Toggle menu
243,2 tis.
110
18
645,3 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Šejh-ul-islam: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)
 
Nije prikazana jedna međuinačica
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Šejh-ul-islam'''-->[[Datoteka:Djemaleddin Effendi.jpg|thumb|Džemaludin ef. je obavljao dužnost šejh-ul-islama za vrijeme sultana [[Abdul Hamid II.|Abdul Hamida II.]]]]
<!--'''Šejh-ul-islam'''-->[[Datoteka:Djemaleddin Effendi.jpg|thumb|Džemaludin ef. je obavljao dužnost šejh-ul-islama za vrijeme sultana [[Abdul Hamid II.|Abdul Hamida II.]]]]
'''Šejh-ul-islam''' ([[Arapski jezik|arapski]]: '''شَيْخُ الإسْلام''' - Čuvar vjere) je naziv za najvišeg autoriteta u hijerahiji islamskog svećenstva ([[Ulema|uleme]]) u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]]. U hijerarhiji islamskog svećenstva, iznad njega se nalazio sultan koji je bio [[kalif]] islamskog svijeta.<ref name=StraussConstp40>{{cite book |last=Strauss |first=Johann|url=https://menadoc.bibliothek.uni-halle.de/menalib/download/pdf/2734659?originalFilename=true |year=2010 |chapter=A Constitution for a Multilingual Empire: Translations of the ''Kanun-ı Esasi'' and Other Official Texts into Minority Languages | editor=Herzog, Christoph|editor2=Malek Sharif|title= The First Ottoman Experiment in Democracy|publisher= |publication-place= [[Wurzburg]]|page= 21-51 |accessdate= |isbn= |issn= |oclc= }} ([http://menadoc.bibliothek.uni-halle.de/urn/urn:nbn:de:gbv:3:5-91645 info page on book] at Martin Luther University) - Cited: p. 40 (PDF p. 42)</ref>
'''Šejh-ul-islam''' ([[Arapski jezik|arapski]]: '''شَيْخُ الإسْلام''' - Čuvar vjere) je naziv za najvišeg autoriteta u hijerahiji islamskog svećenstva ([[Ulema|uleme]]) u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]]. U hijerarhiji islamskog svećenstva, iznad njega se nalazio sultan koji je bio [[kalif]] islamskog svijeta.<ref name=StraussConstp40>{{Citiranje knjige |last=Strauss |first=Johann|url=https://menadoc.bibliothek.uni-halle.de/menalib/download/pdf/2734659?originalFilename=true |year=2010 |chapter=A Constitution for a Multilingual Empire: Translations of the ''Kanun-ı Esasi'' and Other Official Texts into Minority Languages | editor=Herzog, Christoph|editor2=Malek Sharif|title= The First Ottoman Experiment in Democracy|publisher= |publication-place= [[Wurzburg]]|page= 21-51 |accessdate= |isbn= |issn= |oclc= }} ([http://menadoc.bibliothek.uni-halle.de/urn/urn:nbn:de:gbv:3:5-91645 info page on book] at Martin Luther University) - Cited: p. 40 (PDF p. 42)</ref>


== Povijest naslova ==
== Povijest naslova ==
Osmansko Carstvo nije imalo odvojenu vjersku od državne administracije, zbog čega je ova država predstavljala jedinstvo vjerskog i političkog djelovanja. Za razliku od prethodnih islamskih država, Osmansko Carstvo imalo je čvrsto izgrađenu hijerarhiju [[islam|islamskog]] islamskog svećenstva (uleme). U toj hijerarhiju mogli su se identificirati islamski [[svećenik|svećenici]] ([[imam]]i, hatibi), profesori ([[muderis]]i), pravnici ([[Kadija|kadije]]). Na čelu cjelokupne vjerske organizacije se nalazio ''šejh-ul-islam'', koji je izvorno bio [[muftija]] [[Istanbul]]a. Uspostavljanjem funkcija šejh-ul-islama prvi put u povijesti islama dolazi do odvajanja države i vjere. U početku to nije bilo tako izraženo, ali je to omogućilo daljnjoj podjeli koja se nastavila ne samo u političkom nego i u kulturnim, obrazovnim i drugim pravcima. Osmanski sultani su i dalje zadržavali funkciju kalifa zajedno s funkcijama državnosti i vojskovođe, dok je šejh-ul-islam imao pravo [[veto|veta]] na sultanove odluke, ako su u suprotnosti s [[Kuran|Kuranom]] i [[Hadis|Hadisom]].<ref>{{cite web|url=https://www.novihorizonti.ba/da-li-vi-muslimani-uopce-znate-sta-znaci-institucija-reisul-uleme/|title=Da li vi muslimani uopće znate šta znači institucija reisu-l-uleme - Novi horizonti|publisher=|accessdate=22 September 2019}}</ref>
Osmansko Carstvo nije imalo odvojenu vjersku od državne administracije, zbog čega je ova država predstavljala jedinstvo vjerskog i političkog djelovanja. Za razliku od prethodnih islamskih država, Osmansko Carstvo imalo je čvrsto izgrađenu hijerarhiju [[islam|islamskog]] islamskog svećenstva (uleme). U toj hijerarhiju mogli su se identificirati islamski [[svećenik|svećenici]] ([[imam]]i, hatibi), profesori ([[muderis]]i), pravnici ([[Kadija|kadije]]). Na čelu cjelokupne vjerske organizacije se nalazio ''šejh-ul-islam'', koji je izvorno bio [[muftija]] [[Istanbul]]a. Uspostavljanjem funkcija šejh-ul-islama prvi put u povijesti islama dolazi do odvajanja države i vjere. U početku to nije bilo tako izraženo, ali je to omogućilo daljnjoj podjeli koja se nastavila ne samo u političkom nego i u kulturnim, obrazovnim i drugim pravcima. Osmanski sultani su i dalje zadržavali funkciju kalifa zajedno s funkcijama državnosti i vojskovođe, dok je šejh-ul-islam imao pravo [[veto|veta]] na sultanove odluke, ako su u suprotnosti s [[Kuran|Kuranom]] i [[Hadis|Hadisom]].<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.novihorizonti.ba/da-li-vi-muslimani-uopce-znate-sta-znaci-institucija-reisul-uleme/|title=Da li vi muslimani uopće znate šta znači institucija reisu-l-uleme - Novi horizonti|publisher=|accessdate=22 September 2019}}</ref>


