More actions
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web) |
m file->datoteka |
||
Nije prikazana jedna međuinačica | |||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Pomorska luka | |||
| naziv = Trajektna luka Split d.d. | | naziv = Trajektna luka Split d.d. | ||
| izvorni naziv = Luka Split | | izvorni naziv = Luka Split | ||
Redak 26: | Redak 26: | ||
== Povijest == | == Povijest == | ||
[[ | [[Datoteka:US Navy 090530-N-5345W-109 Deck department Sailors man the foc'sle rails as the amphibious dock landing ship USS Fort McHenry (LSD 43) makes her approach to the port city of Split, Croatia.jpg|thumb|right|250px|alt=Pogled na obalu i luku sa broda|Pogled na Pomorsku luku Split s broda [[USS Fort McHenry (LSD-43)|USS ''Fort McHenry'']] Američke ratne mornarice]] | ||
Prvi transport u blizini gdje je današnja Trajektna luka bila je tadašnja luka ''Asphalatos'', kojeg su osnovali [[Grčka| Grčki]] starosjedioci osnovali u [[4. st. pr. Kr.]] Pozicija transportne luke bila je izabrana zbog prirodne lokacije luke i ima široki izlaz i pogled na [[Jadransko more]] te na susjedne otoke naseljene [[Iliri]]ma, najviše zbog blizine [[Salona| Salone]]. Znatniji pomorski promet odvijao se u to doba u Solinskoj uvali, gdje su se nalazila obalna postrojenja Salone, te u lukama grčkih naselja [[Epetion]]a na mjestu današnjega [[Stobreč]]a i [[Tragurion]]a na mjestu današnjega [[Trogir]]a. Split je dobio na značenju tek izgradnjom [[Dioklecijanova palača|Dioklecijanove palače]] početkom [[4. stoljeće|4. st.]] Tada je u njezinu južnom dijelu uređena mala luka namijenjena pristajanju carskih brodova. U antičkome razdoblju postojala je još jedna luka u uvali [[Spinut]], na sjevernoj strani splitskoga poluotoka.<ref name="tehnika.lzmk">{{Citiranje web|url=https://tehnika.lzmk.hr/luka-split/ |title=Luka Split |publisher=Hrvatska tehnička enciklopedija, [[Leksikografski zavod Miroslav Krleža]], |work=tehnika.lzmk.hr |date=26. rujna 2017. |accessdate=3. prosinca 2020.}}</ref> | Prvi transport u blizini gdje je današnja Trajektna luka bila je tadašnja luka ''Asphalatos'', kojeg su osnovali [[Grčka| Grčki]] starosjedioci osnovali u [[4. st. pr. Kr.]] Pozicija transportne luke bila je izabrana zbog prirodne lokacije luke i ima široki izlaz i pogled na [[Jadransko more]] te na susjedne otoke naseljene [[Iliri]]ma, najviše zbog blizine [[Salona| Salone]]. Znatniji pomorski promet odvijao se u to doba u Solinskoj uvali, gdje su se nalazila obalna postrojenja Salone, te u lukama grčkih naselja [[Epetion]]a na mjestu današnjega [[Stobreč]]a i [[Tragurion]]a na mjestu današnjega [[Trogir]]a. Split je dobio na značenju tek izgradnjom [[Dioklecijanova palača|Dioklecijanove palače]] početkom [[4. stoljeće|4. st.]] Tada je u njezinu južnom dijelu uređena mala luka namijenjena pristajanju carskih brodova. U antičkome razdoblju postojala je još jedna luka u uvali [[Spinut]], na sjevernoj strani splitskoga poluotoka.<ref name="tehnika.lzmk">{{Citiranje web|url=https://tehnika.lzmk.hr/luka-split/ |title=Luka Split |publisher=Hrvatska tehnička enciklopedija, [[Leksikografski zavod Miroslav Krleža]], |work=tehnika.lzmk.hr |date=26. rujna 2017. |accessdate=3. prosinca 2020.}}</ref> |
Posljednja izmjena od 13. svibanj 2022. u 07:46
- PREUSMJERI Predložak:Infookvir pomorska luka
Trajektna luka Split d.d. je hrvatsko poduzeće iz Splita, Hrvatska u srednjoj Dalmaciji. Luka je, izvorno bila, trgovačko mjesto koje su prvotno osnovali grčki doseljenici s otoka Visa, a potom su ga preuzeli Rimljani. Luka je napredovala kroz srednji vijek, ali je doživjela pad krajem 18. i početkom 19. stoljeća kada je Riječka luka preuzela ulogu primarne trgovačke i pomorske luke u regiji.
