Toggle search
Toggle menu
243,9 tis.
103
18
640,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Unutarnji Sunčev sustav: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
VizualnoWikitekst
Bot: Automatski unos stranica
 
m Zamjena teksta - '{{Citiranje web|' u '{{citiranje weba|'
 
(Nisu prikazane 3 međuinačice 2 suradnika)
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Unutarnji Sunčev sustav'''-->[[File:Solar system orrery inner planets.png|thumb|upright=1.25|[[Orerij]] koji prikazuje kreteanje četiriju unutarnjih planeta. Male kugle pokazuju položaj svakog planeta na svaki [[julijanski dan]], počevši od 6. srpnja 2018. (afel) i završavajući s 3. siječnjem 2019. (perihel).]]
[[File:Solar system orrery inner planets.png|thumb|upright=1.25|[[Orerij]] koji prikazuje kreteanje četiriju unutarnjih planeta. Male kugle pokazuju položaj svakog planeta na svaki [[julijanski dan]], počevši od 6. srpnja 2018. (afel) i završavajući s 3. siječnjem 2019. (perihel).]]
[[datoteka:Jupiterovi Trojanci.png|250px|mini|desno|Glavni planetoidni pojas ili asteroidni pojas (prikazan bijelim točkicama) nalazi se između putanja [[Mars]]a i [[Jupiter]]a.]]
[[datoteka:Jupiterovi Trojanci.png|250px|mini|desno|Glavni planetoidni pojas ili asteroidni pojas (prikazan bijelim točkicama) nalazi se između putanja [[Mars]]a i [[Jupiter]]a.]]
'''Unutarnji Sunčev sustav''' je dio [[Sunčev sustav|Sunčeva sustava]] koji obuhvaća četiri [[terestrički planet|terestrička planeta]] najbliža Suncu i [[asteroidni pojas]],<ref name=inner>{{cite web|title=Inner Solar System |publisher=NASA Science (Planets) |url=http://nasascience.nasa.gov/planetary-science/exploring-the-inner-solar-system |accessdate=9 May 2009 |url-status=dead |archiveurl=https://web.archive.org/web/20090511182050/http://nasascience.nasa.gov/planetary-science/exploring-the-inner-solar-system |archivedate=11 May 2009 |language=eng.|df= }}</ref> dok je iza Glavnog asteroidnog pojasa [[vanjski Sunčev sustav]] u kojemu su četiri velika planeta.<ref>{{cite web |language=eng.|title=The Solar System |website=Nine Planets |url=http://www.nineplanets.org/overview.html |accessdate=15 February 2007}}</ref> Objekti unutarnjeg Sunčeva sustava većinom se sastoje od [[stijena]],<ref name="Podolak Weizman et al. 1995">{{cite journal| doi = 10.1016/0032-0633(95)00061-5| last1 = Podolak| first1 = M.| last2 = Weizman| first2 = A.| last3 = Marley| first3 = M.| date=December 1995 | title = Comparative models of Uranus and Neptune| journal = Planetary and Space Science| volume = 43| issue = 12| pages = 1517–1522| pmid = | pmc = |language=eng.| bibcode = 1995P&SS...43.1517P| ref = <!-- {{sfnRef|Podolak Weizman et al.|1995}} -->}}</ref> kolektivnog imena za sastojke visokih tališta, poput [[silikat]]a, [[željezo|željeza]], [[Nikal|nikla]], koji ostaju [[krutina]]ma pod skoro svim uvjetima u [[protoplanetna maglica|protoplanetnoj maglici]].<ref name="Podolak Podolak et al. 2000">{{cite journal| doi = 10.1016/S0032-0633(99)00088-4| last1 = Podolak| first1 = M.| last2 = Podolak| first2 = J.I.| last3 = Marley| first3 = M.S.| date=February 2000 | title = Further investigations of random models of Uranus and Neptune| journal = Planetary and Space Science| volume = 48| issue = 2–3| pages = 143–151|language=eng.| pmid = | pmc = | bibcode = 2000P&SS...48..143P| ref = <!-- {{sfnRef|Podolak Podolak et al.|2000}} -->| url = https://zenodo.org/record/998024}}</ref> Ti planeti imaju guste, kamenite sastave, posjeduju malo ili nijedan [[Prirodni satelit|mjesec]] i bez [[ Planetarni prsten|prstenastih sustava]]. Zbog visokih vrelišta, samo su kovine i silikati mogli opstati u krutom obliku u vrućem unutarnjem Sunčevom sustavu, blizu Sunca, te su od njih nastali kameni planeti [[Merkur]], [[Venera]], [[Zemlja]] i [[Mars]]. Zato što su metalni elementi činili tek mali udio [[Sunčeva maglica|Sunčeve maglice]], terestrički planeti nisu mogli narasti vrlo veliki. Tri od četiri unutarnja planeta (Venera, Zemlja i Mars) imaju [[Atmosfera|atmosferu]] dovoljno snažnu da stvaraju vremenske prilike; svi imaju kratere i [[ Tektonika|tektonske]] površinske značajke poput dolina i vulkana. Na čvrstoj se površini geološkim procesima razvila [[sekundarna atmosfera]] od pretežnog ugljikova dioksida ([[Venerina atmosfera|Venera]] i [[Marsova atmosfera|Mars]]) i [[Zemljina atmosfera|tercijarna atmosfera Zemlje]] od [[Dušik|dušika]] i [[Kisik|kisika]].