Toggle search
Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Crveni vuk: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
VizualnoWikitekst
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite journal +{{Citiranje časopisa)
 
Nisu prikazane 2 međuinačice
Redak 25: Redak 25:
|razdioba=[[izumiranje|†]] ''C. r. floridanis''<br>† ''C. r. gregoryi''<br>''C. r. rufus''
|razdioba=[[izumiranje|†]] ''C. r. floridanis''<br>† ''C. r. gregoryi''<br>''C. r. rufus''
}}
}}
'''Crveni vuk''' (''Canis rufus''<ref name="Chambers">{{cite journal|last1=Chambers|first1=Steven M.|last2=Fain|first2=Steven R.|last3=Fazio|first3=Bud|last4=Amaral|first4=Michael|year=2012.|title=An account of the taxonomy of North American wolves from morphological and genetic analyses|url=http://www.fwspubs.org/doi/pdf/10.3996/nafa.77.0001|journal=North American Fauna|volume=77.|pages=1.–67.|doi=10.3996/nafa.77.0001|accessdate=7. svibnja 2018.}}</ref> ili ''Canis lupus rufus''), također poznat kao  i '''Floridski crni vuk''' ili '''Vuk doline Mississippija''' je [[Psi|kanid]] s jugoistoka [[SAD]]-a. Ova vrsta je neriješenog taksonomskog identiteta, naime morfološki je između [[kojot]]a i [[sivi vuk|sivog vuka]] i crvenkasto-sive je boje. Crveni vuk je [[kritično ugrožena vrsta]] SAD-a i zaštićena je zakonom, a upisana je na [[IUCN-ov crveni popis]] 1996. godine<ref name=IUCN>{{Cite journal | vauthors = Kelly BT, Beyer A, Phillips MK | last-author-amp = yes | title = ''Canis rufus'' | journal = [[IUCN-ov crveni popis]] | volume = 2008. | page = e.T3747A10057394 | publisher = [[IUCN]] | date = 2008. | url = http://www.iucnredlist.org/details/3747/0 | doi = 10.2305/IUCN.UK.2008.RLTS.T3747A10057394.en | access-date = 12 January 2018}}</ref>. Smatra se najrjeđom vrstom [[vuk]]a i jedna je od pet najugroženijih vrsta vuka na svijetu<ref>"The 5 Most Endangered Canine Species", Sciam.com, John R. Platt, 9. svibnja 2013., https://blogs.scientificamerican.com/extinction-countdown/ost-endangered-canine-species/</ref>.
'''Crveni vuk''' (''Canis rufus''<ref name="Chambers">{{cite journal|last1=Chambers|first1=Steven M.|last2=Fain|first2=Steven R.|last3=Fazio|first3=Bud|last4=Amaral|first4=Michael|year=2012.|title=An account of the taxonomy of North American wolves from morphological and genetic analyses|url=http://www.fwspubs.org/doi/pdf/10.3996/nafa.77.0001|journal=North American Fauna|volume=77.|pages=1.–67.|doi=10.3996/nafa.77.0001|accessdate=7. svibnja 2018.}}</ref> ili ''Canis lupus rufus''), također poznat kao  i '''Floridski crni vuk''' ili '''Vuk doline Mississippija''' je [[Psi|kanid]] s jugoistoka [[SAD]]-a. Ova vrsta je neriješenog taksonomskog identiteta, naime morfološki je između [[kojot]]a i [[sivi vuk|sivog vuka]] i crvenkasto-sive je boje. Crveni vuk je [[kritično ugrožena vrsta]] SAD-a i zaštićena je zakonom, a upisana je na [[IUCN-ov crveni popis]] 1996. godine<ref name=IUCN>{{Citiranje časopisa | vauthors = Kelly BT, Beyer A, Phillips MK | last-author-amp = yes | title = ''Canis rufus'' | journal = [[IUCN-ov crveni popis]] | volume = 2008. | page = e.T3747A10057394 | publisher = [[IUCN]] | date = 2008. | url = http://www.iucnredlist.org/details/3747/0 | doi = 10.2305/IUCN.UK.2008.RLTS.T3747A10057394.en | access-date = 12 January 2018}}</ref>. Smatra se najrjeđom vrstom [[vuk]]a i jedna je od pet najugroženijih vrsta vuka na svijetu<ref>"The 5 Most Endangered Canine Species", Sciam.com, John R. Platt, 9. svibnja 2013., https://blogs.scientificamerican.com/extinction-countdown/ost-endangered-canine-species/</ref>.


