Razlika između inačica stranice »Crveni vuk«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (no summary specified)
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite journal +{{Citiranje časopisa))
 
(Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika)
Redak 25: Redak 25:
|razdioba=[[izumiranje|†]] ''C. r. floridanis''<br>† ''C. r. gregoryi''<br>''C. r. rufus''
|razdioba=[[izumiranje|†]] ''C. r. floridanis''<br>† ''C. r. gregoryi''<br>''C. r. rufus''
}}
}}
'''Crveni vuk''' (''Canis rufus''<ref name="Chambers">{{cite journal|last1=Chambers|first1=Steven M.|last2=Fain|first2=Steven R.|last3=Fazio|first3=Bud|last4=Amaral|first4=Michael|year=2012.|title=An account of the taxonomy of North American wolves from morphological and genetic analyses|url=http://www.fwspubs.org/doi/pdf/10.3996/nafa.77.0001|journal=North American Fauna|volume=77.|pages=1.–67.|doi=10.3996/nafa.77.0001|accessdate=7. svibnja 2018.}}</ref> ili ''Canis lupus rufus''), također poznat kao  i '''Floridski crni vuk''' ili '''Vuk doline Mississippija''' je [[Psi|kanid]] s jugoistoka [[SAD]]-a. Ova vrsta je neriješenog taksonomskog identiteta, naime morfološki je između [[kojot]]a i [[sivi vuk|sivog vuka]] i crvenkasto-sive je boje. Crveni vuk je [[kritično ugrožena vrsta]] SAD-a i zaštićena je zakonom, a upisana je na [[IUCN-ov crveni popis]] 1996. godine<ref name=IUCN>{{Cite journal | vauthors = Kelly BT, Beyer A, Phillips MK | last-author-amp = yes | title = ''Canis rufus'' | journal = [[IUCN-ov crveni popis]] | volume = 2008. | page = e.T3747A10057394 | publisher = [[IUCN]] | date = 2008. | url = http://www.iucnredlist.org/details/3747/0 | doi = 10.2305/IUCN.UK.2008.RLTS.T3747A10057394.en | access-date = 12 January 2018}}</ref>. Smatra se najrjeđom vrstom [[vuk]]a i jedna je od pet najugroženijih vrsta vuka na svijetu<ref>"The 5 Most Endangered Canine Species", Sciam.com, John R. Platt, 9. svibnja 2013., https://blogs.scientificamerican.com/extinction-countdown/ost-endangered-canine-species/</ref>.
'''Crveni vuk''' (''Canis rufus''<ref name="Chambers">{{cite journal|last1=Chambers|first1=Steven M.|last2=Fain|first2=Steven R.|last3=Fazio|first3=Bud|last4=Amaral|first4=Michael|year=2012.|title=An account of the taxonomy of North American wolves from morphological and genetic analyses|url=http://www.fwspubs.org/doi/pdf/10.3996/nafa.77.0001|journal=North American Fauna|volume=77.|pages=1.–67.|doi=10.3996/nafa.77.0001|accessdate=7. svibnja 2018.}}</ref> ili ''Canis lupus rufus''), također poznat kao  i '''Floridski crni vuk''' ili '''Vuk doline Mississippija''' je [[Psi|kanid]] s jugoistoka [[SAD]]-a. Ova vrsta je neriješenog taksonomskog identiteta, naime morfološki je između [[kojot]]a i [[sivi vuk|sivog vuka]] i crvenkasto-sive je boje. Crveni vuk je [[kritično ugrožena vrsta]] SAD-a i zaštićena je zakonom, a upisana je na [[IUCN-ov crveni popis]] 1996. godine<ref name=IUCN>{{Citiranje časopisa | vauthors = Kelly BT, Beyer A, Phillips MK | last-author-amp = yes | title = ''Canis rufus'' | journal = [[IUCN-ov crveni popis]] | volume = 2008. | page = e.T3747A10057394 | publisher = [[IUCN]] | date = 2008. | url = http://www.iucnredlist.org/details/3747/0 | doi = 10.2305/IUCN.UK.2008.RLTS.T3747A10057394.en | access-date = 12 January 2018}}</ref>. Smatra se najrjeđom vrstom [[vuk]]a i jedna je od pet najugroženijih vrsta vuka na svijetu<ref>"The 5 Most Endangered Canine Species", Sciam.com, John R. Platt, 9. svibnja 2013., https://blogs.scientificamerican.com/extinction-countdown/ost-endangered-canine-species/</ref>.


