Razlika između inačica stranice »Lorin Maazel«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba))
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina))
 
Redak 36: Redak 36:
Od 1984. do 1988., bio je glazbeni savjetnik [[Pittsburgh|Pitsburškog]] simfonijskog orkestra, i glazbeni direktor od 1988. do 1996. Od 1993. do 2002., glavni je dirigent Bavarskog simfonijskog orkestra u [[München]]u.
Od 1984. do 1988., bio je glazbeni savjetnik [[Pittsburgh|Pitsburškog]] simfonijskog orkestra, i glazbeni direktor od 1988. do 1996. Od 1993. do 2002., glavni je dirigent Bavarskog simfonijskog orkestra u [[München]]u.


Godine 1989., kada je očekivano mjesto nasljednika [[Herbert von Karajan|Herberta von Karajana]] kao glavnog dirigenta [[Berlinska filharmonija|Berlinske filharmonije]] umjesto Maazelu dodijeljeno [[Claudio Abbado|Claudiu Abbadu]], javno je i naglo prekinuo sve veze s tim orkestrom.<ref>{{cite news| url=http://www.nytimes.com/2001/01/30/nyregion/from-a-musical-prodigy-to-a-master-conductor.html?pagewanted=1 | work=The New York Times | title=From a Musical Prodigy to a Master Conductor | first=Allan | last=Kozinn | date=2001-01-30}}</ref>   
Godine 1989., kada je očekivano mjesto nasljednika [[Herbert von Karajan|Herberta von Karajana]] kao glavnog dirigenta [[Berlinska filharmonija|Berlinske filharmonije]] umjesto Maazelu dodijeljeno [[Claudio Abbado|Claudiu Abbadu]], javno je i naglo prekinuo sve veze s tim orkestrom.<ref>{{Citiranje novina| url=http://www.nytimes.com/2001/01/30/nyregion/from-a-musical-prodigy-to-a-master-conductor.html?pagewanted=1 | work=The New York Times | title=From a Musical Prodigy to a Master Conductor | first=Allan | last=Kozinn | date=2001-01-30}}</ref>   


Godine 2000., nakon dvadesetgodišnje odsutnosti, gostovao je u [[Njujorška filharmonija|Njujorškoj filharmoniji]],<ref>{{cite news | url=http://www.guardian.co.uk/friday_review/story/0,,428320,00.html | title=The show goes on | work=The Guardian | author=Martin Kettle | date=26 January 2001 | accessdate=2007-04-27 | location=London}}</ref> što je naišlo na pozitivne reakcije orkestarskih glazbenika.<ref>{{cite news | url=http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9D06E6DC113EF936A35751C0A9679C8B63&sec=&spon=&pagewanted=all | title=Musicians Sing Out and Philharmonic Listens | work=New York Times | author=Ralph Blumenthal and Doreen Carvajal | date=5 February 2001 | accessdate=2008-04-29}}</ref> Taj angažman doveo je 2001. do njegovog imenovanja glazbenim direktorom orkestra kao nasljednikom [[Kurt Masur|Kurta Masura]].<ref name="Blumenthal">{{cite news | url=http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9500E1DD1E3FF933A05752C0A9679C8B63&sec=&spon=&pagewanted=all | title=Maazel Is to Lead Philharmonic; Will Succeed Masur as Director | work=New York Times | author=Ralph Blumenthal | date=30 January 2001 | accessdate=2008-04-29}}</ref><ref>{{cite news | url=http://www.telegraph.co.uk/arts/main.jhtml?xml=/arts/2001/05/30/bmmaa30.xml&page=1 | title=At last, I've made my father happy | work=Telegraph | author=Norman Lebrecht | date=31 May 2001 | accessdate=2007-04-27 | location=London}}</ref> Maazel je 26. veljače 2008. Njujoršku filharmoniju vodio u istaknutom posjetu [[Pjongjang]]u, u [[Sjeverna Koreja|Sjevernoj Koreji]]. Orkestar je tada izveo sjevernokorejsku i američku himnu, [[Antonín Dvořák|Dvořákovu]] [[Simfonija br. 9 (Dvořák)|Simfoniju br. 9]],  [[George Gershwin|Gershwinovog]] ''Amerikanca u Parizu'', i završno, tradicionalnu korejsku narodnu pjesmu "Arirang". Maazel je s položaja u Njujorškoj filharmoniji odstupio nakon sezone 2008./2009.
Godine 2000., nakon dvadesetgodišnje odsutnosti, gostovao je u [[Njujorška filharmonija|Njujorškoj filharmoniji]],<ref>{{Citiranje novina | url=http://www.guardian.co.uk/friday_review/story/0,,428320,00.html | title=The show goes on | work=The Guardian | author=Martin Kettle | date=26 January 2001 | accessdate=2007-04-27 | location=London}}</ref> što je naišlo na pozitivne reakcije orkestarskih glazbenika.<ref>{{Citiranje novina | url=http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9D06E6DC113EF936A35751C0A9679C8B63&sec=&spon=&pagewanted=all | title=Musicians Sing Out and Philharmonic Listens | work=New York Times | author=Ralph Blumenthal and Doreen Carvajal | date=5 February 2001 | accessdate=2008-04-29}}</ref> Taj angažman doveo je 2001. do njegovog imenovanja glazbenim direktorom orkestra kao nasljednikom [[Kurt Masur|Kurta Masura]].<ref name="Blumenthal">{{Citiranje novina | url=http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9500E1DD1E3FF933A05752C0A9679C8B63&sec=&spon=&pagewanted=all | title=Maazel Is to Lead Philharmonic; Will Succeed Masur as Director | work=New York Times | author=Ralph Blumenthal | date=30 January 2001 | accessdate=2008-04-29}}</ref><ref>{{Citiranje novina | url=http://www.telegraph.co.uk/arts/main.jhtml?xml=/arts/2001/05/30/bmmaa30.xml&page=1 | title=At last, I've made my father happy | work=Telegraph | author=Norman Lebrecht | date=31 May 2001 | accessdate=2007-04-27 | location=London}}</ref> Maazel je 26. veljače 2008. Njujoršku filharmoniju vodio u istaknutom posjetu [[Pjongjang]]u, u [[Sjeverna Koreja|Sjevernoj Koreji]]. Orkestar je tada izveo sjevernokorejsku i američku himnu, [[Antonín Dvořák|Dvořákovu]] [[Simfonija br. 9 (Dvořák)|Simfoniju br. 9]],  [[George Gershwin|Gershwinovog]] ''Amerikanca u Parizu'', i završno, tradicionalnu korejsku narodnu pjesmu "Arirang". Maazel je s položaja u Njujorškoj filharmoniji odstupio nakon sezone 2008./2009.


