More actions
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige) |
m file->datoteka |
||
| Nisu prikazane 3 međuinačice | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Pomorska luka | |||
| naziv = Trajektna luka Split d.d. | | naziv = Trajektna luka Split d.d. | ||
| izvorni naziv = Luka Split | | izvorni naziv = Luka Split | ||
| Redak 26: | Redak 26: | ||
== Povijest == | == Povijest == | ||
[[ | [[Datoteka:US Navy 090530-N-5345W-109 Deck department Sailors man the foc'sle rails as the amphibious dock landing ship USS Fort McHenry (LSD 43) makes her approach to the port city of Split, Croatia.jpg|thumb|right|250px|alt=Pogled na obalu i luku sa broda|Pogled na Pomorsku luku Split s broda [[USS Fort McHenry (LSD-43)|USS ''Fort McHenry'']] Američke ratne mornarice]] | ||
Prvi transport u blizini gdje je današnja Trajektna luka bila je tadašnja luka ''Asphalatos'', kojeg su osnovali [[Grčka| Grčki]] starosjedioci osnovali u [[4. st. pr. Kr.]] Pozicija transportne luke bila je izabrana zbog prirodne lokacije luke i ima široki izlaz i pogled na [[Jadransko more]] te na susjedne otoke naseljene [[Iliri]]ma, najviše zbog blizine [[Salona| Salone]]. Znatniji pomorski promet odvijao se u to doba u Solinskoj uvali, gdje su se nalazila obalna postrojenja Salone, te u lukama grčkih naselja [[Epetion]]a na mjestu današnjega [[Stobreč]]a i [[Tragurion]]a na mjestu današnjega [[Trogir]]a. Split je dobio na značenju tek izgradnjom [[Dioklecijanova palača|Dioklecijanove palače]] početkom [[4. stoljeće|4. st.]] Tada je u njezinu južnom dijelu uređena mala luka namijenjena pristajanju carskih brodova. U antičkome razdoblju postojala je još jedna luka u uvali [[Spinut]], na sjevernoj strani splitskoga poluotoka.<ref name="tehnika.lzmk">{{ | Prvi transport u blizini gdje je današnja Trajektna luka bila je tadašnja luka ''Asphalatos'', kojeg su osnovali [[Grčka| Grčki]] starosjedioci osnovali u [[4. st. pr. Kr.]] Pozicija transportne luke bila je izabrana zbog prirodne lokacije luke i ima široki izlaz i pogled na [[Jadransko more]] te na susjedne otoke naseljene [[Iliri]]ma, najviše zbog blizine [[Salona| Salone]]. Znatniji pomorski promet odvijao se u to doba u Solinskoj uvali, gdje su se nalazila obalna postrojenja Salone, te u lukama grčkih naselja [[Epetion]]a na mjestu današnjega [[Stobreč]]a i [[Tragurion]]a na mjestu današnjega [[Trogir]]a. Split je dobio na značenju tek izgradnjom [[Dioklecijanova palača|Dioklecijanove palače]] početkom [[4. stoljeće|4. st.]] Tada je u njezinu južnom dijelu uređena mala luka namijenjena pristajanju carskih brodova. U antičkome razdoblju postojala je još jedna luka u uvali [[Spinut]], na sjevernoj strani splitskoga poluotoka.<ref name="tehnika.lzmk">{{Citiranje web|url=https://tehnika.lzmk.hr/luka-split/ |title=Luka Split |publisher=Hrvatska tehnička enciklopedija, [[Leksikografski zavod Miroslav Krleža]], |work=tehnika.lzmk.hr |date=26. rujna 2017. |accessdate=3. prosinca 2020.}}</ref> | ||
Nakon toga splitsku obalu je preuzeo [[Bizant]] sve do nastanka [[Hrvatsko Kraljevstvo|Hrvatskog Kraljevstva]] u početku [[10. stoljeće|10. stoljeća]].<ref name="Posavec">{{cite journal|journal=Radovi Zavoda za hrvatsku povijest|volume=30|issue=1|issn=0353-295X|pages=281–290|title=Povijesni zemljovidi i granice Hrvatske u Tomislavovo doba|trans-title=Historical maps and borders of Croatia in age of Tomislav|language=hr|author=Vladimir Posavec|date=March 1998|accessdate=24. svibnja 2020.|url=http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=62779}}</ref><ref>{{Citiranje knjige|author1=[[Edward Gibbon]] |author2=[[John Bagnell Bury]] |author3=[[Daniel J. Boorstin]] |title=The Decline and Fall of the Roman Empire |publisher=[[Modern Library]] |year=1995. |location=New York|page=335|isbn=978-0-679-60148-7 |url=https://books.google.com/books?id=bdKLyie1M50C |accessdate=24. svibnja 2020. |language=en}}</ref> Hrvatska i [[Kraljevina Ugarska]] su se [[1102.]] ujedinili u [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|personalnu uniju]].