==Sistematizacija i evolucija==
==Sistematizacija i evolucija==
Redak 32: Redak 32:


Crveni su vukovi bili prva vrsta vukova novoga svijeta s kojima su se susreli europski kolonisti, a izvorno su obitavali diljem istočnih Sjedinjenih Američkih Država, od Atlantskog oceana do središnjeg [[Teksas]]a, a na sjeveru od doline rijeke [[Ohio]], sjeverne [[Pennsylvania|Pennsylvanije]] i juga južnog [[New York]]a do [[Meksički zaljev|Meksičkog zaljeva]] na jugu<ref name="ref18">U.S. Fish and Wildlife Service, 1997., Endangered Red Wolves, http://library.fws.gov/Pubs4/endangered_red_wolves.pdf:p7.</ref>.
Crveni su vukovi bili prva vrsta vukova novoga svijeta s kojima su se susreli europski kolonisti, a izvorno su obitavali diljem istočnih Sjedinjenih Američkih Država, od Atlantskog oceana do središnjeg [[Teksas]]a, a na sjeveru od doline rijeke [[Ohio]], sjeverne [[Pennsylvania|Pennsylvanije]] i juga južnog [[New York]]a do [[Meksički zaljev|Meksičkog zaljeva]] na jugu<ref name="ref18">U.S. Fish and Wildlife Service, 1997., Endangered Red Wolves, http://library.fws.gov/Pubs4/endangered_red_wolves.pdf:p7.</ref>.
Crveni je vuk do sredine 1900. godine bio gotovo izumro zbog agresivnih programa kontrole predatora, uništavanja staništa i opsežne hibridizacije s kojotima. Do kasnih šezdesetih, to se dogodilo s manjim zajednicama u zaljevu obale zapadne [[Louisiana|Louisiane]] i istočnog Teksasa. Četrnaest od tih preživjelih odabrano je kao temelj zajednice uzgojene u zatočeništvu u zoološkom vrtu [[Point Defiance]] od 1974. do 1980. godine. Nakon uspješnog eksperimentalnog preseljenja na otok Bulls na obali [[Južna Karolina|Južne Karoline]] 1978. godine, crveni vuk je proglašen izumro u divljini 1980. godine. Kako bi nastavili s naporima obnove, 1987. godine zarobljene životinje puštene su u Parku divljine Alligator River na poluotoku Albemarle u [[Sjeverna Karolina|Sjevernoj Karolini]], te dvije godine kasnije i u Nacionalnom parku Great Smoky Mountains<ref name="hendry">{{cite journal|last1=Hendry|first1=D.|year=2007.|title=Red Wolf Restoration: A 20-Year Journey|url=|journal=International Wolf Center|volume=17.|issue=|page=4.}}</ref> Od 63 crvena vuka koji su pušteni od 1987. do 1994. godine, populacija je porasla na čak 100-120 jedinki do 2012., ali je 2018. godine zabilježen pad na samo 40 jedinki<ref>{{Cite web|url=https://www.msn.com/en-us/news/us/government-wild-red-wolf-population-could-soon-be-wiped-out/ar-AAwhTsC?ocid=ACERDHP15|title=Government: Wild red wolf population could soon be wiped out|website=www.msn.com|language=en-US|access-date=7. svibnja 2018.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20180425183138/https://www.msn.com/en-us/news/us/government-wild-red-wolf-population-could-soon-be-wiped-out/ar-AAwhTsC?ocid=ACERDHP15|archivedate=25. travnja 2018.}}</ref> .
Crveni je vuk do sredine 1900. godine bio gotovo izumro zbog agresivnih programa kontrole predatora, uništavanja staništa i opsežne hibridizacije s kojotima. Do kasnih šezdesetih, to se dogodilo s manjim zajednicama u zaljevu obale zapadne [[Louisiana|Louisiane]] i istočnog Teksasa. Četrnaest od tih preživjelih odabrano je kao temelj zajednice uzgojene u zatočeništvu u zoološkom vrtu [[Point Defiance]] od 1974. do 1980. godine. Nakon uspješnog eksperimentalnog preseljenja na otok Bulls na obali [[Južna Karolina|Južne Karoline]] 1978. godine, crveni vuk je proglašen izumro u divljini 1980. godine. Kako bi nastavili s naporima obnove, 1987. godine zarobljene životinje puštene su u Parku divljine Alligator River na poluotoku Albemarle u [[Sjeverna Karolina|Sjevernoj Karolini]], te dvije godine kasnije i u Nacionalnom parku Great Smoky Mountains<ref name="hendry">{{cite journal|last1=Hendry|first1=D.|year=2007.|title=Red Wolf Restoration: A 20-Year Journey|url=|journal=International Wolf Center|volume=17.|issue=|page=4.}}</ref> Od 63 crvena vuka koji su pušteni od 1987. do 1994. godine, populacija je porasla na čak 100-120 jedinki do 2012., ali je 2018. godine zabilježen pad na samo 40 jedinki<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.msn.com/en-us/news/us/government-wild-red-wolf-population-could-soon-be-wiped-out/ar-AAwhTsC?ocid=ACERDHP15|title=Government: Wild red wolf population could soon be wiped out|website=www.msn.com|language=en-US|access-date=7. svibnja 2018.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20180425183138/https://www.msn.com/en-us/news/us/government-wild-red-wolf-population-could-soon-be-wiped-out/ar-AAwhTsC?ocid=ACERDHP15|archivedate=25. travnja 2018.}}</ref> .