Godine 2004., postao je glazbeni direktor Filharmonije Arturo Toscanini. Od rujna 2006., bio je muzički direktor orkestra opere u ''Ciutat de les Arts i les Ciències'' u [[Valencia|Valenciji]]. U ožujku 2010., imenovan je sljedećim glavnim dirigentom [[München]]skog filharmonijskog orkestra, s početkom angažmana od sezone 2012.-2013.<ref>{{cite news| url=http://www.mphil.de/de/startseite/lorin-maazel/ | title=Lorin Maazel wird Chefdirigent der Münchner Philharmoniker | publisher=Munich Philharmonic | date=27 March 2010 }}</ref> Iako orkestar nije službeno odredio duljinu početnog ugovora, jedan preliminarni izvještaj u veljači 2010., ukazao je na početni ugovor od tri godine.<ref>{{cite news | author=Helmut Mauró | title=Maazel wird Chef der Philharmoniker | url=http://www.sueddeutsche.de/muenchen/896/504112/text/ | date=2010-02-23 | accessdate=2010-04-24}}</ref>
Godine 2004., postao je glazbeni direktor Filharmonije Arturo Toscanini. Od rujna 2006., bio je muzički direktor orkestra opere u ''Ciutat de les Arts i les Ciències'' u [[Valencia|Valenciji]]. U ožujku 2010., imenovan je sljedećim glavnim dirigentom [[München]]skog filharmonijskog orkestra, s početkom angažmana od sezone 2012.-2013.<ref>{{Citiranje novina| url=http://www.mphil.de/de/startseite/lorin-maazel/ | title=Lorin Maazel wird Chefdirigent der Münchner Philharmoniker | publisher=Munich Philharmonic | date=27 March 2010 }}</ref> Iako orkestar nije službeno odredio duljinu početnog ugovora, jedan preliminarni izvještaj u veljači 2010., ukazao je na početni ugovor od tri godine.<ref>{{Citiranje novina | author=Helmut Mauró | title=Maazel wird Chef der Philharmoniker | url=http://www.sueddeutsche.de/muenchen/896/504112/text/ | date=2010-02-23 | accessdate=2010-04-24}}</ref>