<ref name="HR-HU-Heka">{{cite journal|journal=Scrinia Slavonica|issn=1332-4853|publisher=Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje|title= Hrvatsko-ugarski odnosi od sredinjega vijeka do nagodbe iz 1868. s posebnim osvrtom na pitanja Slavonije |language=hr |url=http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=68144|author= Ladislav Heka |date=listopad 2008. |volume=8 |issue=1 |pages=152–173 |accessdate=24. svibnja 2020.}}</ref> Do [[12. stoljeće|12. stoljeća]] Split je razvio trgovačke rute sa svojim zaleđem i pomorskom trgovinom diljem Jadranskog mora i Sredozemlja.<ref name="PSA-History">{{ | Nakon toga splitsku obalu je preuzeo [[Bizant]] sve do nastanka [[Hrvatsko Kraljevstvo|Hrvatskog Kraljevstva]] u početku [[10. stoljeće|10. stoljeća]].<ref name="Posavec">{{cite journal|journal=Radovi Zavoda za hrvatsku povijest|volume=30|issue=1|issn=0353-295X|pages=281–290|title=Povijesni zemljovidi i granice Hrvatske u Tomislavovo doba|trans-title=Historical maps and borders of Croatia in age of Tomislav|language=hr|author=Vladimir Posavec|date=March 1998|accessdate=24. svibnja 2020.|url=http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=62779}}</ref><ref>{{Citiranje knjige|author1=[[Edward Gibbon]] |author2=[[John Bagnell Bury]] |author3=[[Daniel J. Boorstin]] |title=The Decline and Fall of the Roman Empire |publisher=[[Modern Library]] |year=1995. |location=New York|page=335|isbn=978-0-679-60148-7 |url=https://books.google.com/books?id=bdKLyie1M50C |accessdate=24. svibnja 2020. |language=en}}</ref> Hrvatska i [[Kraljevina Ugarska]] su se [[1102.]] ujedinili u [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|personalnu uniju]].<ref name="HR-HU-Heka">{{cite journal|journal=Scrinia Slavonica|issn=1332-4853|publisher=Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje|title= Hrvatsko-ugarski odnosi od sredinjega vijeka do nagodbe iz 1868. s posebnim osvrtom na pitanja Slavonije |language=hr |url=http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=68144|author= Ladislav Heka |date=listopad 2008. |volume=8 |issue=1 |pages=152–173 |accessdate=24. svibnja 2020.}}</ref> Do [[12. stoljeće|12. stoljeća]] Split je razvio trgovačke rute sa svojim zaleđem i pomorskom trgovinom diljem Jadranskog mora i Sredozemlja.<ref name="PSA-History">{{Citiranje web |publisher= Split Port Authority |url= http://www.portsplit.hr/index.php?Itemid=30&id=13&option=com_content§ionid=4&task=category |title= Port History |accessdate= 24. svibnja 2020.}}</ref> [[Mletačka Republika]] dobila je potpunu kontrolu nad Dalmacijom i gradom Splitom do [[1428.]] godine.<ref>{{Citiranje knjige |url=https://books.google.hr/books?id=lVBB1a0rC70C |author=Richard C. Frucht |title=Eastern Europe: An Introduction to the People, Lands, and Culture |transtitle=Istočna Europa: Uvod o stanovništvu, krajevima i kulturama|year=2005. |publisher=ABC-CLIO |isbn= 978-1-57607-800-6 |accessdate=24. svibnja 2020. |pages=422–423 |language=en}}</ref> U [[16. stoljeće|16. stoljeću]] Split je bio središte pomorske trgovine [[Balkan]]a gdje se prevozila roba koja je dolazila iz [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]], [[Indija|Indije]] i [[Perzija|Perzije]] do [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]] i obrnuto. Nakom pada Mletačke Republike, Split je između [[1797.]] i [[1806.]] godine došao pod vlast [[Habsburška Monarhija|Habsburške Monarhije]] i [[Austro-Ugarska Monarhija|Austro-Ugarske Monarhije]] do [[Napoleonova Francuska|Napoleonove Francuske]] koja je vlast nad gradom i njenom lukom preuzela od 1806. do 1813. kad je grad pao ponovno pod vlašću Austro-Ugarske, nakon njene obnove, preciznije Split je bio pod izravnom kontrolom [[Beč]]a i njenog [[Austrijsko Carstvo|Austrijskog Carstva]].