==Izgled i društveni život==
==Izgled i društveni život==
[[datoteka:Canis_rufus_1_-_Syracuse_Zoo.jpg|mini|lijevo|240px|<center>Crveni vuk  
[[datoteka:Canis_rufus_1_-_Syracuse_Zoo.jpg|mini|lijevo|240px|<center>Crveni vuk  
u zoološkom vrtu Rosamond Gifford, [[Syracuse]], [[New York]].]]
u zoološkom vrtu Rosamond Gifford, [[Syracuse]], [[New York]].]]
Izgled crvenog vuka tipičan je za rod ''Canis'' i općenito je srednje veličine između kojota i sivog vuka, iako se neki primjerci mogu preklapati s malim sivim vukovima. Odrasli imaju duljinu od 136–160&nbsp;cm i teže od 23–39&nbsp;kg<ref name=":0">{{Cite journal|title = Morphometrics of Canis taxa in eastern North Carolina|url = http://jmammal.oxfordjournals.org/content/95/4/855|journal = Journal of Mammalogy|date = 2014-08-22|issn = 0022-2372|pages = 855.–861.|volume = 95.|issue = 4.|doi = 10.1644/13-MAMM-A-202|first = Joseph W.|last = Hinton|first2 = Michael J.|last2 = Chamberlain}}</ref>. Krzno im je obično više crvenkasto i manje čupavo od krzna kojota i sivih vukova, općenito je blijedo i sivkasto  s oznakama svjetlih dijelova oko usana i očiju<ref name=paradiso1972>{{cite journal | last1 = Paradiso | first1 = J. L. | last2 = Nowak | first2 = R. M. | year = 1972. | title = Canis rufus | url = http://www.science.smith.edu/msi/pdf/i0076-3519-022-01-0001.pdf | format = PDF | journal = Mammalian Species | volume = 22. | issue = 22. | pages = 1.–4. | doi = 10.2307/3503948 | jstor = 3503948 | deadurl = yes | archiveurl = https://web.archive.org/web/20140416191724/http://www.science.smith.edu/msi/pdf/i0076-3519-022-01-0001.pdf | archivedate = 2014-04-16 | df =  }}</ref>. Uši su im također proporcionalno veće od ušiju kojota i sivih vukova. Glava je obično uska, s dugom i vitkom njuškom, malom lubanjom i dobro razvijenim sagitalnim grebenom. Maleni mozak crvenog vuka se razlikuje od ostalih ''Canis'' vrsta, približavajući se onima kanidima vrsta [[Vulpes]] i [[Urocyon]], što ukazuje na to da je crveni vuk jedan od drevnih članova ovih rodova.
Izgled crvenog vuka tipičan je za rod ''Canis'' i općenito je srednje veličine između kojota i sivog vuka, iako se neki primjerci mogu preklapati s malim sivim vukovima. Odrasli imaju duljinu od 136–160&nbsp;cm i teže od 23–39&nbsp;kg<ref name=":0">{{Citiranje časopisa|title = Morphometrics of Canis taxa in eastern North Carolina|url = http://jmammal.oxfordjournals.org/content/95/4/855|journal = Journal of Mammalogy|date = 2014-08-22|issn = 0022-2372|pages = 855.–861.|volume = 95.|issue = 4.|doi = 10.1644/13-MAMM-A-202|first = Joseph W.|last = Hinton|first2 = Michael J.|last2 = Chamberlain}}</ref>. Krzno im je obično više crvenkasto i manje čupavo od krzna kojota i sivih vukova, općenito je blijedo i sivkasto  s oznakama svjetlih dijelova oko usana i očiju<ref name=paradiso1972>{{cite journal | last1 = Paradiso | first1 = J. L. | last2 = Nowak | first2 = R. M. | year = 1972. | title = Canis rufus | url = http://www.science.smith.edu/msi/pdf/i0076-3519-022-01-0001.pdf | format = PDF | journal = Mammalian Species | volume = 22. | issue = 22. | pages = 1.–4. | doi = 10.2307/3503948 | jstor = 3503948 | deadurl = yes | archiveurl = https://web.archive.org/web/20140416191724/http://www.science.smith.edu/msi/pdf/i0076-3519-022-01-0001.pdf | archivedate = 2014-04-16 | df =  }}</ref>. Uši su im također proporcionalno veće od ušiju kojota i sivih vukova. Glava je obično uska, s dugom i vitkom njuškom, malom lubanjom i dobro razvijenim sagitalnim grebenom. Maleni mozak crvenog vuka se razlikuje od ostalih ''Canis'' vrsta, približavajući se onima kanidima vrsta [[Vulpes]] i [[Urocyon]], što ukazuje na to da je crveni vuk jedan od drevnih članova ovih rodova.