==Sistematizacija i evolucija==
==Sistematizacija i evolucija==
Redak 32: Redak 32:


Crveni su vukovi bili prva vrsta vukova novoga svijeta s kojima su se susreli europski kolonisti, a izvorno su obitavali diljem istočnih Sjedinjenih Američkih Država, od Atlantskog oceana do središnjeg [[Teksas]]a, a na sjeveru od doline rijeke [[Ohio]], sjeverne [[Pennsylvania|Pennsylvanije]] i juga južnog [[New York]]a do [[Meksički zaljev|Meksičkog zaljeva]] na jugu<ref name="ref18">U.S. Fish and Wildlife Service, 1997., Endangered Red Wolves, http://library.fws.gov/Pubs4/endangered_red_wolves.pdf:p7.</ref>.
Crveni su vukovi bili prva vrsta vukova novoga svijeta s kojima su se susreli europski kolonisti, a izvorno su obitavali diljem istočnih Sjedinjenih Američkih Država, od Atlantskog oceana do središnjeg [[Teksas]]a, a na sjeveru od doline rijeke [[Ohio]], sjeverne [[Pennsylvania|Pennsylvanije]] i juga južnog [[New York]]a do [[Meksički zaljev|Meksičkog zaljeva]] na jugu<ref name="ref18">U.S. Fish and Wildlife Service, 1997., Endangered Red Wolves, http://library.fws.gov/Pubs4/endangered_red_wolves.pdf:p7.</ref>.
Crveni je vuk do sredine 1900. godine bio gotovo izumro zbog agresivnih programa kontrole predatora, uništavanja staništa i opsežne hibridizacije s kojotima. Do kasnih šezdesetih, to se dogodilo s manjim zajednicama u zaljevu obale zapadne [[Louisiana|Louisiane]] i istočnog Teksasa. Četrnaest od tih preživjelih odabrano je kao temelj zajednice uzgojene u zatočeništvu u zoološkom vrtu [[Point Defiance]] od 1974. do 1980. godine. Nakon uspješnog eksperimentalnog preseljenja na otok Bulls na obali [[Južna Karolina|Južne Karoline]] 1978. godine, crveni vuk je proglašen izumro u divljini 1980. godine. Kako bi nastavili s naporima obnove, 1987. godine zarobljene životinje puštene su u Parku divljine Alligator River na poluotoku Albemarle u [[Sjeverna Karolina|Sjevernoj Karolini]], te dvije godine kasnije i u Nacionalnom parku Great Smoky Mountains<ref name="hendry">{{cite journal|last1=Hendry|first1=D.|year=2007.|title=Red Wolf Restoration: A 20-Year Journey|url=|journal=International Wolf Center|volume=17.|issue=|page=4.}}</ref> Od 63 crvena vuka koji su pušteni od 1987. do 1994. godine, populacija je porasla na čak 100-120 jedinki do 2012., ali je 2018. godine zabilježen pad na samo 40 jedinki<ref>{{Cite web|url=https://www.msn.com/en-us/news/us/government-wild-red-wolf-population-could-soon-be-wiped-out/ar-AAwhTsC?ocid=ACERDHP15|title=Government: Wild red wolf population could soon be wiped out|website=www.msn.com|language=en-US|access-date=7. svibnja 2018.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20180425183138/https://www.msn.com/en-us/news/us/government-wild-red-wolf-population-could-soon-be-wiped-out/ar-AAwhTsC?ocid=ACERDHP15|archivedate=25. travnja 2018.}}</ref> .
Crveni je vuk do sredine 1900. godine bio gotovo izumro zbog agresivnih programa kontrole predatora, uništavanja staništa i opsežne hibridizacije s kojotima. Do kasnih šezdesetih, to se dogodilo s manjim zajednicama u zaljevu obale zapadne [[Louisiana|Louisiane]] i istočnog Teksasa. Četrnaest od tih preživjelih odabrano je kao temelj zajednice uzgojene u zatočeništvu u zoološkom vrtu [[Point Defiance]] od 1974. do 1980. godine. Nakon uspješnog eksperimentalnog preseljenja na otok Bulls na obali [[Južna Karolina|Južne Karoline]] 1978. godine, crveni vuk je proglašen izumro u divljini 1980. godine. Kako bi nastavili s naporima obnove, 1987. godine zarobljene životinje puštene su u Parku divljine Alligator River na poluotoku Albemarle u [[Sjeverna Karolina|Sjevernoj Karolini]], te dvije godine kasnije i u Nacionalnom parku Great Smoky Mountains<ref name="hendry">{{cite journal|last1=Hendry|first1=D.|year=2007.|title=Red Wolf Restoration: A 20-Year Journey|url=|journal=International Wolf Center|volume=17.|issue=|page=4.}}</ref> Od 63 crvena vuka koji su pušteni od 1987. do 1994. godine, populacija je porasla na čak 100-120 jedinki do 2012., ali je 2018. godine zabilježen pad na samo 40 jedinki<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.msn.com/en-us/news/us/government-wild-red-wolf-population-could-soon-be-wiped-out/ar-AAwhTsC?ocid=ACERDHP15|title=Government: Wild red wolf population could soon be wiped out|website=www.msn.com|language=en-US|access-date=7. svibnja 2018.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20180425183138/https://www.msn.com/en-us/news/us/government-wild-red-wolf-population-could-soon-be-wiped-out/ar-AAwhTsC?ocid=ACERDHP15|archivedate=25. travnja 2018.}}</ref> .


