Razlika između inačica stranice »Šejh-ul-islam«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige))
 
(Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika)
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Šejh-ul-islam'''-->[[Datoteka:Djemaleddin Effendi.jpg|thumb|Džemaludin ef. je obavljao dužnost šejh-ul-islama za vrijeme sultana [[Abdul Hamid II.|Abdul Hamida II.]]]]
<!--'''Šejh-ul-islam'''-->[[Datoteka:Djemaleddin Effendi.jpg|thumb|Džemaludin ef. je obavljao dužnost šejh-ul-islama za vrijeme sultana [[Abdul Hamid II.|Abdul Hamida II.]]]]
'''Šejh-ul-islam''' ([[Arapski jezik|arapski]]: '''شَيْخُ الإسْلام''' - Čuvar vjere) je naziv za najvišeg autoriteta u hijerahiji islamskog svećenstva ([[Ulema|uleme]]) u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]]. U hijerarhiji islamskog svećenstva, iznad njega se nalazio sultan koji je bio [[kalif]] islamskog svijeta.<ref name=StraussConstp40>{{cite book |last=Strauss |first=Johann|url=https://menadoc.bibliothek.uni-halle.de/menalib/download/pdf/2734659?originalFilename=true |year=2010 |chapter=A Constitution for a Multilingual Empire: Translations of the ''Kanun-ı Esasi'' and Other Official Texts into Minority Languages | editor=Herzog, Christoph|editor2=Malek Sharif|title= The First Ottoman Experiment in Democracy|publisher= |publication-place= [[Wurzburg]]|page= 21-51 |accessdate= |isbn= |issn= |oclc= }} ([http://menadoc.bibliothek.uni-halle.de/urn/urn:nbn:de:gbv:3:5-91645 info page on book] at Martin Luther University) - Cited: p. 40 (PDF p. 42)</ref>
'''Šejh-ul-islam''' ([[Arapski jezik|arapski]]: '''شَيْخُ الإسْلام''' - Čuvar vjere) je naziv za najvišeg autoriteta u hijerahiji islamskog svećenstva ([[Ulema|uleme]]) u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]]. U hijerarhiji islamskog svećenstva, iznad njega se nalazio sultan koji je bio [[kalif]] islamskog svijeta.<ref name=StraussConstp40>{{Citiranje knjige |last=Strauss |first=Johann|url=https://menadoc.bibliothek.uni-halle.de/menalib/download/pdf/2734659?originalFilename=true |year=2010 |chapter=A Constitution for a Multilingual Empire: Translations of the ''Kanun-ı Esasi'' and Other Official Texts into Minority Languages | editor=Herzog, Christoph|editor2=Malek Sharif|title= The First Ottoman Experiment in Democracy|publisher= |publication-place= [[Wurzburg]]|page= 21-51 |accessdate= |isbn= |issn= |oclc= }} ([http://menadoc.bibliothek.uni-halle.de/urn/urn:nbn:de:gbv:3:5-91645 info page on book] at Martin Luther University) - Cited: p. 40 (PDF p. 42)</ref>


== Povijest naslova ==
== Povijest naslova ==
Osmansko Carstvo nije imalo odvojenu vjersku od državne administracije, zbog čega je ova država predstavljala jedinstvo vjerskog i političkog djelovanja. Za razliku od prethodnih islamskih država, Osmansko Carstvo imalo je čvrsto izgrađenu hijerarhiju [[islam|islamskog]] islamskog svećenstva (uleme). U toj hijerarhiju mogli su se identificirati islamski [[svećenik|svećenici]] ([[imam]]i, hatibi), profesori ([[muderis]]i), pravnici ([[Kadija|kadije]]). Na čelu cjelokupne vjerske organizacije se nalazio ''šejh-ul-islam'', koji je izvorno bio [[muftija]] [[Istanbul]]a. Uspostavljanjem funkcija šejh-ul-islama prvi put u povijesti islama dolazi do odvajanja države i vjere. U početku to nije bilo tako izraženo, ali je to omogućilo daljnjoj podjeli koja se nastavila ne samo u političkom nego i u kulturnim, obrazovnim i drugim pravcima. Osmanski sultani su i dalje zadržavali funkciju kalifa zajedno s funkcijama državnosti i vojskovođe, dok je šejh-ul-islam imao pravo [[veto|veta]] na sultanove odluke, ako su u suprotnosti s [[Kuran|Kuranom]] i [[Hadis|Hadisom]].<ref>{{cite web|url=https://www.novihorizonti.ba/da-li-vi-muslimani-uopce-znate-sta-znaci-institucija-reisul-uleme/|title=Da li vi muslimani uopće znate šta znači institucija reisu-l-uleme - Novi horizonti|publisher=|accessdate=22 September 2019}}</ref>
Osmansko Carstvo nije imalo odvojenu vjersku od državne administracije, zbog čega je ova država predstavljala jedinstvo vjerskog i političkog djelovanja. Za razliku od prethodnih islamskih država, Osmansko Carstvo imalo je čvrsto izgrađenu hijerarhiju [[islam|islamskog]] islamskog svećenstva (uleme). U toj hijerarhiju mogli su se identificirati islamski [[svećenik|svećenici]] ([[imam]]i, hatibi), profesori ([[muderis]]i), pravnici ([[Kadija|kadije]]). Na čelu cjelokupne vjerske organizacije se nalazio ''šejh-ul-islam'', koji je izvorno bio [[muftija]] [[Istanbul]]a. Uspostavljanjem funkcija šejh-ul-islama prvi put u povijesti islama dolazi do odvajanja države i vjere. U početku to nije bilo tako izraženo, ali je to omogućilo daljnjoj podjeli koja se nastavila ne samo u političkom nego i u kulturnim, obrazovnim i drugim pravcima. Osmanski sultani su i dalje zadržavali funkciju kalifa zajedno s funkcijama državnosti i vojskovođe, dok je šejh-ul-islam imao pravo [[veto|veta]] na sultanove odluke, ako su u suprotnosti s [[Kuran|Kuranom]] i [[Hadis|Hadisom]].<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.novihorizonti.ba/da-li-vi-muslimani-uopce-znate-sta-znaci-institucija-reisul-uleme/|title=Da li vi muslimani uopće znate šta znači institucija reisu-l-uleme - Novi horizonti|publisher=|accessdate=22 September 2019}}</ref>