Crveni vuk je društveniji od kojota, ali manje od sivog vuka. Pari se u siječnju i veljači, s prosječno 6-7 mladunaca rođenih u ožujku, travnju i svibnju. Oni su monogamni s oba roditelja koji sudjeluju u uzgoju vučića<ref name=":1">{{Cite journal|last=Hinton|first=Joseph W.|last2=Chamberlain|first2=Michael J.|date=2010-01-01|title=Space and Habitat Use by a Red Wolf Pack and Their Pups During Pup-Rearing|url=http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.2193/2008-583/abstract|journal=Journal of Wildlife Management|volume=74.|issue=1.|pages=55.–58.|doi=10.2193/2008-583|issn=1937-2817}}</ref>. Borave u šupljim stablima debala, duž obala potoka i napuštenih skloništa drugih životinja. U dobi od šest tjedana vučići se udaljavaju od skloništa, a dosežu punu veličinu u dobi od jedne godine, postajući seksualno zreli dvije godine kasnije.
Crveni vuk je društveniji od kojota, ali manje od sivog vuka. Pari se u siječnju i veljači, s prosječno 6-7 mladunaca rođenih u ožujku, travnju i svibnju. Oni su monogamni s oba roditelja koji sudjeluju u uzgoju vučića<ref name=":1">{{Citiranje časopisa|last=Hinton|first=Joseph W.|last2=Chamberlain|first2=Michael J.|date=2010-01-01|title=Space and Habitat Use by a Red Wolf Pack and Their Pups During Pup-Rearing|url=http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.2193/2008-583/abstract|journal=Journal of Wildlife Management|volume=74.|issue=1.|pages=55.–58.|doi=10.2193/2008-583|issn=1937-2817}}</ref>. Borave u šupljim stablima debala, duž obala potoka i napuštenih skloništa drugih životinja. U dobi od šest tjedana vučići se udaljavaju od skloništa, a dosežu punu veličinu u dobi od jedne godine, postajući seksualno zreli dvije godine kasnije.
{{Wikivrste|Gorilla gorilla}}
{{Wikivrste|Gorilla gorilla}}
{{commonscat|Gorilla gorilla}}
 