Povijest
Prvi transport u blizini gdje je današnja Trajektna luka bila je tadašnja luka Asphalatos, kojeg su osnovali Grčki starosjedioci osnovali u 4. st. pr. Kr. Pozicija transportne luke bila je izabrana zbog prirodne lokacije luke i ima široki izlaz i pogled na Jadransko more te na susjedne otoke naseljene Ilirima, najviše zbog blizine Salone. Znatniji pomorski promet odvijao se u to doba u Solinskoj uvali, gdje su se nalazila obalna postrojenja Salone, te u lukama grčkih naselja Epetiona na mjestu današnjega Stobreča i Traguriona na mjestu današnjega Trogira. Split je dobio na značenju tek izgradnjom Dioklecijanove palače početkom 4. st. Tada je u njezinu južnom dijelu uređena mala luka namijenjena pristajanju carskih brodova. U antičkome razdoblju postojala je još jedna luka u uvali Spinut, na sjevernoj strani splitskoga poluotoka.[1]
Nakon toga splitsku obalu je preuzeo Bizant sve do nastanka Hrvatskog Kraljevstva u početku 10. stoljeća.[2][3] Hrvatska i Kraljevina Ugarska su se 1102. ujedinili u personalnu uniju.[4] Do 12. stoljeća Split je razvio trgovačke rute sa svojim zaleđem i pomorskom trgovinom diljem Jadranskog mora i Sredozemlja.[5] Mletačka Republika dobila je potpunu kontrolu nad Dalmacijom i gradom Splitom do 1428. godine.[6] U 16. stoljeću Split je bio središte pomorske trgovine Balkana gdje se prevozila roba koja je dolazila iz Osmanskog Carstva, Indije i Perzije do Mletačke Republike i obrnuto. Nakom pada Mletačke Republike, Split je između 1797. i 1806. godine došao pod vlast Habsburške Monarhije i Austro-Ugarske Monarhije do Napoleonove Francuske koja je vlast nad gradom i njenom lukom preuzela od 1806. do 1813. kad je grad pao ponovno pod vlašću Austro-Ugarske, nakon njene obnove, preciznije Split je bio pod izravnom kontrolom Beča i njenog Austrijskog Carstva.[7] U tom su razdoblju trgovački brodovi i njihove trgovačke rute bili preusmjereni u druge istočnojadranske pomorske luke, pogotovo u riječku luku što je uzrokovalo pad gradskog gospodarstva.[5] Dolaskom Splita pod austrijsku vlast 1797. prestale su čvrste mletačke stege i ograničenja, oživjela je trgovina i ojačalo brodarstvo. Karavane iz Osmanskoga Carstva ponovno su počele dolaziti, a tereti su se, umjesto samo u Veneciju, otpremali u mnoge druge luke.[8] Nakon što je 1805. grad došao pod francusku vlast, vojni zapovjednik Dalmacije maršal August Marmont započeo je velike građevinske radove. Srušene su stare mletačke utvrde, a materijal je iskorišten za nasipanje mora. Duljina obale u splitskoj luci tijekom tih je zahvata udvostručena.[8]
U drugoj polovici 19. stoljeća gospodarstvo grada Splita i okolice počelo se oporavljati i Split je ubrzo postao središte srednje Dalmacije, povezujući zaleđe i susjedne otoke. To je potaknulo razvoj gradske luke i njezinih prometnih veza, uključujući izgradnju novog lukobrana i željezničke pruge Split – Knin. 1925. godine želježnica je povezana sa želježničkom prugom između Rijeke i Zagreba preko Gospića što je omogućilo razvoj moderne luke. Od 1957. godine, teretni terminali luke Split premješteni su iz središta grada na područjima industrijske zone u Stinicama, Solinu i Kaštelima dok se za potrebe putničkog prometa još uvijek koristi luka na istočnoj obali grada.[9][5]
Izvori
- ↑ {{
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},|Citiranje web},
]]}},
- if:
]]}},
- if:
]]}},
Vanjske poveznice
- Luka Split. Hrvatska tehnička enciklopedija - portal hrvatske tehničke baštine