<ref name=":0">{{Citiranje časopisa|title=Sunčev sustav {{!}} Hrvatska enciklopedija|url=https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=58787|accessdate=2020-06-08}}</ref>  Pojam ''unutarnji planet'' ne treba miješati sa ''[[Donji planeti|donjim planetom]]'', koji označava one planete koji su bliže Suncu nego što je Zemlja (tj. Merkur i Venera).  
'''Unutarnji Sunčev sustav''' je dio [[Sunčev sustav|Sunčeva sustava]] koji obuhvaća četiri [[terestrički planet|terestrička planeta]] najbliža Suncu i [[asteroidni pojas]],<ref name=inner>{{citiranje weba|title=Inner Solar System |publisher=NASA Science (Planets) |url=http://nasascience.nasa.gov/planetary-science/exploring-the-inner-solar-system |accessdate=9 May 2009 |url-status=dead |archiveurl=https://web.archive.org/web/20090511182050/http://nasascience.nasa.gov/planetary-science/exploring-the-inner-solar-system |archivedate=11 May 2009 |language=eng.|df= }}</ref> dok je iza Glavnog asteroidnog pojasa [[vanjski Sunčev sustav]] u kojemu su četiri velika planeta.<ref>{{citiranje weba|language=eng.|title=The Solar System |website=Nine Planets |url=http://www.nineplanets.org/overview.html |accessdate=15 February 2007}}</ref> Objekti unutarnjeg Sunčeva sustava većinom se sastoje od [[stijena]],<ref name="Podolak Weizman et al. 1995">{{cite journal| doi = 10.1016/0032-0633(95)00061-5| last1 = Podolak| first1 = M.| last2 = Weizman| first2 = A.| last3 = Marley| first3 = M.| date=December 1995 | title = Comparative models of Uranus and Neptune| journal = Planetary and Space Science| volume = 43| issue = 12| pages = 1517–1522| pmid = | pmc = |language=eng.| bibcode = 1995P&SS...43.1517P| ref = <!-- {{sfnRef|Podolak Weizman et al.|1995}} -->}}</ref> kolektivnog imena za sastojke visokih tališta, poput [[silikat]]a, [[željezo|željeza]], [[Nikal|nikla]], koji ostaju [[krutina]]ma pod skoro svim uvjetima u [[protoplanetna maglica|protoplanetnoj maglici]].<ref name="Podolak Podolak et al. 2000">{{cite journal| doi = 10.1016/S0032-0633(99)00088-4| last1 = Podolak| first1 = M.| last2 = Podolak| first2 = J.I.| last3 = Marley| first3 = M.S.| date=February 2000 | title = Further investigations of random models of Uranus and Neptune| journal = Planetary and Space Science| volume = 48| issue = 2–3| pages = 143–151|language=eng.| pmid = | pmc = | bibcode = 2000P&SS...48..143P| ref = <!-- {{sfnRef|Podolak Podolak et al.|2000}} -->| url = https://zenodo.org/record/998024}}</ref> Ti planeti imaju guste, kamenite sastave, posjeduju malo ili nijedan [[Prirodni satelit|mjesec]] i bez [[ Planetarni prsten|prstenastih sustava]]. Zbog visokih vrelišta, samo su kovine i silikati mogli opstati u krutom obliku u vrućem unutarnjem Sunčevom sustavu, blizu Sunca, te su od njih nastali kameni planeti [[Merkur]], [[Venera]], [[Zemlja]] i [[Mars]]. Zato što su metalni elementi činili tek mali udio [[Sunčeva maglica|Sunčeve maglice]], terestrički planeti nisu mogli narasti vrlo veliki. Tri od četiri unutarnja planeta (Venera, Zemlja i Mars) imaju [[Atmosfera|atmosferu]] dovoljno snažnu da stvaraju vremenske prilike; svi imaju kratere i [[ Tektonika|tektonske]] površinske značajke poput dolina i vulkana. Na čvrstoj se površini geološkim procesima razvila [[sekundarna atmosfera]] od pretežnog ugljikova dioksida ([[Venerina atmosfera|Venera]] i [[Marsova atmosfera|Mars]]) i [[Zemljina atmosfera|tercijarna atmosfera Zemlje]] od [[Dušik|dušika]] i [[Kisik|kisika]].<ref name=":0">{{Citiranje časopisa|title=Sunčev sustav {{!}} Hrvatska enciklopedija|url=https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=58787|accessdate=2020-06-08}}</ref>  Pojam ''unutarnji planet'' ne treba miješati sa ''[[Donji planeti|donjim planetom]]'', koji označava one planete koji su bliže Suncu nego što je Zemlja (tj. Merkur i Venera).  


