Razlika između inačica stranice »Sintaksa«

Nazivom sintaksa (od starogrčkog συν- syn-, „zajedno”, i τάξις táxis, „uređivanje”; od grč. sýntaksis: slaganje u red, uređivanje ≃ sin- + táksis: red) u jezikoslovlju se označuje dio gramatike u kojem se proučavaju pravila koja upravljaju ustrojem rečenica te određuju njihovu relativnu gramatikalnost. Sam se naziv sintaksa može također rabiti za naslovljavanje tih istih pravila, kao u, primjerice, složenici „sintaksa jezika” (u starijoj hrvatskoj gramatičkoj literaturi za sintaksu se katkada rabio naziv „skladnja”^[1]). Suvremena istraživanja sintakse pokušavaju opisati jezike pomoću takvih pravila i, za mnoge stručnjake, pronaći općenita pravila primjenjiva na sve jezike. Budući da polje sintakse pokušava opisati gramatičke prosudbe, ne ih pružiti, ne bavi se lingvističkom preskripcijom.

Iako sve teorije sintakse uzimaju ljudske jezike kao predmet proučavanja, postoje značajne razlike u izgledu. Chomskyjevci^[2] vide sintaksu kao granu psihologije, s obzirom da je shvaćaju kao proučavanje lingvističkog znanja. Drugi (npr. Gerald Gazdar) uzimaju više platonističko gledište, shvaćajući sintaksu kao proučavanje apstraktnog formalnog sustava.^[3]

Izvori

↑ Josip Silić, Ivo Pranjković, Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta, Školska knjiga, Zareb, 2005., ISBN 953-0-40014-4, str. 183
↑ Transformacijska gramatika
↑ [1]

Nedovršeni članak Sintaksa koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.

[1] Josip Silić, Ivo Pranjković, Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta, Školska knjiga, Zareb, 2005., ISBN 953-0-40014-4, str. 183

[2] Transformacijska gramatika

[3] [1]

[1]

[2]

[3]

Inačica od 05:22, 17. kolovoza 2021. (vidi izvor) WikiSysop (razgovor \| doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)		Trenutačna izmjena od 08:38, 14. travnja 2022. (vidi izvor) WikiSysop (razgovor \| doprinosi) m (bny)
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Sintaksa'''-->~~{{Jezikoslovlje}}		{{Jezikoslovlje}}
	Nazivom '''sintaksa''' (od [[starogrčki jezik\|starogrčkog]] συν- ''syn-'', „zajedno”, i τάξις ''táxis'', „uređivanje”; od [[Grčki jezik\|grč.]] ''sýntaksis:'' slaganje u red, uređivanje ≃ ''sin- + táksis:'' red) u [[jezikoslovlje\|jezikoslovlju]] se označuje dio gramatike u kojem se proučavaju pravila koja upravljaju ustrojem rečenica te određuju njihovu relativnu [[gramatika]]lnost. Sam se naziv ''sintaksa'' može također rabiti za naslovljavanje tih istih pravila, kao u, primjerice, složenici „sintaksa jezika” (u starijoj hrvatskoj gramatičkoj literaturi za sintaksu se katkada rabio naziv „skladnja”<ref>Josip Silić, Ivo Pranjković, Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta, Školska knjiga, Zareb, 2005., {{ISBN\|953-0-40014-4}}, str. 183</ref>). Suvremena istraživanja sintakse pokušavaju opisati jezike pomoću takvih pravila i, za mnoge stručnjake, pronaći [[univerzalna gramatika\|općenita pravila]] primjenjiva na sve jezike. Budući da polje sintakse pokušava opisati gramatičke prosudbe, ne ih pružiti, ne bavi se [[lingvistička preskripcija\|lingvističkom preskripcijom]].		Nazivom '''sintaksa''' (od [[starogrčki jezik\|starogrčkog]] συν- ''syn-'', „zajedno”, i τάξις ''táxis'', „uređivanje”; od [[Grčki jezik\|grč.]] ''sýntaksis:'' slaganje u red, uređivanje ≃ ''sin- + táksis:'' red) u [[jezikoslovlje\|jezikoslovlju]] se označuje dio gramatike u kojem se proučavaju pravila koja upravljaju ustrojem rečenica te određuju njihovu relativnu [[gramatika]]lnost. Sam se naziv ''sintaksa'' može također rabiti za naslovljavanje tih istih pravila, kao u, primjerice, složenici „sintaksa jezika” (u starijoj hrvatskoj gramatičkoj literaturi za sintaksu se katkada rabio naziv „skladnja”<ref>Josip Silić, Ivo Pranjković, Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta, Školska knjiga, Zareb, 2005., {{ISBN\|953-0-40014-4}}, str. 183</ref>). Suvremena istraživanja sintakse pokušavaju opisati jezike pomoću takvih pravila i, za mnoge stručnjake, pronaći [[univerzalna gramatika\|općenita pravila]] primjenjiva na sve jezike. Budući da polje sintakse pokušava opisati gramatičke prosudbe, ne ih pružiti, ne bavi se [[lingvistička preskripcija\|lingvističkom preskripcijom]].