<ref>{{Citiranje knjige|url=https://books.google.com/books?id=ZTC3IWC_py8C|author=[[Harold Nicolson]]|title=The Congress of Vienna: A Study in Allied Unity: 1812–1822|publisher=[[Grove Press]]|isbn=978-0-8021-3744-9|page=180|year=2000|accessdate=3. prosinca 2020.}}</ref> U tom su razdoblju trgovački brodovi i njihove trgovačke rute bili preusmjereni u druge istočnojadranske pomorske luke, pogotovo u [[Luka Rijeka|riječku luku]] što je uzrokovalo pad gradskog gospodarstva.<ref name="PSA-History"/> Dolaskom Splita pod austrijsku vlast 1797. prestale su čvrste mletačke stege i ograničenja, oživjela je trgovina i ojačalo brodarstvo. Karavane iz Osmanskoga Carstva ponovno su počele dolaziti, a tereti su se, umjesto samo u Veneciju, otpremali u mnoge druge luke.<ref name="Tehnika.LZMK"/> Nakon što je 1805. grad došao pod francusku vlast, vojni zapovjednik Dalmacije maršal [[August Marmont]] započeo je velike građevinske radove. Srušene su stare mletačke utvrde, a materijal je iskorišten za nasipanje mora. Duljina obale u splitskoj luci tijekom tih je zahvata udvostručena.<ref name="Tehnika.LZMK">{{Citiranje web|url=https://tehnika.lzmk.hr/luka-split/ |title=Luka Split |publisher=Hrvatska tehnička enciklopedija, [[Leksikografski zavod Miroslav Krleža]] |work=tehnika.lzmk.hr |date=26. rujna 2017. |accessdate=25. prosinca 2020.}}</ref> | ||
U drugoj polovici [[19. stoljeće|19. stoljeća]] gospodarstvo grada Splita i okolice počelo se oporavljati i Split je ubrzo postao središte srednje Dalmacije, povezujući zaleđe i susjedne otoke. To je potaknulo razvoj gradske luke i njezinih prometnih veza, uključujući izgradnju novog [[lukobran]]a i [[Želježnička pruga Split – Knin|željezničke pruge Split – Knin]]. [[1925.]] godine želježnica je povezana sa [[Želježnička pruga Rijeka - Zagreb|želježničkom prugom između Rijeke i Zagreba]] preko [[Gospić]]a što je omogućilo razvoj moderne luke. Od [[1957.]] godine, teretni terminali luke Split premješteni su iz središta grada na područjima industrijske zone u Stinicama, Solinu i Kaštelima dok se za potrebe putničkog prometa još uvijek koristi luka na [[Istočna obala (Split)|istočnoj obali grada.]]<ref>{{ | U drugoj polovici [[19. stoljeće|19. stoljeća]] gospodarstvo grada Splita i okolice počelo se oporavljati i Split je ubrzo postao središte srednje Dalmacije, povezujući zaleđe i susjedne otoke. To je potaknulo razvoj gradske luke i njezinih prometnih veza, uključujući izgradnju novog [[lukobran]]a i [[Želježnička pruga Split – Knin|željezničke pruge Split – Knin]]. [[1925.]] godine želježnica je povezana sa [[Želježnička pruga Rijeka - Zagreb|želježničkom prugom između Rijeke i Zagreba]] preko [[Gospić]]a što je omogućilo razvoj moderne luke. Od [[1957.]] godine, teretni terminali luke Split premješteni su iz središta grada na područjima industrijske zone u Stinicama, Solinu i Kaštelima dok se za potrebe putničkog prometa još uvijek koristi luka na [[Istočna obala (Split)|istočnoj obali grada.]]<ref>{{Citiranje novina|newspaper=[[Slobodna Dalmacija]]|language=Croatian|title=Od Rodrige do Žuvića|trans-title=From Rodriga to Žuvić|url=http://www.slobodnadalmacija.hr/Split/tabid/72/articleType/ArticleView/articleId/93752/Default.aspx|date=2 March 2010|accessdate=12 December 2011|author=Sandi Vidulić}}</ref><ref name="PSA-History"/> | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Posljednja izmjena od 13. svibanj 2022. u 07:46
- PREUSMJERI Predložak:Infookvir pomorska luka
Trajektna luka Split d.d. je hrvatsko poduzeće iz Splita, Hrvatska u srednjoj Dalmaciji. Luka je, izvorno bila, trgovačko mjesto koje su prvotno osnovali grčki doseljenici s otoka Visa, a potom su ga preuzeli Rimljani. Luka je napredovala kroz srednji vijek, ali je doživjela pad krajem 18. i početkom 19. stoljeća kada je Riječka luka preuzela ulogu primarne trgovačke i pomorske luke u regiji.