Polumjer cijelog područja unutarnje Sunčevog sustava manji je od udaljenosti između orbita [[Jupiter]]a i [[Saturn]]a. Unutarnji je Sunčev sustav također unutar [[crta smrzavanja (astrofizika)|crte smrzavanja]], koja je manje od 5 AJ daleko (oko 700 milijuna km) od Sunca.<ref>{{cite web |language=eng.|url=http://www.astronoo.com/en/articles/frost-line.html |title=Frost line or snow line or ice line in the solar system |website=Astronoo |access-date=28 November 2017}}</ref>
Polumjer cijelog područja unutarnje Sunčevog sustava manji je od udaljenosti između orbita [[Jupiter]]a i [[Saturn]]a. Unutarnji je Sunčev sustav također unutar [[crta smrzavanja (astrofizika)|crte smrzavanja]], koja je manje od 5 AJ daleko (oko 700 milijuna km) od Sunca.<ref>{{citiranje weba|language=eng.|url=http://www.astronoo.com/en/articles/frost-line.html |title=Frost line or snow line or ice line in the solar system |website=Astronoo |access-date=28 November 2017}}</ref>


[[Međuplanetni medij]] je dom barem dviju diskolikih regija [[svemirska prašina|kozmičke prašine]] u Sunčevom sustavu, od kojih je jedna u unutarnjem Sunčevom sustavu. [[Međuplanetni oblak prašine]] uzrokom je [[zodijačko svjetlo|zodijačkog svjetla]]. Najvjerojatnije je nastao srazovima unutar asteroidnog pojasa uslijed gravitacijskog međudjelovanja s planetima.<ref>{{cite web|date=1998 |title=Long-term Evolution of the Zodiacal Cloud |url=http://astrobiology.arc.nasa.gov/workshops/1997/zodiac/backman/IIIc.html |accessdate=3 February 2007 |url-status=dead |archiveurl=https://web.archive.org/web/20060929030040/http://astrobiology.arc.nasa.gov/workshops/1997/zodiac/backman/IIIc.html |language=eng.|archivedate=29 September 2006 |df= }}</ref> Druga se prostire od 10 do 40 AJ i nalazi se u vanjskom Sunčevom sustavu u [[Kuiperov pojas|Kuiperovu pojasu]].<ref>{{cite web |language=eng.|date=2003 |title=ESA scientist discovers a way to shortlist stars that might have planets |work=ESA Science and Technology |url=http://sci.esa.int/science-e/www/object/index.cfm?fobjectid=29471 |accessdate=3 February 2007}}</ref><ref>{{cite journal |language=eng.|last=Landgraf |first=M. |author2=Liou, J.-C. |author3=Zook, H.A. |author4= Grün, E. |date=May 2002 |title=Origins of Solar System Dust beyond Jupiter |journal=[[The Astronomical Journal]] |volume=123 |issue=5 |pages=2857–2861 |doi=10.1086/339704 |url=http://astron.berkeley.edu/~kalas/disksite/library/ladgraf02.pdf |accessdate=9 February 2007 |bibcode=2002AJ....123.2857L |arxiv = astro-ph/0201291}}</ref>
[[Međuplanetni medij]] je dom barem dviju diskolikih regija [[svemirska prašina|kozmičke prašine]] u Sunčevom sustavu, od kojih je jedna u unutarnjem Sunčevom sustavu. [[Međuplanetni oblak prašine]] uzrokom je [[zodijačko svjetlo|zodijačkog svjetla]]. Najvjerojatnije je nastao srazovima unutar asteroidnog pojasa uslijed gravitacijskog međudjelovanja s planetima.<ref>{{citiranje weba|date=1998 |title=Long-term Evolution of the Zodiacal Cloud |url=http://astrobiology.arc.nasa.gov/workshops/1997/zodiac/backman/IIIc.html |accessdate=3 February 2007 |url-status=dead |archiveurl=https://web.archive.org/web/20060929030040/http://astrobiology.arc.nasa.gov/workshops/1997/zodiac/backman/IIIc.html |language=eng.