More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
(Nije prikazana jedna međuinačica jednog suradnika) | |||
Redak 1: | Redak 1: | ||
[[datoteka:Altocumulus.jpg|mini|desno|300px|[[Nebo]] prekriveno altokumulusima.]] | |||
[[datoteka:Partially illuminated Ac with shadows.JPG|mini|desno|300px|Altokumulusi kod [[Zalazak sunca|zalaska Sunca]].]] | [[datoteka:Partially illuminated Ac with shadows.JPG|mini|desno|300px|Altokumulusi kod [[Zalazak sunca|zalaska Sunca]].]] | ||
Redak 5: | Redak 5: | ||
[[datoteka:Oblaci 1.jpg|mini|desno|300px|Prema [[morfologija|morfološkoj]] [[klasifikacija|klasifikaciji]] (prema visini i obliku) postoje 4 osnovne porodice [[oblaci|oblaka]]: visoki oblaci, srednji oblaci, niski oblaci i oblaci velikog okomitog prostiranja.]] | [[datoteka:Oblaci 1.jpg|mini|desno|300px|Prema [[morfologija|morfološkoj]] [[klasifikacija|klasifikaciji]] (prema visini i obliku) postoje 4 osnovne porodice [[oblaci|oblaka]]: visoki oblaci, srednji oblaci, niski oblaci i oblaci velikog okomitog prostiranja.]] | ||
'''Altokumulus''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''altus'': visok + ''cumulus'': gomila, hrpa; međunarodna kratica '''Ac''') je [[oblak]] koji tvori skupine nepravilnih oblačića bijele i sive boje na [[visina]]ma od 2,5 do 6 [[kilometar]]a. Srednji su dijelovi oblaka gušći, deblji i tamniji. Prema obliku može biti lećast (''lenticularis''), slojevit (''stratiformis''), poput dvorca s tornjevima (''castellanus'') i poput pramena vune (''floccus''). Debljina im varira od nekoliko stotina metara do 1-2 km. Ima vlastitu sjenu. Najčešće se sastoji od vodenih kapljica, katkad se u njima miješaju [[voda]] i [[led]]. [[Oborina|Oborine]] iz altokumulusa ne dopiru do tla ([[virga]]). <ref> '''altokumulus''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2032] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.</ref><ref>{{Citiranje knjige|title=Opća i pomorska meteorologija|last=Gelo, Branko.|date=2010|url=https://www.worldcat.org/oclc/958145515|publisher=Sveučilište u Zadru, Odjel za promet i pomorstvo|location=Zadar|isbn=978-953-7237-69-1}}</ref> Obično su to zasjenjene, prilično zdepaste "ovčice", okrugle ili valjkaste. Raspored je više ili manje pravilan. Pojedini oblaci, prividno široki od 1 do 5[[Stupanj (kut)|°]], bitno su širi nego [[cirokumulus]]i. | '''Altokumulus''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''altus'': visok + ''cumulus'': gomila, hrpa; međunarodna kratica '''Ac''') je [[oblak]] koji tvori skupine nepravilnih oblačića bijele i sive boje na [[visina]]ma od 2,5 do 6 [[kilometar]]a. Srednji su dijelovi oblaka gušći, deblji i tamniji. Prema obliku može biti lećast (''[[altocumulus lenticularis|lenticularis]]''), slojevit (''stratiformis''), poput dvorca s tornjevima (''castellanus'') i poput pramena vune (''floccus''). Debljina im varira od nekoliko stotina metara do 1-2 km. Ima vlastitu sjenu. Najčešće se sastoji od vodenih kapljica, katkad se u njima miješaju [[voda]] i [[led]]. [[Oborina|Oborine]] iz altokumulusa ne dopiru do tla ([[virga]]). <ref> '''altokumulus''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2032] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.</ref><ref>{{Citiranje knjige|title=Opća i pomorska meteorologija|last=Gelo, Branko.|date=2010|url=https://www.worldcat.org/oclc/958145515|publisher=Sveučilište u Zadru, Odjel za promet i pomorstvo|location=Zadar|isbn=978-953-7237-69-1}}</ref> Obično su to zasjenjene, prilično zdepaste "ovčice", okrugle ili valjkaste. Raspored je više ili manje pravilan. Pojedini oblaci, prividno široki od 1 do 5[[Stupanj (kut)|°]], bitno su širi nego [[cirokumulus]]i. | ||