== Izvori ==
== Izvori ==
{{izvori}}
{{izvori}}

Posljednja izmjena od 26. studeni 2021. u 02:00

Crveni vuk[1]
Status zaštite

Status zaštite: Kritično

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Carnivora
Porodica: Canidae
Potporodica: Caninae
Rod: Psi
Vrsta: C. rufus
Dvojno ime
Canis rufus
Audubon & Bachman, 1851.
Raspon
Povijesna rasprostranjenost Crvenog vuka
Povijesna rasprostranjenost Crvenog vuka
podvrste
† C. r. floridanis
† C. r. gregoryi
C. r. rufus

Crveni vuk (Canis rufus[2] ili Canis lupus rufus), također poznat kao i Floridski crni vuk ili Vuk doline Mississippija je kanid s jugoistoka SAD-a. Ova vrsta je neriješenog taksonomskog identiteta, naime morfološki je između kojota i sivog vuka i crvenkasto-sive je boje. Crveni vuk je kritično ugrožena vrsta SAD-a i zaštićena je zakonom, a upisana je na IUCN-ov crveni popis 1996. godine[3]. Smatra se najrjeđom vrstom vuka i jedna je od pet najugroženijih vrsta vuka na svijetu[4].

Sistematizacija i evolucija

Audubonov prikaz vrste iz 1851.

Taksonomski status crvenog vuka bio je predmet kontroverzi. Genetska studija iz 2011. godine pokazala je da je to hibridna vrsta između sivih vukova i kojota[5]. Ponovna analiza ove studije, zajedno sa širom kontekstualnom analizom koja je uključivala ponašanje, morfološke i dodatne genetske informacije, dovela je do argumenata da je crveni vuk nezavisna vrsta, ali koja pati od značajne introgresije gena kojota vjerojatno zbog desetkovanja crvenog vuka i fragmentacije njihove društvene strukture zbog lova[6]. Premda ovaj pregled z 2012. godine nije jedinstveno prihvaćen među mjerodavnim znanstvenicima, dvije kasnije revizije ažuriranih istraživanja 2013. i 2014. godine upućuju na to da je crveni vuk nekad bio vrsta koja se razlikovala od sivog vuka i kojota[7]. Genske studije iz 2015. godine, koristeći najopsežnije podatke o mitohondrijskoj DNK, Y-kromosomskim podacima i genomima 127.235 jedinstvenih nukleotidnih polimorfizama, zaključili su da je "najviše parsimonsko objašnjenje" da su istočni vukovi u provincijskom parku Algonquin "ostatak entiteta povijesnih vukova koji su najvjerojatnije postojali diljem istočnih Sjedinjenih Država ". Također, istraživanje iz 2016. od 28 sekvencijskih kanidnih genoma zaključilo je kako crveni i istočni vukovi imaju sekvence koje se mogu objasniti samo kao rezultat hibridizacije sivog vuka i kojota.