|archivedate=29 September 2006 |df= }}</ref> Druga se prostire od 10 do 40 AJ i nalazi se u vanjskom Sunčevom sustavu u [[Kuiperov pojas|Kuiperovu pojasu]].<ref>{{citiranje weba|language=eng.|date=2003 |title=ESA scientist discovers a way to shortlist stars that might have planets |work=ESA Science and Technology |url=http://sci.esa.int/science-e/www/object/index.cfm?fobjectid=29471 |accessdate=3 February 2007}}</ref><ref>{{cite journal |language=eng.|last=Landgraf |first=M. |author2=Liou, J.-C. |author3=Zook, H.A. |author4= Grün, E. |date=May 2002 |title=Origins of Solar System Dust beyond Jupiter |journal=[[The Astronomical Journal]] |volume=123 |issue=5 |pages=2857–2861 |doi=10.1086/339704 |url=http://astron.berkeley.edu/~kalas/disksite/library/ladgraf02.pdf |accessdate=9 February 2007 |bibcode=2002AJ....123.2857L |arxiv = astro-ph/0201291}}</ref>


Položaj Sunčeva sustava u [[Kumova slama|Kumovoj slami]] vrlo je bitan za [[evolucijska povijest života|razvitak]] života na planetima i ostalim tijelima Sunčevog sustava, osobito unutarnjeg. Sunčev sustav u Kumovoj slami kruži u orbiti bliskoj kružnoj, a orbite blizu Sunca približno su iste brzine kao [[spiralni krak|spiralni kraci]] Kumove slame.<ref name="astrobiology" /><ref>{{cite journal |author=O. Gerhard |title=Pattern speeds in the Milky Way |date=2011 |journal=Mem. S.A.It. Suppl. |volume=18 |page=185 |arxiv=1003.2489 |bibcode=2011MSAIS..18..185G}}</ref> Zato Sunce rijetko prolazi kroz spiralne krake. Spiralni krakovi su dom daleko većoj koncentraciji [[supernova|supernova]], gravitacijskih nestabilnosti i radijacije koji bi mogli ometati Sunčev sustav. Zato što nije u njima, to je Zemlji dalo duga razdoblja stabilnosti za život čime se on mogao razviti.<ref name="astrobiology">{{cite web |date=18 May 2001 |author=Leslie Mullen |title=Galactic Habitable Zones |work=Astrobiology Magazine |url=http://www.astrobio.net/news-exclusive/galactic-habitable-zones-2/ |accessdate=24 April 2015}}</ref>
Položaj Sunčeva sustava u [[Kumova slama|Kumovoj slami]] vrlo je bitan za [[evolucijska povijest života|razvitak]] života na planetima i ostalim tijelima Sunčevog sustava, osobito unutarnjeg. Sunčev sustav u Kumovoj slami kruži u orbiti bliskoj kružnoj, a orbite blizu Sunca približno su iste brzine kao [[spiralni krak|spiralni kraci]] Kumove slame.<ref name="astrobiology" /><ref>{{cite journal |author=O. Gerhard |title=Pattern speeds in the Milky Way |date=2011 |journal=Mem. S.A.It. Suppl. |volume=18 |page=185 |arxiv=1003.2489 |bibcode=2011MSAIS..18..185G}}</ref> Zato Sunce rijetko prolazi kroz spiralne krake. Spiralni krakovi su dom daleko većoj koncentraciji [[supernova|supernova]], gravitacijskih nestabilnosti i radijacije koji bi mogli ometati Sunčev sustav. Zato što nije u njima, to je Zemlji dalo duga razdoblja stabilnosti za život čime se on mogao razviti.<ref name="astrobiology">{{citiranje weba|date=18 May 2001 |author=Leslie Mullen |title=Galactic Habitable Zones |work=Astrobiology Magazine |url=http://www.astrobio.net/news-exclusive/galactic-habitable-zones-2/ |accessdate=24 April 2015}}</ref>


