Razlika između inačica stranice »Akif Ustić«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba))
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Akif Ustić'''-->'''Akif Ustić''' ([[Srebrenica]], [[16. lipnja]] [[1947.]]<ref>{{Citiranje weba |url=http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/viewnewnews.php?id=71857 |title=Godišnjica pogibije "Zlatnog ljiljana" Akifa Ustića: Heroj koji je školski dnevnik zamijenio puškom |publisher=Tuzlarije |date=13. listopada 2016.|language=boš.}}</ref> – Zalazje, [[Sase (Srebrenica, BiH)|Sase]], [[13. listopada]] [[1992.]]<ref name=ZL/>), visoki časnik Armije BiH.  Jedan od organizatora otpora [[Rat u Bosni i Hercegovini|velikosrpskoj agresiji]] na području Srebrenice.
'''Akif Ustić''' ([[Srebrenica]], [[16. lipnja]] [[1947.]]<ref>{{Citiranje weba |url=http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/viewnewnews.php?id=71857 |title=Godišnjica pogibije "Zlatnog ljiljana" Akifa Ustića: Heroj koji je školski dnevnik zamijenio puškom |publisher=Tuzlarije |date=13. listopada 2016.|language=boš.}}</ref> – Zalazje, [[Sase (Srebrenica, BiH)|Sase]], [[13. listopada]] [[1992.]]<ref name=ZL/>), visoki časnik Armije BiH.  Jedan od organizatora otpora [[Rat u Bosni i Hercegovini|velikosrpskoj agresiji]] na području Srebrenice.


== Životopis ==
== Životopis ==

Trenutačna izmjena od 17:50, 28. travnja 2022.

Akif Ustić (Srebrenica, 16. lipnja 1947.[1] – Zalazje, Sase, 13. listopada 1992.[2]), visoki časnik Armije BiH. Jedan od organizatora otpora velikosrpskoj agresiji na području Srebrenice.

Životopis

Rođen u Srebrenici. Osnivač je 1. srebreničkog bataljuna i jedan od organizatora otpora na području Srebrenice.[3] Bio je zamjenik zapovjednika 28. divizije koju je predvodio Naser Orić.[4]

Prije rata radio je kao nastavnik tjelesnog odgoja.[2] Poginuo je u zasjedi u Zalazju 13. listopada 1992. godine na položaju zamjenika zapovjednika Teritorijalne obrane. U zasjedi su poginula još 22 borca Armije RBiH, dok je šest ranjeno. Tijela ubijenih prevežena su u Bratunac. Vraćena su nakon pet dana.[5]

Ustiću i suborcima Srebreničani su tijekom 1993. podigli turbe na Starom gradu.[3] Ustić je 1994. posmrtno odlikovan najvišim ratnim priznanjem Zlatnim ljiljanom,[2] te je dobio čin pukovnika.[4] Nakon što je VRS okupirala Srebrenicu 1995., pripadnici Vojske Republike Srpske srušili su njegovo turbe. Od 2005. godine nanovo je građeno turbe čija je obnova dovršena 2008. godine. [3]

Izvori