Razlika između inačica stranice »Mehmed Šakir Kurtćehajić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (infookvir književnik) |
||
(Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika) | |||
Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Mehmed Šakir Kurtćehajić'''-->{{ | <!--'''Mehmed Šakir Kurtćehajić'''-->{{Infookvir književnik | ||
| Ime = Mehmed Šakir Kurtćehajić | | Ime = Mehmed Šakir Kurtćehajić | ||
| boja = #B0C4DE | | boja = #B0C4DE | ||
Redak 27: | Redak 27: | ||
== Životopis== | == Životopis== | ||
Mehmed Šakir Kurtćehajić je rođen u [[Bijelo Polje|Bijelom Polju]], 1844. godine, u porodici Mehmeda Kurtćehajića, koji je, kao kadija, službovao u nekoliko bosanskih gradova. Službovao je najprije kao pisar u sjedištu [[Pljevlja|Pljevaljskog kadiluka]], zatim pri sudu [[Sandžak|Novopazarskog sandžaka]], da bi zatim bio premješten u [[Sarajevo]], u vilajetsku službu. Godine 1866. godine počinje pisati u listu „Bosanski vjesnik“, a zatim pokreće list [[Sarajevski cvjetnik]] koji je izlazio tjedno, na četiri strane, dvojezično, s usporednim tekstom arebicom na turskom i ćirilicom na [[Bošnjački jezik|bošnjačkom jeziku]]. Godine 1869. godine, biva postavljen za direktora Vilajetske štamparije u Sarajevu. Obolivši od [[Tuberkuloza|tuberkuloze]], po savjetu liječnika, u srpnju 1872. godine, odlazi na liječenje u [[Beč]] gdje iste godine umire u 27-oj godini života.<ref>{{ | Mehmed Šakir Kurtćehajić je rođen u [[Bijelo Polje|Bijelom Polju]], 1844. godine, u porodici Mehmeda Kurtćehajića, koji je, kao kadija, službovao u nekoliko bosanskih gradova. Službovao je najprije kao pisar u sjedištu [[Pljevlja|Pljevaljskog kadiluka]], zatim pri sudu [[Sandžak|Novopazarskog sandžaka]], da bi zatim bio premješten u [[Sarajevo]], u vilajetsku službu. Godine 1866. godine počinje pisati u listu „Bosanski vjesnik“, a zatim pokreće list [[Sarajevski cvjetnik]] koji je izlazio tjedno, na četiri strane, dvojezično, s usporednim tekstom arebicom na turskom i ćirilicom na [[Bošnjački jezik|bošnjačkom jeziku]]. Godine 1869. godine, biva postavljen za direktora Vilajetske štamparije u Sarajevu. Obolivši od [[Tuberkuloza|tuberkuloze]], po savjetu liječnika, u srpnju 1872. godine, odlazi na liječenje u [[Beč]] gdje iste godine umire u 27-oj godini života.<ref>{{Citiranje weba|url=https://akos.ba/mehmed-sakir-kurtcehajic-prvi-bosnjacki-novinar/|title= Mehmed Šakir Kurtćehajić - Prvi bošnjački novinar|publisher=akos.ba|date=18 August 2017 |accessdate=2020-02-29}}</ref> | ||
== Izvori == | == Izvori == |
Trenutačna izmjena od 05:55, 15. travnja 2022.
Mehmed Šakir Kurtćehajić | |
---|---|
150px | |
Rođenje | 1844. Bijelo Polje |
Smrt | 1872. Beč |
Nacionalnost | Bošnjak |
Književne vrste | novinar |
Portal o životopisima |
Mehmed Šaćir Kurtćehajić, (Bijelo Polje, 1844. – Beč, 1872.), prvi bošnjački novinar, začetnika tiskane riječi i novinarstva na bošnjačkom jeziku.[1]
Životopis
Mehmed Šakir Kurtćehajić je rođen u Bijelom Polju, 1844. godine, u porodici Mehmeda Kurtćehajića, koji je, kao kadija, službovao u nekoliko bosanskih gradova. Službovao je najprije kao pisar u sjedištu Pljevaljskog kadiluka, zatim pri sudu Novopazarskog sandžaka, da bi zatim bio premješten u Sarajevo, u vilajetsku službu. Godine 1866. godine počinje pisati u listu „Bosanski vjesnik“, a zatim pokreće list Sarajevski cvjetnik koji je izlazio tjedno, na četiri strane, dvojezično, s usporednim tekstom arebicom na turskom i ćirilicom na bošnjačkom jeziku. Godine 1869. godine, biva postavljen za direktora Vilajetske štamparije u Sarajevu. Obolivši od tuberkuloze, po savjetu liječnika, u srpnju 1872. godine, odlazi na liječenje u Beč gdje iste godine umire u 27-oj godini života.[2]
Izvori
- ↑ "Bošnjaci Sandžaka: Mehmed Šakir Kurtćehajić (1844.-1872.) » Bošnjaci" (boš.). Bošnjaci. 3. ožujka 2015.. http://wayback.archive.org/web/20150726031251/http://bosnjaci.agency/bosnjaci-sandzaka-mehmed-sakir-kurtcehajic-1844-1872 Pristupljeno 26. siječnja 2017.
- ↑ "Mehmed Šakir Kurtćehajić - Prvi bošnjački novinar". akos.ba. 18. kolovoza 2017.. https://akos.ba/mehmed-sakir-kurtcehajic-prvi-bosnjacki-novinar/ Pristupljeno 29. veljače 2020.