Za [[Oortov oblak]] u [[Vanjski Sunčev sustav|vanjskom Sunčevom sustavu]] se misli da se sastoji od [[komet]]a koje je iz unutarnjeg Sunčevog sustava izbacilo gravitacijsko međudjelovanje s vanjskim planetima.<ref>{{Cite journal |language=eng.|date=2001 |vauthors=Stern SA, Weissman PR |title=Rapid collisional evolution of comets during the formation of the Oort cloud |volume=409 |issue=6820 |pages=589–591 |journal= Nature|doi=10.1038/35054508 |pmid=11214311 }}</ref><ref>{{cite web |date=2006 |author=Bill Arnett |title=The Kuiper Belt and the Oort Cloud |website=Nine Planets |url=http://www.nineplanets.org/kboc.html |language=eng.|accessdate=23 June 2006}}</ref>  Prema nekim procjenama, vjeruje se da Oortov oblak sadrži i do 12 milijardi kometa koji samo čekaju da se strmoglave u unutarnji Sunčev sustav.<ref>{{Citiranje časopisa|title=phobos -> svemir -> suncev sustav -> kometi|url=https://www.astro.caltech.edu/~mislavb/phobos/svemir/ss/kometi/1_opcenito.htm|accessdate=2020-06-08}}</ref> Vrlo je bitno što se Sunce ne nalazi blizu [[galaktičko središte|galaktičkog središta]] [[Kumova slama|Kumove slame]]. Bliže središtu, gravitacijska povlačenja obližnjih zvijezda mogla bi perturbirati tijela u Oortovom oblaku te poslati mnoge komete u unutarnji Sunčev sustav, iz čega mogu proizaći sudari s moguće katastrofalnim implikacijama na [[život na Zemlji]]. Intenzivna radijacija galaktičkog središta također bi mogla interferirati s razvitkom složenijeg života.<ref name=astrobiology />
Za [[Oortov oblak]] u [[Vanjski Sunčev sustav|vanjskom Sunčevom sustavu]] se misli da se sastoji od [[komet]]a koje je iz unutarnjeg Sunčevog sustava izbacilo gravitacijsko međudjelovanje s vanjskim planetima.<ref>{{Cite journal |language=eng.|date=2001 |vauthors=Stern SA, Weissman PR |title=Rapid collisional evolution of comets during the formation of the Oort cloud |volume=409 |issue=6820 |pages=589–591 |journal= Nature|doi=10.1038/35054508 |pmid=11214311 }}</ref><ref>{{citiranje weba|date=2006 |author=Bill Arnett |title=The Kuiper Belt and the Oort Cloud |website=Nine Planets |url=http://www.nineplanets.org/kboc.html |language=eng.|accessdate=23 June 2006}}</ref>  Prema nekim procjenama, vjeruje se da Oortov oblak sadrži i do 12 milijardi kometa koji samo čekaju da se strmoglave u unutarnji Sunčev sustav.<ref>{{Citiranje časopisa|title=phobos -> svemir -> suncev sustav -> kometi|url=https://www.astro.caltech.edu/~mislavb/phobos/svemir/ss/kometi/1_opcenito.htm|accessdate=2020-06-08}}</ref> Vrlo je bitno što se Sunce ne nalazi blizu [[galaktičko središte|galaktičkog središta]] [[Kumova slama|Kumove slame]]. Bliže središtu, gravitacijska povlačenja obližnjih zvijezda mogla bi perturbirati tijela u Oortovom oblaku te poslati mnoge komete u unutarnji Sunčev sustav, iz čega mogu proizaći sudari s moguće katastrofalnim implikacijama na [[život na Zemlji]]. Intenzivna radijacija galaktičkog središta također bi mogla interferirati s razvitkom složenijeg života.<ref name=astrobiology />
Kada komet uđe u unutarnji Sunčev sustav, približivši se dovoljno Suncu stvara se uvjet da zaleđena površina kometa [[sublimacija|sublimira]] i [[ionizacija|ionizira]] čime nastaje kometna koma: dugi rep plina i prašine, vidljiv sa Zemlje golim okom.
Kada komet uđe u unutarnji Sunčev sustav, približivši se dovoljno Suncu stvara se uvjet da zaleđena površina kometa [[sublimacija|sublimira]] i [[ionizacija|ionizira]] čime nastaje kometna koma: dugi rep plina i prašine, vidljiv sa Zemlje golim okom.