== Vrste oblaka prema visini i obliku == | == Vrste oblaka prema visini i obliku == |
Posljednja izmjena od 30. travanj 2022. u 04:08
Altokumulus (lat. altus: visok + cumulus: gomila, hrpa; međunarodna kratica Ac) je oblak koji tvori skupine nepravilnih oblačića bijele i sive boje na visinama od 2,5 do 6 kilometara. Srednji su dijelovi oblaka gušći, deblji i tamniji. Prema obliku može biti lećast (lenticularis), slojevit (stratiformis), poput dvorca s tornjevima (castellanus) i poput pramena vune (floccus). Debljina im varira od nekoliko stotina metara do 1-2 km. Ima vlastitu sjenu. Najčešće se sastoji od vodenih kapljica, katkad se u njima miješaju voda i led. Oborine iz altokumulusa ne dopiru do tla (virga). [1][2] Obično su to zasjenjene, prilično zdepaste "ovčice", okrugle ili valjkaste. Raspored je više ili manje pravilan. Pojedini oblaci, prividno široki od 1 do 5°, bitno su širi nego cirokumulusi.
Vrste oblaka prema visini i obliku
Osnovna podjela oblaka temelji se na činjenici da je, usprkos velikoj raznolikosti oblaka, moguće izdvojiti ograničen broj svojstvenih oblika, koji se često mogu naći u gotovo svim dijelovima svijeta. Takva podjela svojstvenih oblika sadrži podjelu na rodove, vrste i podvrste, a kao dopunu daje i odlike koje detaljnije opisuju pojedina svojstva oblaka. Druga osnovna podjela odnosi se na visinu na kojoj se pojavljuju oblaci. [3]
S obzirom na visinu nad tlom na kojoj se pojavljuju, razlikuju se niski, srednji i visoki oblaci te oblaci okomitog razvoja. U umjerenim zemljopisnim širinama niski oblaci nalaze se na visinama između tla i 2 km, srednji na visinama između 2 i 7 km, a visoki između 7 i 13 km. Oblaci okomitog razvoja pojavljaju se u pravilu na visinama između 800 m i 13 km (iznimno i do 16 km). Gornje su granice slojeva oblaka u tropima podignute za koji kilometar, a u polarnim su predjelima za nekoliko kilometara spuštene.
Prvu morfološku razredbu oblaka izradio je 1803. engleski amaterski meteorolog Luke Howard (1772. – 1864.) i ona se u proširenom obliku zadržala do danas. Osnovna je pretpostavka te podjele da je unatoč velikoj raznovrsnosti oblika oblaka moguće izdvojiti 10 vrsta karakterističnih oblika koji se nalaze u svim krajevima svijeta:
- visoki oblaci: cirus (Ci), cirostratus (Cs) i cirokumulus (Cc),
- srednje visoki oblaci: altostratus (As) i altokumulus (Ac),
- niski oblaci: stratokumulus (Sc), stratus (St) i nimbostratus (Ns),
- oblaci okomitog razvoja: kumulus (Cu) i kumulonimbus (Cb).
Vrste se dalje dijele na podvrste: castellanus (poput dvorca s tornjevima), fibratus (vlaknast), floccus (poput pramena vune), fractus (izlomljen), lentikularis (lećast), nebulosus (bezobličan), stratiformis (slojevit), uncinus (kukičast), spissatus (zgusnut) i tako dalje. Neki oblici dodatno karakteriziraju pojedine oblake, na primjer vrh u obliku nakovnja (inkus) ili vrećaste izbočine na podnici (mamatus).
Slike
Izvori
- ↑ altokumulus, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.
- ↑ Gelo, Branko. (2010). Opća i pomorska meteorologija. Zadar: Sveučilište u Zadru, Odjel za promet i pomorstvo. ISBN 978-953-7237-69-1. https://www.worldcat.org/oclc/958145515
- ↑ "Tehnička enciklopedija" (Meteorologija), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.