==Izgled i društveni život==
==Izgled i društveni život==
[[datoteka:Canis_rufus_1_-_Syracuse_Zoo.jpg|mini|lijevo|240px|<center>Crveni vuk  
[[datoteka:Canis_rufus_1_-_Syracuse_Zoo.jpg|mini|lijevo|240px|<center>Crveni vuk  
u zoološkom vrtu Rosamond Gifford, [[Syracuse]], [[New York]].]]
u zoološkom vrtu Rosamond Gifford, [[Syracuse]], [[New York]].]]
Izgled crvenog vuka tipičan je za rod ''Canis'' i općenito je srednje veličine između kojota i sivog vuka, iako se neki primjerci mogu preklapati s malim sivim vukovima. Odrasli imaju duljinu od 136–160&nbsp;cm i teže od 23–39&nbsp;kg<ref name=":0">{{Cite journal|title = Morphometrics of Canis taxa in eastern North Carolina|url = http://jmammal.oxfordjournals.org/content/95/4/855|journal = Journal of Mammalogy|date = 2014-08-22|issn = 0022-2372|pages = 855.–861.|volume = 95.|issue = 4.|doi = 10.1644/13-MAMM-A-202|first = Joseph W.|last = Hinton|first2 = Michael J.|last2 = Chamberlain}}</ref>. Krzno im je obično više crvenkasto i manje čupavo od krzna kojota i sivih vukova, općenito je blijedo i sivkasto  s oznakama svjetlih dijelova oko usana i očiju<ref name=paradiso1972>{{cite journal | last1 = Paradiso | first1 = J. L. | last2 = Nowak | first2 = R. M. | year = 1972. | title = Canis rufus | url = http://www.science.smith.edu/msi/pdf/i0076-3519-022-01-0001.pdf | format = PDF | journal = Mammalian Species | volume = 22. | issue = 22. | pages = 1.–4. | doi = 10.2307/3503948 | jstor = 3503948 | deadurl = yes | archiveurl = https://web.archive.org/web/20140416191724/http://www.science.smith.edu/msi/pdf/i0076-3519-022-01-0001.pdf | archivedate = 2014-04-16 | df =  }}</ref>. Uši su im također proporcionalno veće od ušiju kojota i sivih vukova. Glava je obično uska, s dugom i vitkom njuškom, malom lubanjom i dobro razvijenim sagitalnim grebenom. Maleni mozak crvenog vuka se razlikuje od ostalih ''Canis'' vrsta, približavajući se onima kanidima vrsta [[Vulpes]] i [[Urocyon]], što ukazuje na to da je crveni vuk jedan od drevnih članova ovih rodova.
Izgled crvenog vuka tipičan je za rod ''Canis'' i općenito je srednje veličine između kojota i sivog vuka, iako se neki primjerci mogu preklapati s malim sivim vukovima. Odrasli imaju duljinu od 136–160&nbsp;cm i teže od 23–39&nbsp;kg<ref name=":0">{{Citiranje časopisa|title = Morphometrics of Canis taxa in eastern North Carolina|url = http://jmammal.oxfordjournals.org/content/95/4/855|journal = Journal of Mammalogy|date = 2014-08-22|issn = 0022-2372|pages = 855.–861.|volume = 95.|issue = 4.|doi = 10.1644/13-MAMM-A-202|first = Joseph W.|last = Hinton|first2 = Michael J.|last2 = Chamberlain}}</ref>. Krzno im je obično više crvenkasto i manje čupavo od krzna kojota i sivih vukova, općenito je blijedo i sivkasto  s oznakama svjetlih dijelova oko usana i očiju<ref name=paradiso1972>{{cite journal | last1 = Paradiso | first1 = J. L. | last2 = Nowak | first2 = R. M. | year = 1972. | title = Canis rufus | url = http://www.science.smith.edu/msi/pdf/i0076-3519-022-01-0001.pdf | format = PDF | journal = Mammalian Species | volume = 22. | issue = 22. | pages = 1.–4. | doi = 10.2307/3503948 | jstor = 3503948 | deadurl = yes | archiveurl = https://web.archive.org/web/20140416191724/http://www.science.smith.edu/msi/pdf/i0076-3519-022-01-0001.pdf | archivedate = 2014-04-16 | df =  }}</ref>. Uši su im također proporcionalno veće od ušiju kojota i sivih vukova. Glava je obično uska, s dugom i vitkom njuškom, malom lubanjom i dobro razvijenim sagitalnim grebenom. Maleni mozak crvenog vuka se razlikuje od ostalih ''Canis'' vrsta, približavajući se onima kanidima vrsta [[Vulpes]] i [[Urocyon]], što ukazuje na to da je crveni vuk jedan od drevnih članova ovih rodova.