Maazel je dirigirao glazbu za tri operna filma - ''[[Don Giovanni (1979.)|Don Giovanni]]'' (1979.), ''[[Carmen (1984.)|Carmen]]'' (1984.), i ''Otello'' (1986.). Njegove vlastite kompozicije uključuju [[opera|operu]] ''[[1984. (opera)|1984]]'', temeljenu na [[1984. (roman)|istoimenom romanu]] [[George Orwell|Georgea Orwella]]. [[Austrija|Austrijska]] poštanska marka s Maazelovim likom, koja ga prikazuje kao dirigenta Novogodišnjega koncerta Bečkih filharmoničara, izdana je 2005.<ref>{{Citiranje weba | url=http://www.stampnews.com/stamps/stamps_2005/stamp_1175626817_991636.html | title=Austria: New Year's Concert 2005 - Lorin Maazel | date=2005-01-01 | publisher=International Stamp News.com | accessdate=2009-11-24}}</ref> Maazel i njegova žena Dietlinde Turban vode ljetnji glazbeni festival nazvan ''Castleton Festival'' na svom imanju od 2,4 km² Castleton u [[Virginia|Virginiji]].<ref>{{cite news | url=http://www.nytimes.com/2009/06/14/arts/music/14waki.html?pagewanted=all | title=For Maestro Maazel, It’s on to the Coda | work=New York Times | author=Daniel J. Wakin | date=2009-06-12 | accessdate=2010-04-24}}</ref>
Maazel je dirigirao glazbu za tri operna filma - ''[[Don Giovanni (1979.)|Don Giovanni]]'' (1979.), ''[[Carmen (1984.)|Carmen]]'' (1984.), i ''Otello'' (1986.). Njegove vlastite kompozicije uključuju [[opera|operu]] ''[[1984. (opera)|1984]]'', temeljenu na [[1984. (roman)|istoimenom romanu]] [[George Orwell|Georgea Orwella]]. [[Austrija|Austrijska]] poštanska marka s Maazelovim likom, koja ga prikazuje kao dirigenta Novogodišnjega koncerta Bečkih filharmoničara, izdana je 2005.<ref>{{Citiranje weba | url=http://www.stampnews.com/stamps/stamps_2005/stamp_1175626817_991636.html | title=Austria: New Year's Concert 2005 - Lorin Maazel | date=2005-01-01 | publisher=International Stamp News.com | accessdate=2009-11-24}}</ref> Maazel i njegova žena Dietlinde Turban vode ljetnji glazbeni festival nazvan ''Castleton Festival'' na svom imanju od 2,4 km² Castleton u [[Virginia|Virginiji]].<ref>{{Citiranje novina | url=http://www.nytimes.com/2009/06/14/arts/music/14waki.html?pagewanted=all | title=For Maestro Maazel, It’s on to the Coda | work=New York Times | author=Daniel J. Wakin | date=2009-06-12 | accessdate=2010-04-24}}</ref>


Objavio više od 300 muzičkih izdanja, zajedno s kompletnim ciklusima  [[Ludwig van Beethoven|Beethovena]], [[Johannes Brahms|Brahmsa]], [[Gustav Mahler|Mahlera]], [[Jean Sibelius|Sibeliusa]], [[Sergej Rahmanjinov|Rahmanjinova]], i [[Petar Iljič Čajkovski|Čajkovskog]]. Osim [[Engleski jezik|engleskim]] savršeno je vladao [[Francuski jezik|francuskim]], [[Njemački jezik|njemačkim]] i [[Talijanski jezik|talijanskim jezikom]].
Objavio više od 300 muzičkih izdanja, zajedno s kompletnim ciklusima  [[Ludwig van Beethoven|Beethovena]], [[Johannes Brahms|Brahmsa]], [[Gustav Mahler|Mahlera]], [[Jean Sibelius|Sibeliusa]], [[Sergej Rahmanjinov|Rahmanjinova]], i [[Petar Iljič Čajkovski|Čajkovskog]]. Osim [[Engleski jezik|engleskim]] savršeno je vladao [[Francuski jezik|francuskim]], [[Njemački jezik|njemačkim]] i [[Talijanski jezik|talijanskim jezikom]].

Trenutačna izmjena od 03:40, 6. prosinca 2021.

Lorin Maazel
Maazel 08.jpg
Lorin Maazel
Ime u rodnom listuLorin Varencove Maazel
Rođen/a6. ožujka 1930.
Neuilly-sur-Seine, Francuska
Umro/umrla13. srpnja 2014.
Castleton, Virginia, SAD
Žanr/oviozbiljna glazba
Zanimanjedirigent
Internetska stranicawww.maestromaazel.com

Lorin Varencove Maazel (Neuilly-sur-Seine, Francuska, 6. ožujka 1930. – Castleton, Virginia, 13. srpnja 2014.) bio je američki dirigent, violinist i skladatelj.

