Razlika između inačica stranice »Noćna molitva (kršćanstvo)«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bmz) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
Noćna molitva''', važna [[molitva]] u [[kršćanstvo|kršćanskoj]] [[duhovnost]]i.<ref name=Pažin117>[http://www.djkbf.unios.hr/hr/nastava/e-materijali/category/27-katedra-liturgike?download=104:vrijeme-i-prostor-skripta-nacrt-predavanja KBF Đakovo] Zvonko Pažin: Liturgijsko vrijeme i prostor. (Nacrt predavanja). Đakovo, 2014. str. 117 (pristupljeno 8. studenoga 2019.)</ref> Primjere nalazimo u [[Biblija|Bibliji]] "„O ponoći nasta vika: ’Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’“ i u Dj 20,7.11 "U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše, i kako je sutra kanio otputovati, probesjedi sve do ponoći… Zatim se pope pa, pošto razlomi kruh i blagova, dugo je još zborio, sve do zore. "<ref name=Pažin5>[http://www.djkbf.unios.hr/hr/nastava/e-materijali/category/27-katedra-liturgike?download=104:vrijeme-i-prostor-skripta-nacrt-predavanja KBF Đakovo] Zvonko Pažin: Liturgijsko vrijeme i prostor. (Nacrt predavanja). Đakovo, 2014. str. 5 (pristupljeno 8. studenoga 2019.)</ref> Po noćnoj molitvi poznat je red [[kartuzijanci|kartuzijanaca]]. | |||
Noćnom se molitvom izražava i potiče iščekivanje Gospodina koji je došao, [[uskrs]]nuo i koji će opet doći. Kroz povijest raznoliko se bdjelo. Ovaj molitveni čas naziva je ''matutinum'' ([[praskozorje]]), dok se po rimskoj tradiciji molio početkom [[noć]]i. To je izazivalo zbrke. U Crkvi se osobito cijenilo [[Vazam|Vazmeno]] [[bdjenje]], a njega se u početcima cijele noći slavilo. Ovo je bdjenje bilo uzorom po kojem su nastala još neka bdjenja. Ta su bdjenja uoči blagdana poput [[Božić]]a, [[Duhovi|Duhova]], [[sv. Ivan Krstitelj|sv. Ivana Krstitelja]], [[sv. Petar i Pavao|sv. Petra i Pavla]], [[Velika Gospa|Velike Gospe]]. Uoči [[nedjelja|nedjelje]] se po uzoru na Jeruzalemsku crkvu u mnogim katedralama bdjelo po noći no ne i cijele noći. Monasi i Oci su poticali vjernike osobito one kontemplativne svakodnevno moliti na bdjenju. To je moglo biti o ponoći ili u zoru, a potonje se ukorijenilo na Zapadu. Kad je bila [[liturgijska obnova]], htjelo se očuvati noćnu važnost [[Služba čitanja|Službe čitanja]] onima kojima je to moguće.<ref name=Pažin117/> | Noćnom se molitvom izražava i potiče iščekivanje Gospodina koji je došao, [[uskrs]]nuo i koji će opet doći. Kroz povijest raznoliko se bdjelo. Ovaj molitveni čas naziva je ''matutinum'' ([[praskozorje]]), dok se po rimskoj tradiciji molio početkom [[noć]]i. To je izazivalo zbrke. U Crkvi se osobito cijenilo [[Vazam|Vazmeno]] [[bdjenje]], a njega se u početcima cijele noći slavilo. Ovo je bdjenje bilo uzorom po kojem su nastala još neka bdjenja. Ta su bdjenja uoči blagdana poput [[Božić]]a, [[Duhovi|Duhova]], [[sv. Ivan Krstitelj|sv. Ivana Krstitelja]], [[sv. Petar i Pavao|sv. Petra i Pavla]], [[Velika Gospa|Velike Gospe]]. Uoči [[nedjelja|nedjelje]] se po uzoru na Jeruzalemsku crkvu u mnogim katedralama bdjelo po noći no ne i cijele noći. Monasi i Oci su poticali vjernike osobito one kontemplativne svakodnevno moliti na bdjenju. To je moglo biti o ponoći ili u zoru, a potonje se ukorijenilo na Zapadu. Kad je bila [[liturgijska obnova]], htjelo se očuvati noćnu važnost [[Služba čitanja|Službe čitanja]] onima kojima je to moguće.<ref name=Pažin117/> |
Trenutačna izmjena od 15:04, 20. ožujka 2022.
Noćna molitva, važna molitva u kršćanskoj duhovnosti.[1] Primjere nalazimo u Bibliji "„O ponoći nasta vika: ’Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’“ i u Dj 20,7.11 "U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše, i kako je sutra kanio otputovati, probesjedi sve do ponoći… Zatim se pope pa, pošto razlomi kruh i blagova, dugo je još zborio, sve do zore. "[2] Po noćnoj molitvi poznat je red kartuzijanaca.
Noćnom se molitvom izražava i potiče iščekivanje Gospodina koji je došao, uskrsnuo i koji će opet doći. Kroz povijest raznoliko se bdjelo. Ovaj molitveni čas naziva je matutinum (praskozorje), dok se po rimskoj tradiciji molio početkom noći. To je izazivalo zbrke. U Crkvi se osobito cijenilo Vazmeno bdjenje, a njega se u početcima cijele noći slavilo. Ovo je bdjenje bilo uzorom po kojem su nastala još neka bdjenja. Ta su bdjenja uoči blagdana poput Božića, Duhova, sv. Ivana Krstitelja, sv. Petra i Pavla, Velike Gospe. Uoči nedjelje se po uzoru na Jeruzalemsku crkvu u mnogim katedralama bdjelo po noći no ne i cijele noći. Monasi i Oci su poticali vjernike osobito one kontemplativne svakodnevno moliti na bdjenju. To je moglo biti o ponoći ili u zoru, a potonje se ukorijenilo na Zapadu. Kad je bila liturgijska obnova, htjelo se očuvati noćnu važnost Službe čitanja onima kojima je to moguće.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 KBF Đakovo Zvonko Pažin: Liturgijsko vrijeme i prostor. (Nacrt predavanja). Đakovo, 2014. str. 117 (pristupljeno 8. studenoga 2019.)
- ↑ KBF Đakovo Zvonko Pažin: Liturgijsko vrijeme i prostor. (Nacrt predavanja). Đakovo, 2014. str. 5 (pristupljeno 8. studenoga 2019.)