Crveni vuk je društveniji od kojota, ali manje od sivog vuka. Pari se u siječnju i veljači, s prosječno 6-7 mladunaca rođenih u ožujku, travnju i svibnju. Oni su monogamni s oba roditelja koji sudjeluju u uzgoju vučića<ref name=":1">{{Cite journal|last=Hinton|first=Joseph W.|last2=Chamberlain|first2=Michael J.|date=2010-01-01|title=Space and Habitat Use by a Red Wolf Pack and Their Pups During Pup-Rearing|url=http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.2193/2008-583/abstract|journal=Journal of Wildlife Management|volume=74.|issue=1.|pages=55.–58.|doi=10.2193/2008-583|issn=1937-2817}}</ref>. Borave u šupljim stablima debala, duž obala potoka i napuštenih skloništa drugih životinja. U dobi od šest tjedana vučići se udaljavaju od skloništa, a dosežu punu veličinu u dobi od jedne godine, postajući seksualno zreli dvije godine kasnije.
Crveni vuk je društveniji od kojota, ali manje od sivog vuka. Pari se u siječnju i veljači, s prosječno 6-7 mladunaca rođenih u ožujku, travnju i svibnju. Oni su monogamni s oba roditelja koji sudjeluju u uzgoju vučića<ref name=":1">{{Citiranje časopisa|last=Hinton|first=Joseph W.|last2=Chamberlain|first2=Michael J.|date=2010-01-01|title=Space and Habitat Use by a Red Wolf Pack and Their Pups During Pup-Rearing|url=http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.2193/2008-583/abstract|journal=Journal of Wildlife Management|volume=74.|issue=1.|pages=55.–58.|doi=10.2193/2008-583|issn=1937-2817}}</ref>. Borave u šupljim stablima debala, duž obala potoka i napuštenih skloništa drugih životinja. U dobi od šest tjedana vučići se udaljavaju od skloništa, a dosežu punu veličinu u dobi od jedne godine, postajući seksualno zreli dvije godine kasnije.
{{Wikivrste|Gorilla gorilla}}
{{Wikivrste|Gorilla gorilla}}


