncu Arktički ocean, u čijem se hladnom i mračnom dijelu nalazi Utgard. Ondje žive snažna bića kao što su jotuni i ostale vrste nastale za davnih vremena koje ugrožavaju red u kozmosu. Jotuni su opasni za Ase, premda sami po sebi nisu zla bića; opasni su na temelju toga što napuštanjem svojih granica narušavaju ravnotežu moći. Putovanje u Utgard bilo je podjednako pogibeljno Asima kao što je jotunima bilo putovanje u Asgard.<ref>Steinsland, Gro (2005.): ''Norrøn religion : myter, riter, samfunn'', Oslo: Pax forlag. {{ISBN|978-82-530-2607-7}}, str. 99.</ref> | U jednoj inačici mitologije pretpostavlja se da je Utgard posljednji od triju svjetova povezanih s [[Yggdrasil]]om. Ostala su dva svijeta [[Asgard]] (prebivalište bogova) i Midgard (prebivalište ljudi). Asgard se nalazi u najdubljem dijelu; dalje od njega smješten je Midgard, a potom planine i pustoši, vodene površine i jezera te na koncu Arktički ocean, u čijem se hladnom i mračnom dijelu nalazi Utgard. Ondje žive snažna bića kao što su jotuni i ostale vrste nastale za davnih vremena koje ugrožavaju red u kozmosu. Jotuni su opasni za Ase, premda sami po sebi nisu zla bića; opasni su na temelju toga što napuštanjem svojih granica narušavaju ravnotežu moći. Putovanje u Utgard bilo je podjednako pogibeljno Asima kao što je jotunima bilo putovanje u Asgard.<ref>Steinsland, Gro (2005.): ''Norrøn religion : myter, riter, samfunn'', Oslo: Pax forlag. {{ISBN|978-82-530-2607-7}}, str. 99.</ref> | ||
Posljednja izmjena od 2. siječanj 2022. u 22:30
Utgard (staronordijski: Útgarðar; doslovno značenje – Izvanjski svijet[1]) u nordijskoj mitologiji predstavlja mjesto na kojem su živjeli jotuni. Utgard se katkad prikazuje kao dvorac u Jotunheimu, ali ga je moguće smatrati i svijetom izvan Midgarda.
U jednoj inačici mitologije pretpostavlja se da je Utgard posljednji od triju svjetova povezanih s Yggdrasilom. Ostala su dva svijeta Asgard (prebivalište bogova) i Midgard (prebivalište ljudi). Asgard se nalazi u najdubljem dijelu; dalje od njega smješten je Midgard, a potom planine i pustoši, vodene površine i jezera te na koncu Arktički ocean, u čijem se hladnom i mračnom dijelu nalazi Utgard. Ondje žive snažna bića kao što su jotuni i ostale vrste nastale za davnih vremena koje ugrožavaju red u kozmosu. Jotuni su opasni za Ase, premda sami po sebi nisu zla bića; opasni su na temelju toga što napuštanjem svojih granica narušavaju ravnotežu moći. Putovanje u Utgard bilo je podjednako pogibeljno Asima kao što je jotunima bilo putovanje u Asgard.[2]
Snorri Sturluson ispričao je jednu od pustolovina Thora i Lokija u Gylfaginningu, tijekom koje su posjetili Utgarda-Lokija u dvorcu Utgardu. Ponekad je postojao prividni mir između različitih sila i tada su se jotuni i Asi mogli okupljati kako bi pili.
Izvori
- ↑ Maček, Dora., str. 123.
- ↑ Steinsland, Gro (2005.): Norrøn religion : myter, riter, samfunn, Oslo: Pax forlag. ISBN 978-82-530-2607-7, str. 99.