Posljednja izmjena od 14. rujan 2025. u 03:53

Orerij koji prikazuje kreteanje četiriju unutarnjih planeta. Male kugle pokazuju položaj svakog planeta na svaki julijanski dan, počevši od 6. srpnja 2018. (afel) i završavajući s 3. siječnjem 2019. (perihel).
Datoteka:Jupiterovi Trojanci.png
Glavni planetoidni pojas ili asteroidni pojas (prikazan bijelim točkicama) nalazi se između putanja Marsa i Jupitera.

Unutarnji Sunčev sustav je dio Sunčeva sustava koji obuhvaća četiri terestrička planeta najbliža Suncu i asteroidni pojas,[1] dok je iza Glavnog asteroidnog pojasa vanjski Sunčev sustav u kojemu su četiri velika planeta.[2] Objekti unutarnjeg Sunčeva sustava većinom se sastoje od stijena,[3] kolektivnog imena za sastojke visokih tališta, poput silikata, željeza, nikla, koji ostaju krutinama pod skoro svim uvjetima u protoplanetnoj maglici.[4] Ti planeti imaju guste, kamenite sastave, posjeduju malo ili nijedan mjesec i bez prstenastih sustava. Zbog visokih vrelišta, samo su kovine i silikati mogli opstati u krutom obliku u vrućem unutarnjem Sunčevom sustavu, blizu Sunca, te su od njih nastali kameni planeti Merkur, Venera, Zemlja i Mars. Zato što su metalni elementi činili tek mali udio Sunčeve maglice, terestrički planeti nisu mogli narasti vrlo veliki. Tri od četiri unutarnja planeta (Venera, Zemlja i Mars) imaju atmosferu dovoljno snažnu da stvaraju vremenske prilike; svi imaju kratere i tektonske površinske značajke poput dolina i vulkana. Na čvrstoj se površini geološkim procesima razvila sekundarna atmosfera od pretežnog ugljikova dioksida (Venera i Mars) i tercijarna atmosfera Zemlje od dušika i kisika.[5] Pojam unutarnji planet ne treba miješati sa donjim planetom, koji označava one planete koji su bliže Suncu nego što je Zemlja (tj. Merkur i Venera).

Polumjer cijelog područja unutarnje Sunčevog sustava manji je od udaljenosti između orbita Jupitera i Saturna. Unutarnji je Sunčev sustav također unutar crte smrzavanja, koja je manje od 5 AJ daleko (oko 700 milijuna km) od Sunca.[6]

Međuplanetni medij je dom barem dviju diskolikih regija kozmičke prašine u Sunčevom sustavu, od kojih je jedna u unutarnjem Sunčevom sustavu. Međuplanetni oblak prašine uzrokom je zodijačkog svjetla. Najvjerojatnije je nastao srazovima unutar asteroidnog pojasa uslijed gravitacijskog međudjelovanja s planetima.[7] Druga se prostire od 10 do 40 AJ i nalazi se u vanjskom Sunčevom sustavu u Kuiperovu pojasu.[8][9]