Trenutačna izmjena od 02:00, 26. studenoga 2021.

Crveni vuk[1]
Adult Red Wolf.jpg
Status iucn2.3 CR.svg
Status zaštite
Status iucn2.3 CR hr.svg

Status zaštite: Kritično

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Carnivora
Porodica: Canidae
Potporodica: Caninae
Rod: Psi
Vrsta: C. rufus
Dvojno ime
Canis rufus
Audubon & Bachman, 1851.
Raspon
Povijesna rasprostranjenost Crvenog vuka
Povijesna rasprostranjenost Crvenog vuka
podvrste
† C. r. floridanis
† C. r. gregoryi
C. r. rufus

Crveni vuk (Canis rufus[2] ili Canis lupus rufus), također poznat kao i Floridski crni vuk ili Vuk doline Mississippija je kanid s jugoistoka SAD-a. Ova vrsta je neriješenog taksonomskog identiteta, naime morfološki je između kojota i sivog vuka i crvenkasto-sive je boje. Crveni vuk je kritično ugrožena vrsta SAD-a i zaštićena je zakonom, a upisana je na IUCN-ov crveni popis 1996. godine[3]. Smatra se najrjeđom vrstom vuka i jedna je od pet najugroženijih vrsta vuka na svijetu[4].

Sistematizacija i evolucija

Audubonov prikaz vrste iz 1851.

Taksonomski status crvenog vuka bio je predmet kontroverzi. Genetska studija iz 2011. godine pokazala je da je to hibridna vrsta između sivih vukova i kojota[5]. Ponovna analiza ove studije, zajedno sa širom kontekstualnom analizom koja je uključivala ponašanje, morfološke i dodatne genetske informacije, dovela je do argumenata da je crveni vuk nezavisna vrsta, ali koja pati od značajne introgresije gena kojota vjerojatno zbog desetkovanja crvenog vuka i fragmentacije njihove društvene strukture zbog lova[6]. Premda ovaj pregled z 2012. godine nije jedinstveno prihvaćen među mjerodavnim znanstvenicima, dvije kasnije revizije ažuriranih istraživanja 2013. i 2014. godine upućuju na to da je crveni vuk nekad bio vrsta koja se razlikovala od sivog vuka i kojota[7]. Genske studije iz 2015. godine, koristeći najopsežnije podatke o mitohondrijskoj DNK, Y-kromosomskim podacima i genomima 127.235 jedinstvenih nukleotidnih polimorfizama, zaključili su da je "najviše parsimonsko objašnjenje" da su istočni vukovi u provincijskom parku Algonquin "ostatak entiteta povijesnih vukova koji su najvjerojatnije postojali diljem istočnih Sjedinjenih Država ". Također, istraživanje iz 2016. od 28 sekvencijskih kanidnih genoma zaključilo je kako crveni i istočni vukovi imaju sekvence koje se mogu objasniti samo kao rezultat hibridizacije sivog vuka i kojota.