Mladost

Lorin Maazel rođen je u Neuilly-sur-Seine u širem području Pariza u Francuskoj od židovsko-američkih roditelja, a odrastao je u Sjedinjenim Državama. Porijeklom iz glazbene obitelji (njegov djed Isaac bio je violinist u orkestru Metropolitan Opere), Maazel je bio čudo od djeteta. Već je dobi od sedam godina učio dirigiranje kod Vladimira Bakalejnikova, a s osam godina debitirao je kao dirigent. U svojoj jedanaestoj godini, gostovao je na radiju kao dirigent orkestra NBC-a, dok je kao dvanaestgodišnjak dirigirao važnijim orkestrima na turneji po Americi. S petnaest godina debitirao je kao violist. Poslije je studirao na Sveučilištu u Pittsburghu.

Karijera

Godine 1960., bio je prvi Amerikanac koji je dirigrao u Bayreuthu. Bio je glavni dirigent u Deutsche Oper Berlin od 1965. do 1971., i Berlinskog radijskog simfonijskog orkestra od 1965. do 1975.

Godine 1972., naslijedivši Georgea Szella, postao je glazbeni direktor Clevelandskog orkestra. Maazelova emocionalna, raskošna interpretacija glazbe uvelike se razlikovala od Szellovoga karakterističnoga i jasnoga stila. Jedna od njegovih najznačajnijih snimki u to je doba bila prva cjelovita stereo snimka Gershwinove opere Porgy and Bess, s cjelokupnim afroameričkim ansamblom (osim zbora). Na tom je položaju bio do 1982. Od tada nije dirigirao u Clevelandu, jer se previđeni angažman 2006. nije ostvario zbog bolesti.[1]

Od 1982. do 1984. bio je u Bečkoj državnoj operi generalni menadžer i glavni dirigent. 1980. naslijedio je Willija Boskovskog kao dirigent Novogodišnjeg koncerta Bečkih filharmoničara do 1986., i kasnije 1994., 1996., 1999. i 2005. Osim novogodišnjih koncerata, Maazel je u Beču redovito nastupao s Bečkim filharmoničarima u njihovim koncertnim sezonama.

Od 1984. do 1988., bio je glazbeni savjetnik Pitsburškog simfonijskog orkestra, i glazbeni direktor od 1988. do 1996. Od 1993. do 2002., glavni je dirigent Bavarskog simfonijskog orkestra u Münchenu.

Godine 1989., kada je očekivano mjesto nasljednika Herberta von Karajana kao glavnog dirigenta Berlinske filharmonije umjesto Maazelu dodijeljeno Claudiu Abbadu, javno je i naglo prekinuo sve veze s tim orkestrom.[2]

Godine 2000., nakon dvadesetgodišnje odsutnosti, gostovao je u Njujorškoj filharmoniji,[3] što je naišlo na pozitivne reakcije orkestarskih glazbenika.[4] Taj angažman doveo je 2001. do njegovog imenovanja glazbenim direktorom orkestra kao nasljednikom Kurta Masura.[5][6] Maazel je 26. veljače 2008. Njujoršku filharmoniju vodio u istaknutom posjetu Pjongjangu, u Sjevernoj Koreji. Orkestar je tada izveo sjevernokorejsku i američku himnu, Dvořákovu Simfoniju br. 9, Gershwinovog Amerikanca u Parizu, i završno, tradicionalnu korejsku narodnu pjesmu "Arirang". Maazel je s položaja u Njujorškoj filharmoniji odstupio nakon sezone 2008./2009.

Godine 2004., postao je glazbeni direktor Filharmonije Arturo Toscanini. Od rujna 2006., bio je muzički direktor orkestra opere u Ciutat de les Arts i les Ciències u Valenciji. U ožujku 2010., imenovan je sljedećim glavnim dirigentom Münchenskog filharmonijskog orkestra, s početkom angažmana od sezone 2012.-2013.[7] Iako orkestar nije službeno odredio duljinu početnog ugovora, jedan preliminarni izvještaj u veljači 2010., ukazao je na početni ugovor od tri godine.[8]

Maazel je dirigirao glazbu za tri operna filma - Don Giovanni (1979.), Carmen (1984.), i Otello (1986.). Njegove vlastite kompozicije uključuju operu 1984, temeljenu na istoimenom romanu Georgea Orwella. Austrijska poštanska marka s Maazelovim likom, koja ga prikazuje kao dirigenta Novogodišnjega koncerta Bečkih filharmoničara, izdana je 2005.[9] Maazel i njegova žena Dietlinde Turban vode ljetnji glazbeni festival nazvan Castleton Festival na svom imanju od 2,4 km² Castleton u Virginiji.[10]

Objavio više od 300 muzičkih izdanja, zajedno s kompletnim ciklusima Beethovena, Brahmsa, Mahlera, Sibeliusa, Rahmanjinova, i Čajkovskog. Osim engleskim savršeno je vladao francuskim, njemačkim i talijanskim jezikom.

