Razlika između inačica stranice »Zvonimir Katalenić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Zvonimir Katalenić''' ([[Našice]], [[6. studenoga]] [[književnost u 1920.|1920.]] {{--}} [[El Bolson]], Argentina, [[2. listopada]] [[književnost u 1978.|1978.]]), [[hrvatska književnost|hrvatski]] domovinski i [[hrvatsko iseljeništvo|iseljenički]] [[književnik]] i [[slikar]] <ref name="60 hrv. emigrantskih pisaca">Šimun Šito Ćorić: [http://simun-sito-coric.ch/index.php?option=com_content&view=article&id=163:60-hrv-emigrantskih-pisaca&catid=52:dokumenti ''60 hrv. emigrantskih pisaca''], Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na [http://archive.is/sOqu ] 5. prosinca 2012. Pristupljeno 24. ožujka 2019.</ref> | |||
==Životopis== | ==Životopis== | ||
Trenutačna izmjena od 07:49, 18. ožujka 2022.
Zvonimir Katalenić (Našice, 6. studenoga 1920. − El Bolson, Argentina, 2. listopada 1978.), hrvatski domovinski i iseljenički književnik i slikar [1]
Životopis
Rodio se je u Našicama 1920.. Roditelji su mu odselili u Zagreb te je ondje išao u srednju školu. U ranoj je dobi počeoslikati. Upisao je čistu slavistiku u Zagrebu. Tijekom rata stasao je kao pjesnik u studentskoj Plavoj reviji. Zanimala ga je također književna kritika i esejistika. Nakon velikog zbjega Hrvata 1945. otišao je u Rim, te dvije godine potom u Pariz, otkamo je otputovao u Argentinu. Njekoliko je mjeseci bio u Buenos Airesu pa je otišao na jug Argentine i nastanio se je u Barilocheu. Zaposlio se je na mjestu činovnika u velikoj pilani. Istovremeno je risao, slikao i pisao pjesme. Ondje je živio desetak godina. Zatim se je preselio u gradić u predbrežju Anda El Bolson. Često je izlagao svoja djela u Argentini. Likovna kritika ga je ishvalila (Clarín iz Buenos Airesa, vimcanski El Tiempo). Priređivao je i držao tečajeve o slikarstvu, estetici i filozofiji umjetnosti. U Hrvatskoj reviji je objavio svoje književne priloge. U El Bolsonu je boravio sve do smrti 2. listopada 1978. godine. Sva svoja slikarska djela je oporukom Hrvatsko-latinoameričkom kulturnom Institutu u Buenos Airesu. Rukopise na hrvatskom i španjolskom oporučno je ostavio Hrvatskoj reviji u Barceloni.[1]
Djela
Objavio je djela:[1]
- Uz strminu, zbirka pjesama, Buenos Aires, 1958.
Nagrade i priznanja
- Šimun Šito Ćorić uvrstio ga je u svoju antologiju 60 hrvatskih emigrantskih pisaca. [1]