Povijest
_makes_her_approach_to_the_port_city_of_Split,_Croatia.jpg)
Prvi transport u blizini gdje je današnja Trajektna luka bila je tadašnja luka Asphalatos, kojeg su osnovali Grčki starosjedioci osnovali u 4. st. pr. Kr. Pozicija transportne luke bila je izabrana zbog prirodne lokacije luke i ima široki izlaz i pogled na Jadransko more te na susjedne otoke naseljene Ilirima, najviše zbog blizine Salone. Znatniji pomorski promet odvijao se u to doba u Solinskoj uvali, gdje su se nalazila obalna postrojenja Salone, te u lukama grčkih naselja Epetiona na mjestu današnjega Stobreča i Traguriona na mjestu današnjega Trogira. Split je dobio na značenju tek izgradnjom Dioklecijanove palače početkom 4. st. Tada je u njezinu južnom dijelu uređena mala luka namijenjena pristajanju carskih brodova. U antičkome razdoblju postojala je još jedna luka u uvali Spinut, na sjevernoj strani splitskoga poluotoka.[1]
Nakon toga splitsku obalu je preuzeo Bizant sve do nastanka Hrvatskog Kraljevstva u početku 10. stoljeća.[2][3] Hrvatska i Kraljevina Ugarska su se 1102. ujedinili u personalnu uniju.[4] Do 12. stoljeća Split je razvio trgovačke rute sa svojim zaleđem i pomorskom trgovinom diljem Jadranskog mora i Sredozemlja.[5] Mletačka Republika dobila je potpunu kontrolu nad Dalmacijom i gradom Splitom do 1428. godine.[6] U 16. stoljeću Split je bio središte pomorske trgovine Balkana gdje se prevozila roba koja je dolazila iz Osmanskog Carstva, Indije i Perzije do Mletačke Republike i obrnuto. Nakom pada Mletačke Republike, Split je između 1797. i 1806. godine došao pod vlast Habsburške Monarhije i Austro-Ugarske Monarhije do Napoleonove Francuske koja je vlast nad gradom i njenom lukom preuzela od 1806. do 1813. kad je grad pao ponovno pod vlašću Austro-Ugarske, nakon njene obnove, preciznije Split je bio pod izravnom kontrolom Beča i njenog Austrijskog Carstva.[7] U tom su razdoblju trgovački brodovi i njihove trgovačke rute bili preusmjereni u druge istočnojadranske pomorske luke, pogotovo u riječku luku što je uzrokovalo pad gradskog gospodarstva.[5] Dolaskom Splita pod austrijsku vlast 1797. prestale su čvrste mletačke stege i ograničenja, oživjela je trgovina i ojačalo brodarstvo. Karavane iz Osmanskoga Carstva ponovno su počele dolaziti, a tereti su se, umjesto samo u Veneciju, otpremali u mnoge druge luke.[8] Nakon što je 1805. grad došao pod francusku vlast, vojni zapovjednik Dalmacije maršal August Marmont započeo je velike građevinske radove. Srušene su stare mletačke utvrde, a materijal je iskorišten za nasipanje mora. Duljina obale u splitskoj luci tijekom tih je zahvata udvostručena.[8]
U drugoj polovici 19. stoljeća gospodarstvo grada Splita i okolice počelo se oporavljati i Split je ubrzo postao središte srednje Dalmacije, povezujući zaleđe i susjedne otoke. To je potaknulo razvoj gradske luke i njezinih prometnih veza, uključujući izgradnju novog lukobrana i željezničke pruge Split – Knin. 1925. godine želježnica je povezana sa želježničkom prugom između Rijeke i Zagreba preko Gospića što je omogućilo razvoj moderne luke. Od 1957. godine, teretni terminali luke Split premješteni su iz središta grada na područjima industrijske zone u Stinicama, Solinu i Kaštelima dok se za potrebe putničkog prometa još uvijek koristi luka na istočnoj obali grada.[9][5]
Izvori
- ↑ {{
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},|Citiranje web},
]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},]]}},
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},
]]}},
Vanjske poveznice
- Luka Split. Hrvatska tehnička enciklopedija - portal hrvatske tehničke baštine
|
Ovo je osnova ili početak budućeg članka. Pomozite Wikipediji i dopunite ga. |