Položaj Sunčeva sustava u Kumovoj slami vrlo je bitan za razvitak života na planetima i ostalim tijelima Sunčevog sustava, osobito unutarnjeg. Sunčev sustav u Kumovoj slami kruži u orbiti bliskoj kružnoj, a orbite blizu Sunca približno su iste brzine kao spiralni kraci Kumove slame.[10][11] Zato Sunce rijetko prolazi kroz spiralne krake. Spiralni krakovi su dom daleko većoj koncentraciji supernova, gravitacijskih nestabilnosti i radijacije koji bi mogli ometati Sunčev sustav. Zato što nije u njima, to je Zemlji dalo duga razdoblja stabilnosti za život čime se on mogao razviti.[10]

Za Oortov oblak u vanjskom Sunčevom sustavu se misli da se sastoji od kometa koje je iz unutarnjeg Sunčevog sustava izbacilo gravitacijsko međudjelovanje s vanjskim planetima.[12][13] Prema nekim procjenama, vjeruje se da Oortov oblak sadrži i do 12 milijardi kometa koji samo čekaju da se strmoglave u unutarnji Sunčev sustav.[14] Vrlo je bitno što se Sunce ne nalazi blizu galaktičkog središta Kumove slame. Bliže središtu, gravitacijska povlačenja obližnjih zvijezda mogla bi perturbirati tijela u Oortovom oblaku te poslati mnoge komete u unutarnji Sunčev sustav, iz čega mogu proizaći sudari s moguće katastrofalnim implikacijama na život na Zemlji. Intenzivna radijacija galaktičkog središta također bi mogla interferirati s razvitkom složenijeg života.[10] Kada komet uđe u unutarnji Sunčev sustav, približivši se dovoljno Suncu stvara se uvjet da zaleđena površina kometa sublimira i ionizira čime nastaje kometna koma: dugi rep plina i prašine, vidljiv sa Zemlje golim okom.

Glavni planetoidni pojas nalazi se u području između Marsa i Jupitera sadrži planetoide i meteoroide, mala čvrsta tijela građena od stijena i metala. Ta se tijela razvijaju sudarno, a gibaju se oko Sunca istim smjerom kao i planeti, ali su im staze izduženije, zbog čega neki odlaze dalje od Saturna ili se približavaju Suncu bliže od Merkura. Zbog intenzivna praćenja i poboljšanja mjernih metoda, u novije se doba otkriva mnogo planetoida i meteoroida koji prolaze pokraj Zemlje.[5] Asteroidi, osim onih najvećih, klasificirani su kao mala tijela Sunčevog sustava i sastoje se uglavnom od vatrostalnih kamenih i metalnih minerala s nešto leda.[15] [16] Veličine su od nekoliko metara do stotina kilometara. Asteroidi manji od metra obično se nazivaju meteoroidi i mikrometeoroidi (veličine zrna), ovisno o različitim, pomalo proizvoljnim definicijama. Asteroidni pojas zauzima orbitu između Marsa i Jupitera, između 2,3 and 3,3  AJ od Sunca. Smatra se da su to ostaci iz formacije Sunčevog sustava koji se nisu uspjeli stopiti zbog gravitacijske interferencije Jupitera.[17] Asteroidni pojas sadrži desetke tisuća, možda i milijune objekata promjera više od jednog kilometra.[18] Unatoč tome, ukupna masa asteroidnog pojasa vjerojatno neće biti veća od tisućine mase Zemlje.[19]

Unutarnji Sunčev sustav također sadrži asteroide blizu Zemlje čija se putanja križa s orbitama unutarnjih planeta.[20] Neki od njih su potencijalno opasni objekti.