Crveni su vukovi bili prva vrsta vukova novoga svijeta s kojima su se susreli europski kolonisti, a izvorno su obitavali diljem istočnih Sjedinjenih Američkih Država, od Atlantskog oceana do središnjeg Teksasa, a na sjeveru od doline rijeke Ohio, sjeverne Pennsylvanije i juga južnog New Yorka do Meksičkog zaljeva na jugu[8]. Crveni je vuk do sredine 1900. godine bio gotovo izumro zbog agresivnih programa kontrole predatora, uništavanja staništa i opsežne hibridizacije s kojotima. Do kasnih šezdesetih, to se dogodilo s manjim zajednicama u zaljevu obale zapadne Louisiane i istočnog Teksasa. Četrnaest od tih preživjelih odabrano je kao temelj zajednice uzgojene u zatočeništvu u zoološkom vrtu Point Defiance od 1974. do 1980. godine. Nakon uspješnog eksperimentalnog preseljenja na otok Bulls na obali Južne Karoline 1978. godine, crveni vuk je proglašen izumro u divljini 1980. godine. Kako bi nastavili s naporima obnove, 1987. godine zarobljene životinje puštene su u Parku divljine Alligator River na poluotoku Albemarle u Sjevernoj Karolini, te dvije godine kasnije i u Nacionalnom parku Great Smoky Mountains[9] Od 63 crvena vuka koji su pušteni od 1987. do 1994. godine, populacija je porasla na čak 100-120 jedinki do 2012., ali je 2018. godine zabilježen pad na samo 40 jedinki[10] .

Izgled i društveni život

Crveni vuk u zoološkom vrtu Rosamond Gifford, Syracuse, New York.

Izgled crvenog vuka tipičan je za rod Canis i općenito je srednje veličine između kojota i sivog vuka, iako se neki primjerci mogu preklapati s malim sivim vukovima. Odrasli imaju duljinu od 136–160 cm i teže od 23–39 kg[11]. Krzno im je obično više crvenkasto i manje čupavo od krzna kojota i sivih vukova, općenito je blijedo i sivkasto s oznakama svjetlih dijelova oko usana i očiju[12]. Uši su im također proporcionalno veće od ušiju kojota i sivih vukova. Glava je obično uska, s dugom i vitkom njuškom, malom lubanjom i dobro razvijenim sagitalnim grebenom. Maleni mozak crvenog vuka se razlikuje od ostalih Canis vrsta, približavajući se onima kanidima vrsta Vulpes i Urocyon, što ukazuje na to da je crveni vuk jedan od drevnih članova ovih rodova.

Crveni vuk je društveniji od kojota, ali manje od sivog vuka. Pari se u siječnju i veljači, s prosječno 6-7 mladunaca rođenih u ožujku, travnju i svibnju. Oni su monogamni s oba roditelja koji sudjeluju u uzgoju vučića[13]. Borave u šupljim stablima debala, duž obala potoka i napuštenih skloništa drugih životinja. U dobi od šest tjedana vučići se udaljavaju od skloništa, a dosežu punu veličinu u dobi od jedne godine, postajući seksualno zreli dvije godine kasnije.