Lorin Maazel preminuo je od posljedica upale pluća 13. srpnja 2014. u svom domu u Castletonu u američkoj saveznoj državi Virginia.[11][12]

Obitelj

Maazel se ženio tri puta. Prva dva braka, za pijanstice Miriam Sandbank i Israelu Margalit, završili su razvodom. Njegova je treća žena njemačka glumica Dietlinde Turban. Imaju dva sina, Leslieja i Orsona, i kćer Taru.

Njegov otac, glumac Lincoln Maazel (1903.–2009.), glumio je u horor filmu Georgea A. Romera Martin, dok je njegova majka, Marie Barnet Maazel, osnovala Pittsburgh Youth Symphony.[13]

Izvori

  1. ↑ Donald Rosenberg, "Maazel cancels". Cleveland Plain Dealer, 8 May 2006.
  2. ↑ Kozinn, Allan (30. siječnja 2001.). "From a Musical Prodigy to a Master Conductor". The New York Times. http://www.nytimes.com/2001/01/30/nyregion/from-a-musical-prodigy-to-a-master-conductor.html?pagewanted=1 
  3. ↑ Martin Kettle (26. siječnja 2001.). "The show goes on". The Guardian (London). http://www.guardian.co.uk/friday_review/story/0,,428320,00.html Pristupljeno 27. travnja 2007. 
  4. ↑ Ralph Blumenthal and Doreen Carvajal (5. veljače 2001.). "Musicians Sing Out and Philharmonic Listens". New York Times. http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9D06E6DC113EF936A35751C0A9679C8B63&sec=&spon=&pagewanted=all Pristupljeno 29. travnja 2008. 
  5. ↑ Ralph Blumenthal (30. siječnja 2001.). "Maazel Is to Lead Philharmonic; Will Succeed Masur as Director". New York Times. http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9500E1DD1E3FF933A05752C0A9679C8B63&sec=&spon=&pagewanted=all Pristupljeno 29. travnja 2008. 
  6. ↑ Norman Lebrecht (31. svibnja 2001.). "At last, I've made my father happy". Telegraph (London). http://www.telegraph.co.uk/arts/main.jhtml?xml=/arts/2001/05/30/bmmaa30.xml&page=1 Pristupljeno 27. travnja 2007. 
  7. ↑ "Lorin Maazel wird Chefdirigent der Münchner Philharmoniker". Munich Philharmonic. 27. ožujka 2010.. http://www.mphil.de/de/startseite/lorin-maazel/ 
  8. ↑ Helmut Mauró (23. veljače 2010.). "Maazel wird Chef der Philharmoniker". http://www.sueddeutsche.de/muenchen/896/504112/text/ Pristupljeno 24. travnja 2010. 
  9. ↑ "Austria: New Year's Concert 2005 - Lorin Maazel". International Stamp News.com. 1. siječnja 2005.. http://www.stampnews.com/stamps/stamps_2005/stamp_1175626817_991636.html Pristupljeno 24. studenoga 2009. 
  10. ↑ Daniel J. Wakin (12. lipnja 2009.). "For Maestro Maazel, It’s on to the Coda". New York Times. http://www.nytimes.com/2009/06/14/arts/music/14waki.html?pagewanted=all Pristupljeno 24. travnja 2010. 
  11. ↑ The Guardian.com – Lorin Maazel, conductor and composer, dies aged 84, pristupljeno 14. srpnja 2014.
  12. ↑ HRT – Umro Lorin Maazel, pristupljeno 14. srpnja 2014.
  13. ↑ Lynne Conner (13 January 2002). "The Double Life of Lincoln Maazel", Pittsburgh Post-Gazette.

Vanjske poveznice

Sestrinski projekti

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Lorin Maazel

Mrežna sjedišta

v • r • u
Münchenska filharmonija
Dirigenti
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Lorin_Maazel&oldid=362961"