Bilješke

  1. ↑ "Inner Solar System" (engl.). NASA Science (Planets). Inačica izvorne stranice arhivirana 11. svibanj 2009.. http://nasascience.nasa.gov/planetary-science/exploring-the-inner-solar-system Pristupljeno 9. svibanj 2009. 
  2. ↑ "The Solar System" (engl.). http://www.nineplanets.org/overview.html Pristupljeno 15. veljača 2007. 
  3. ↑ Podolak, M.; Weizman, A.; Marley, M. (prosinac 1995). "Comparative models of Uranus and Neptune" (engl.). Planetary and Space Science 43 (12): 1517–1522. Bibcode 1995P&SS...43.1517P. doi:10.1016/0032-0633(95)00061-5 
  4. ↑ Podolak, M.; Podolak, J.I.; Marley, M.S. (veljača 2000). "Further investigations of random models of Uranus and Neptune" (engl.). Planetary and Space Science 48 (2–3): 143–151. Bibcode 2000P&SS...48..143P. doi:10.1016/S0032-0633(99)00088-4. https://zenodo.org/record/998024 
  5. ↑ 5,0 5,1 Sunčev sustav | Hrvatska enciklopedija. https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=58787 Pristupljeno 8. lipanj 2020. 
  6. ↑ "Frost line or snow line or ice line in the solar system" (engl.). http://www.astronoo.com/en/articles/frost-line.html Pristupljeno 28. studeni 2017. 
  7. ↑ "Long-term Evolution of the Zodiacal Cloud" (engl.). 1998. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. rujan 2006.. http://astrobiology.arc.nasa.gov/workshops/1997/zodiac/backman/IIIc.html Pristupljeno 3. veljača 2007. 
  8. ↑ "ESA scientist discovers a way to shortlist stars that might have planets" (engl.). ESA Science and Technology. 2003. http://sci.esa.int/science-e/www/object/index.cfm?fobjectid=29471 Pristupljeno 3. veljača 2007. 
  9. ↑ Landgraf, M.; Liou, J.-C.; Zook, H.A.; Grün, E. (svibanj 2002). "Origins of Solar System Dust beyond Jupiter" (engl.). The Astronomical Journal 123 (5): 2857–2861. arXiv:astro-ph/0201291. Bibcode 2002AJ....123.2857L. doi:10.1086/339704. http://astron.berkeley.edu/~kalas/disksite/library/ladgraf02.pdf Pristupljeno 9. veljača 2007. 
  10. ↑ 10,0 10,1 10,2 Leslie Mullen (18. svibanj 2001.). "Galactic Habitable Zones". Astrobiology Magazine. http://www.astrobio.net/news-exclusive/galactic-habitable-zones-2/ Pristupljeno 24. travanj 2015. 
  11. ↑ O. Gerhard (2011). "Pattern speeds in the Milky Way". Mem. S.A.It. Suppl. 18: 185. arXiv:1003.2489. Bibcode 2011MSAIS..18..185G 
  12. ↑ "Rapid collisional evolution of comets during the formation of the Oort cloud" (engl.). Nature 409 (6820): 589–591. 2001. doi:10.1038/35054508. PMID 11214311 
  13. ↑ Bill Arnett (2006). "The Kuiper Belt and the Oort Cloud" (engl.). http://www.nineplanets.org/kboc.html Pristupljeno 23. lipanj 2006. 
  14. ↑ phobos -> svemir -> suncev sustav -> kometi. https://www.astro.caltech.edu/~mislavb/phobos/svemir/ss/kometi/1_opcenito.htm Pristupljeno 8. lipanj 2020. 
  15. ↑ "IAU Planet Definition Committee". International Astronomical Union. 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. lipanj 2009.. http://www.iau.org/public_press/news/release/iau0601/newspaper/ Pristupljeno 1. ožujak 2009. 
  16. ↑ "Are Kuiper Belt Objects asteroids? Are large Kuiper Belt Objects planets?". Cornell University. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. siječanj 2009.. http://curious.astro.cornell.edu/question.php?number=601 Pristupljeno 1. ožujak 2009. 
  17. ↑ Petit, J.-M. (2001). "The Primordial Excitation and Clearing of the Asteroid Belt". Icarus 153 (2): 338–347. http://www.gps.caltech.edu/classes/ge133/reading/asteroids.pdf Pristupljeno 22. ožujak 2007. 
  18. ↑ "New study reveals twice as many asteroids as previously believed". ESA. 2002. http://www.esa.int/esaCP/ESAASPF18ZC_index_0.html Pristupljeno 23. lipanj 2006. 
  19. ↑ Krasinsky, G.A. (srpanj 2002). "Hidden Mass in the Asteroid Belt". Icarus 158 (1): 98–105 
  20. ↑ Morbidelli, A.; Bottke, W.F.; Froeschlé, Ch.; Michel, P. (siječanj 2002). W.F. Bottke Jr.. ed. "Origin and Evolution of Near-Earth Objects" (engl.). Asteroids III: 409–422. Bibcode 2002aste.book..409M. http://www.boulder.swri.edu/~bottke/Reprints/Morbidelli-etal_2002_AstIII_NEOs.pdf 

en:Solar_System#Inner_Solar_System

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Unutarnji_Sunčev_sustav&oldid=625930"