Logotip Wikivrsta
 Wikivrste imaju podatke o: Gorilla gorilla

Izvori

  1. ↑ Wozencraft, W. C. (16 November 2005). in Wilson, D. E., and Reeder, D. M. (eds): Mammal Species of the World, 3rd edition, Johns Hopkins University Press. ISBN 0-801-88221-4.
  2. ↑ Chambers, Steven M.; Fain, Steven R.; Fazio, Bud; Amaral, Michael (2012.). "An account of the taxonomy of North American wolves from morphological and genetic analyses". North American Fauna 77.: 1.–67.. doi:10.3996/nafa.77.0001. http://www.fwspubs.org/doi/pdf/10.3996/nafa.77.0001 Pristupljeno 7. svibnja 2018. 
  3. ↑ "Canis rufus". IUCN-ov crveni popis (IUCN) 2008.: e.T3747A10057394. 2008.. doi:10.2305/IUCN.UK.2008.RLTS.T3747A10057394.en. http://www.iucnredlist.org/details/3747/0 Pristupljeno 12. siječnja 2018. 
  4. ↑ "The 5 Most Endangered Canine Species", Sciam.com, John R. Platt, 9. svibnja 2013., https://blogs.scientificamerican.com/extinction-countdown/ost-endangered-canine-species/
  5. ↑ Morell, Virginia (2016). "How do you save a wolf that's not really a wolf?". Science. doi:10.1126/science.aag0699 
  6. ↑ Rutledge, Linda Y.; Wilson, Paul J.; Klütsch, Cornelya F.C.; Patterson, Brent R.; White, Bradley N. (2012.). "Conservation genomics in perspective: A holistic approach to understanding Canis evolution in North America". Biological Conservation 155.: 186.–192.. doi:10.1016/j.biocon.2012.05.017. http://people.trentu.ca/brentpatterson/index_files/Rutledge%20et%20al%202012%20-%20conservation%20genomics%20in%20perspective.pdf Pristupljeno 7. svibnja 2018. 
  7. ↑ A Comprehensive Review and Evaluation of the Red Wolf (Canis rufus) Recovery Program. Wildlife Management Institute, Inc.. 14. studenoga 2014.. str. 171.. http://www.fws.gov/redwolf/reviewdocuments/WMI-Red-Wolf-Review-FINAL-11142014.pdf Pristupljeno 7. svibnja 2018. 
  8. ↑ U.S. Fish and Wildlife Service, 1997., Endangered Red Wolves, http://library.fws.gov/Pubs4/endangered_red_wolves.pdf:p7.
  9. ↑ Hendry, D. (2007.). "Red Wolf Restoration: A 20-Year Journey". International Wolf Center 17.: 4. 
  10. ↑ "Government: Wild red wolf population could soon be wiped out" (engl.). Inačica izvorne stranice arhivirana 25. travnja 2018.. https://www.msn.com/en-us/news/us/government-wild-red-wolf-population-could-soon-be-wiped-out/ar-AAwhTsC?ocid=ACERDHP15 Pristupljeno 7. svibnja 2018. 
  11. ↑ Hinton, Joseph W.; Chamberlain, Michael J. (22. kolovoza 2014.). "Morphometrics of Canis taxa in eastern North Carolina". Journal of Mammalogy 95. (4.): 855.–861.. doi:10.1644/13-MAMM-A-202. ISSN 0022-2372. http://jmammal.oxfordjournals.org/content/95/4/855 
  12. ↑ Paradiso, J. L.; Nowak, R. M. (1972.). "Canis rufus" (PDF). Mammalian Species 22. (22.): 1.–4.. doi:10.2307/3503948. JSTOR 3503948. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. travnja 2014.. http://www.science.smith.edu/msi/pdf/i0076-3519-022-01-0001.pdf 
  13. ↑ Hinton, Joseph W.; Chamberlain, Michael J. (1. siječnja 2010.). "Space and Habitat Use by a Red Wolf Pack and Their Pups During Pup-Rearing". Journal of Wildlife Management 74. (1.): 55.–58.. doi:10.2193/2008-583. ISSN 1937-2817. http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.2193/2008-583/abstract 
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Crveni_vuk&oldid=347773"