Srpska propaganda tijekom velikosrpske agresije: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''Sr(.*)'''-->' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{uklopi u|Uloga srpskih medija u ratovima za Veliku Srbiju}} | |||
'''Srpska propaganda tijekom velikospske agresije''' i njezina uloga jedna je od točaka optužnice [[MKSJ]] protiv bivšeg srbijanskog predsjednika [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]]. Svjesno širenje lažnih vijesti i poruka preko srbijanskih i crnogorskih državnih medija izvješćivali su o etničkim napadima bosanskih Muslimana i Hrvata protiv srpskoga stanovništva. | '''Srpska propaganda tijekom velikospske agresije''' i njezina uloga jedna je od točaka optužnice [[MKSJ]] protiv bivšeg srbijanskog predsjednika [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]]. Svjesno širenje lažnih vijesti i poruka preko srbijanskih i crnogorskih državnih medija izvješćivali su o etničkim napadima bosanskih Muslimana i Hrvata protiv srpskoga stanovništva. | ||
Posljednja izmjena od 22. lipanj 2025. u 11:19
 |
Predloženo je da se ovaj tekst uklopi u članak Uloga srpskih medija u ratovima za Veliku Srbiju. (Rasprava) |
Srpska propaganda tijekom velikospske agresije i njezina uloga jedna je od točaka optužnice MKSJ protiv bivšeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića. Svjesno širenje lažnih vijesti i poruka preko srbijanskih i crnogorskih državnih medija izvješćivali su o etničkim napadima bosanskih Muslimana i Hrvata protiv srpskoga stanovništva.
Renaud de la Brosse
Prema francuskom profesoru Renaudu de la Brosseu sa Sveučilišta u Reimsu i svjedoka kojega je pozvalo tužiteljstvo ICTY-a, Milošević je počeo s preuzimanjem nadzora nad medijima u 1986.-87. godini, a proces je dovršen 1991. godine. Prema De la Brosse srbijanske vlasti rabile su medije kao oružje u svojoj vojnoj agresiji: „Posebno u Srbiji mediji su korišteni za šovinističke svrhe kao dio dobro osmišljenog plana i to je bio dio strategije osvajanja i potvrda identiteta.[1]
Prema De la Brosseu velikosrpska šovinistička ideologija putem povijesnog mita koji se je temeljio djelomično na porazu Srbije od Otomanskog carstva u Bitci na Kosovu polju, a drugi dio na genocidu ustaša tijekom Drugoga svjetskoga rata. Rast hrvatskoga nacionalizma i hrvatska želja za neovisnošću probudili su strah, osobito u hrvatskim krajevima sa srpskom većinom. Novi je srpski identitet stvoren, Hrvati su nazivani ustašama a Bošnjaci muslimani Turcima.[2][3][4]
Povezani članci
Izvori
- ↑ Aida Alić, Analysis: Media Serving the War, bim.ba, 20. srpnja 2007., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 6. srpnja 2011.), pristupljeno 26. ožujka 2018. (eng.)
- ↑ Renaud de la Brosse, Political Propaganda and the Plan to Create a "State for all Serbs": Consequences of Using the Media for Ultra-nationalist Ends, dio 1., hague.bard.edu, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 12. prosinca 2005.), pristupljeno 26. ožujka 2018. (eng.)
- ↑ Renaud de la Brosse, Political Propaganda and the Plan to Create a "State for all Serbs": Consequences of Using the Media for Ultra-nationalist Ends, dio 2., hague.bard.edu, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 12. prosinca 2005.), pristupljeno 26. ožujka 2018. (eng.)
- ↑ Renaud de la Brosse, Political Propaganda and the Plan to Create a "State for all Serbs": Consequences of Using the Media for Ultra-nationalist Ends, dio 3., hague.bard.edu, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 12. prosinca 2005.), pristupljeno 26. ožujka 2018. (eng.)