Raspadom Osmanskog Carstva, zbacivanjem sultana, uspostavljenjem [[Turska|Republike Turske]], a potom protjerivanjem i posljednjeg kalifa, došao je u pitanje i ured šejh-ul-islama. Ured šejh-ul-islama koji se zvao  ''[[Mešihat]]'' je preimenovan u ministarstvo 1920. godine pod nazivom ''Ministarstvo Shar’iyya wa Awqaf'', a potom je 1924. godine ponovo preimenovano u ''[[Uprava za vjerske poslove Turske|Upravu za vjerske poslove]]''. Ta  institucija pripala je Uredu premijera, koja se do dana današnjeg financira iz proračuna premijera u skladu sa zakonom 429. Republike Turske.<ref>{{cite web|url=https://web.archive.org/web/20060505225813/http://www.diyanet.gov.tr/english/tanitim.asp?id=4|title=Establishment And Historical Development|publisher=|accessdate=22 September 2019}}</ref>
Raspadom Osmanskog Carstva, zbacivanjem sultana, uspostavljenjem [[Turska|Republike Turske]], a potom protjerivanjem i posljednjeg kalifa, došao je u pitanje i ured šejh-ul-islama. Ured šejh-ul-islama koji se zvao  ''[[Mešihat]]'' je preimenovan u ministarstvo 1920. godine pod nazivom ''Ministarstvo Shar’iyya wa Awqaf'', a potom je 1924. godine ponovo preimenovano u ''[[Uprava za vjerske poslove Turske|Upravu za vjerske poslove]]''. Ta  institucija pripala je Uredu premijera, koja se do dana današnjeg financira iz proračuna premijera u skladu sa zakonom 429. Republike Turske.<ref>{{Citiranje weba|url=https://web.archive.org/web/20060505225813/http://www.diyanet.gov.tr/english/tanitim.asp?id=4|title=Establishment And Historical Development|publisher=|accessdate=22 September 2019}}</ref>


== Izvori ==
== Izvori ==

Trenutačna izmjena od 23:29, 2. siječnja 2022.

Džemaludin ef. je obavljao dužnost šejh-ul-islama za vrijeme sultana Abdul Hamida II.

Šejh-ul-islam (arapski: شَيْخُ الإسْلام - Čuvar vjere) je naziv za najvišeg autoriteta u hijerahiji islamskog svećenstva (uleme) u Osmanskom Carstvu. U hijerarhiji islamskog svećenstva, iznad njega se nalazio sultan koji je bio kalif islamskog svijeta.[1]

Povijest naslova

Osmansko Carstvo nije imalo odvojenu vjersku od državne administracije, zbog čega je ova država predstavljala jedinstvo vjerskog i političkog djelovanja. Za razliku od prethodnih islamskih država, Osmansko Carstvo imalo je čvrsto izgrađenu hijerarhiju islamskog islamskog svećenstva (uleme). U toj hijerarhiju mogli su se identificirati islamski svećenici (imami, hatibi), profesori (muderisi), pravnici (kadije). Na čelu cjelokupne vjerske organizacije se nalazio šejh-ul-islam, koji je izvorno bio muftija Istanbula. Uspostavljanjem funkcija šejh-ul-islama prvi put u povijesti islama dolazi do odvajanja države i vjere. U početku to nije bilo tako izraženo, ali je to omogućilo daljnjoj podjeli koja se nastavila ne samo u političkom nego i u kulturnim, obrazovnim i drugim pravcima. Osmanski sultani su i dalje zadržavali funkciju kalifa zajedno s funkcijama državnosti i vojskovođe, dok je šejh-ul-islam imao pravo veta na sultanove odluke, ako su u suprotnosti s Kuranom i Hadisom.[2]

Raspadom Osmanskog Carstva, zbacivanjem sultana, uspostavljenjem Republike Turske, a potom protjerivanjem i posljednjeg kalifa, došao je u pitanje i ured šejh-ul-islama. Ured šejh-ul-islama koji se zvao Mešihat je preimenovan u ministarstvo 1920. godine pod nazivom Ministarstvo Shar’iyya wa Awqaf, a potom je 1924. godine ponovo preimenovano u Upravu za vjerske poslove. Ta institucija pripala je Uredu premijera, koja se do dana današnjeg financira iz proračuna premijera u skladu sa zakonom 429. Republike Turske.[3]

Izvori

Vanjske poveznice


Blue priest icon.svg Nedovršeni članak Šejh-ul-islam koji govori o svećeniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.