Crveni su vukovi bili prva vrsta vukova novoga svijeta s kojima su se susreli europski kolonisti, a izvorno su obitavali diljem istočnih Sjedinjenih Američkih Država, od Atlantskog oceana do središnjeg Teksasa, a na sjeveru od doline rijeke Ohio, sjeverne Pennsylvanije i juga južnog New Yorka do Meksičkog zaljeva na jugu[8]. Crveni je vuk do sredine 1900. godine bio gotovo izumro zbog agresivnih programa kontrole predatora, uništavanja staništa i opsežne hibridizacije s kojotima. Do kasnih šezdesetih, to se dogodilo s manjim zajednicama u zaljevu obale zapadne Louisiane i istočnog Teksasa. Četrnaest od tih preživjelih odabrano je kao temelj zajednice uzgojene u zatočeništvu u zoološkom vrtu Point Defiance od 1974. do 1980. godine. Nakon uspješnog eksperimentalnog preseljenja na otok Bulls na obali Južne Karoline 1978. godine, crveni vuk je proglašen izumro u divljini 1980. godine. Kako bi nastavili s naporima obnove, 1987. godine zarobljene životinje puštene su u Parku divljine Alligator River na poluotoku Albemarle u Sjevernoj Karolini, te dvije godine kasnije i u Nacionalnom parku Great Smoky Mountains[9] Od 63 crvena vuka koji su pušteni od 1987. do 1994. godine, populacija je porasla na čak 100-120 jedinki do 2012., ali je 2018. godine zabilježen pad na samo 40 jedinki[10] .

Izgled i društveni život

Crveni vuk u zoološkom vrtu Rosamond Gifford, Syracuse, New York.

Izgled crvenog vuka tipičan je za rod Canis i općenito je srednje veličine između kojota i sivog vuka, iako se neki primjerci mogu preklapati s malim sivim vukovima. Odrasli imaju duljinu od 136–160 cm i teže od 23–39 kg[11]. Krzno im je obično više crvenkasto i manje čupavo od krzna kojota i sivih vukova, općenito je blijedo i sivkasto s oznakama svjetlih dijelova oko usana i očiju[12]. Uši su im također proporcionalno veće od ušiju kojota i sivih vukova. Glava je obično uska, s dugom i vitkom njuškom, malom lubanjom i dobro razvijenim sagitalnim grebenom. Maleni mozak crvenog vuka se razlikuje od ostalih Canis vrsta, približavajući se onima kanidima vrsta Vulpes i Urocyon, što ukazuje na to da je crveni vuk jedan od drevnih članova ovih rodova.

Crveni vuk je društveniji od kojota, ali manje od sivog vuka. Pari se u siječnju i veljači, s prosječno 6-7 mladunaca rođenih u ožujku, travnju i svibnju. Oni su monogamni s oba roditelja koji sudjeluju u uzgoju vučića[13]. Borave u šupljim stablima debala, duž obala potoka i napuštenih skloništa drugih životinja. U dobi od šest tjedana vučići se udaljavaju od skloništa, a dosežu punu veličinu u dobi od jedne godine, postajući seksualno zreli dvije godine kasnije.