Raspadom Osmanskog Carstva, zbacivanjem sultana, uspostavljenjem [[Turska|Republike Turske]], a potom protjerivanjem i posljednjeg kalifa, došao je u pitanje i ured šejh-ul-islama. Ured šejh-ul-islama koji se zvao  ''[[Mešihat]]'' je preimenovan u ministarstvo 1920. godine pod nazivom ''Ministarstvo Shar’iyya wa Awqaf'', a potom je 1924. godine ponovo preimenovano u ''[[Uprava za vjerske poslove Turske|Upravu za vjerske poslove]]''. Ta  institucija pripala je Uredu premijera, koja se do dana današnjeg financira iz proračuna premijera u skladu sa zakonom 429. Republike Turske.<ref>{{cite web|url=https://web.archive.org/web/20060505225813/http://www.diyanet.gov.tr/english/tanitim.asp?id=4|title=Establishment And Historical Development|publisher=|accessdate=22 September 2019}}</ref>
Raspadom Osmanskog Carstva, zbacivanjem sultana, uspostavljenjem [[Turska|Republike Turske]], a potom protjerivanjem i posljednjeg kalifa, došao je u pitanje i ured šejh-ul-islama. Ured šejh-ul-islama koji se zvao  ''[[Mešihat]]'' je preimenovan u ministarstvo 1920. godine pod nazivom ''Ministarstvo Shar’iyya wa Awqaf'', a potom je 1924. godine ponovo preimenovano u ''[[Uprava za vjerske poslove Turske|Upravu za vjerske poslove]]''. Ta  institucija pripala je Uredu premijera, koja se do dana današnjeg financira iz proračuna premijera u skladu sa zakonom 429. Republike Turske.<ref>{{Citiranje weba|url=https://web.archive.org/web/20060505225813/http://www.diyanet.gov.tr/english/tanitim.asp?id=4|title=Establishment And Historical Development|publisher=|accessdate=22 September 2019}}</ref>


== Izvori ==
== Izvori ==

Posljednja izmjena od 2. siječanj 2022. u 23:29

Džemaludin ef. je obavljao dužnost šejh-ul-islama za vrijeme sultana Abdul Hamida II.

Šejh-ul-islam (arapski: شَيْخُ الإسْلام - Čuvar vjere) je naziv za najvišeg autoriteta u hijerahiji islamskog svećenstva (uleme) u Osmanskom Carstvu. U hijerarhiji islamskog svećenstva, iznad njega se nalazio sultan koji je bio kalif islamskog svijeta.[1]

Povijest naslova

Osmansko Carstvo nije imalo odvojenu vjersku od državne administracije, zbog čega je ova država predstavljala jedinstvo vjerskog i političkog djelovanja. Za razliku od prethodnih islamskih država, Osmansko Carstvo imalo je čvrsto izgrađenu hijerarhiju islamskog islamskog svećenstva (uleme). U toj hijerarhiju mogli su se identificirati islamski svećenici (imami, hatibi), profesori (muderisi), pravnici (kadije). Na čelu cjelokupne vjerske organizacije se nalazio šejh-ul-islam, koji je izvorno bio muftija Istanbula. Uspostavljanjem funkcija šejh-ul-islama prvi put u povijesti islama dolazi do odvajanja države i vjere. U početku to nije bilo tako izraženo, ali je to omogućilo daljnjoj podjeli koja se nastavila ne samo u političkom nego i u kulturnim, obrazovnim i drugim pravcima. Osmanski sultani su i dalje zadržavali funkciju kalifa zajedno s funkcijama državnosti i vojskovođe, dok je šejh-ul-islam imao pravo veta na sultanove odluke, ako su u suprotnosti s Kuranom i Hadisom.[2]

Raspadom Osmanskog Carstva, zbacivanjem sultana, uspostavljenjem Republike Turske, a potom protjerivanjem i posljednjeg kalifa, došao je u pitanje i ured šejh-ul-islama. Ured šejh-ul-islama koji se zvao Mešihat je preimenovan u ministarstvo 1920. godine pod nazivom Ministarstvo Shar’iyya wa Awqaf, a potom je 1924. godine ponovo preimenovano u Upravu za vjerske poslove. Ta institucija pripala je Uredu premijera, koja se do dana današnjeg financira iz proračuna premijera u skladu sa zakonom 429. Republike Turske.[3]

Izvori

  1. Lua error in Modul:Citation/CS1 at line 4096: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'. (info page on book at Martin Luther University) - Cited: p. 40 (PDF p. 42)
  2. "Da li vi muslimani uopće znate šta znači institucija reisu-l-uleme - Novi horizonti". https://www.novihorizonti.ba/da-li-vi-muslimani-uopce-znate-sta-znaci-institucija-reisul-uleme/ Pristupljeno 22. rujan 2019. 
  3. "Establishment And Historical Development". https://web.archive.org/web/20060505225813/http://www.diyanet.gov.tr/english/tanitim.asp?id=4 Pristupljeno 22. rujan 2019. 

Vanjske poveznice


Nedovršeni članak Šejh-ul-islam koji govori o svećeniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.