Logotip Wikivrsta
Logotip Wikivrsta
 Wikivrste imaju podatke o: Gorilla gorilla

Izvori

  1. ↑ Wozencraft, W. C. (16 November 2005). in Wilson, D. E., and Reeder, D. M. (eds): Mammal Species of the World, 3rd edition, Johns Hopkins University Press. ISBN 0-801-88221-4.
  2. ↑ Chambers, Steven M.; Fain, Steven R.; Fazio, Bud; Amaral, Michael (2012.). "An account of the taxonomy of North American wolves from morphological and genetic analyses". North American Fauna 77.: 1.–67.. doi:10.3996/nafa.77.0001. http://www.fwspubs.org/doi/pdf/10.3996/nafa.77.0001 Pristupljeno 7. svibnja 2018. 
  3. ↑ "Canis rufus". IUCN-ov crveni popis (IUCN) 2008.: e.T3747A10057394. 2008.. doi:10.2305/IUCN.UK.2008.RLTS.T3747A10057394.en. http://www.iucnredlist.org/details/3747/0 Pristupljeno 12. siječanj 2018. 
  4. ↑ "The 5 Most Endangered Canine Species", Sciam.com, John R. Platt, 9. svibnja 2013., https://blogs.scientificamerican.com/extinction-countdown/ost-endangered-canine-species/
  5. ↑ Morell, Virginia (2016). "How do you save a wolf that's not really a wolf?". Science. doi:10.1126/science.aag0699 
  6. ↑ Rutledge, Linda Y.; Wilson, Paul J.; Klütsch, Cornelya F.C.; Patterson, Brent R.; White, Bradley N. (2012.). "Conservation genomics in perspective: A holistic approach to understanding Canis evolution in North America". Biological Conservation 155.: 186.–192.. doi:10.1016/j.biocon.2012.05.017. http://people.trentu.ca/brentpatterson/index_files/Rutledge%20et%20al%202012%20-%20conservation%20genomics%20in%20perspective.pdf Pristupljeno 7. svibnja 2018. 
  7. ↑ A Comprehensive Review and Evaluation of the Red Wolf (Canis rufus) Recovery Program. Wildlife Management Institute, Inc.. 14. studeni 2014.. str. 171.. http://www.fws.gov/redwolf/reviewdocuments/WMI-Red-Wolf-Review-FINAL-11142014.pdf Pristupljeno 7. svibnja 2018. 
  8. ↑ U.S. Fish and Wildlife Service, 1997., Endangered Red Wolves, http://library.fws.gov/Pubs4/endangered_red_wolves.pdf:p7.
  9. ↑ Hendry, D. (2007.). "Red Wolf Restoration: A 20-Year Journey". International Wolf Center 17.: 4. 
  10. ↑ "Government: Wild red wolf population could soon be wiped out" (engl.). Inačica izvorne stranice arhivirana 25. travnja 2018.. https://www.msn.com/en-us/news/us/government-wild-red-wolf-population-could-soon-be-wiped-out/ar-AAwhTsC?ocid=ACERDHP15 Pristupljeno 7. svibnja 2018. 
  11. ↑ Hinton, Joseph W.; Chamberlain, Michael J. (22. kolovoz 2014.). "Morphometrics of Canis taxa in eastern North Carolina". Journal of Mammalogy 95. (4.): 855.–861.. doi:10.1644/13-MAMM-A-202. ISSN 0022-2372. http://jmammal.oxfordjournals.org/content/95/4/855 
  12. ↑ Paradiso, J. L.; Nowak, R. M. (1972.). "Canis rufus" (PDF). Mammalian Species 22. (22.): 1.–4.. doi:10.2307/3503948. JSTOR 3503948. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. travanj 2014.. http://www.science.smith.edu/msi/pdf/i0076-3519-022-01-0001.pdf 
  13. ↑ Hinton, Joseph W.; Chamberlain, Michael J. (1. siječanj 2010.). "Space and Habitat Use by a Red Wolf Pack and Their Pups During Pup-Rearing". Journal of Wildlife Management 74. (1.): 55.–58.. doi:10.2193/2008-583. ISSN 1937-2817. http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.2193/2008-583/abstract 
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Crveni_vuk&oldid=347773"