Bazil Bessarion: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''(.*)-->' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Johannes Bessarion aport012.png|mini|250px|Bazil Bessarion]] | |||
'''Bazil Bessarion''' (grč. ''Βασίλειος Βησσαρίων'', latinicom Basilios (Basilius) Bessarion) ([[Trapezunt]], [[2. siječnja]] [[1403.]] {{--}} [[18. studenoga]] [[1472.]]), rimokatolički učeni [[humanizam|humanist]] i ekumenist [[kardinal]],<ref name="Tomić">Tomić, Radoslav, Franjevačka crkva i samostan na Poljudu u Splitu, str. 4.</ref> naslovni [[latinski patrijarh Carigrada]], biskup frascatijski biskup, sabinski biskup, nicejski biskup, grčki renesansni humanist i bogoslov. | '''Bazil Bessarion''' (grč. ''Βασίλειος Βησσαρίων'', latinicom Basilios (Basilius) Bessarion) ([[Trapezunt]], [[2. siječnja]] [[1403.]] {{--}} [[18. studenoga]] [[1472.]]), rimokatolički učeni [[humanizam|humanist]] i ekumenist [[kardinal]],<ref name="Tomić">Tomić, Radoslav, Franjevačka crkva i samostan na Poljudu u Splitu, str. 4.</ref> naslovni [[latinski patrijarh Carigrada]], biskup frascatijski biskup, sabinski biskup, nicejski biskup, grčki renesansni humanist i bogoslov. | ||
Posljednja izmjena od 9. prosinac 2024. u 12:56
Bazil Bessarion (grč. Βασίλειος Βησσαρίων, latinicom Basilios (Basilius) Bessarion) (Trapezunt, 2. siječnja 1403. − 18. studenoga 1472.), rimokatolički učeni humanist i ekumenist kardinal,[1] naslovni latinski patrijarh Carigrada, biskup frascatijski biskup, sabinski biskup, nicejski biskup, grčki renesansni humanist i bogoslov.
Rodio se u Trapezuntskom Carstvu. Bio je jedan od uglednih grčkih učenih ljudi koji su pridonijeli velikom oživljaju pisane riječi u 15. stoljeću. Obrazovao ga je Pleton u novoplatonističkoj filozofiji. Poslije je postao rimokatolički kardinal. Dvaput je bio došao u obzir za papu.[2] Pogrješno je poznat pod imenom Johannes Bessarion ili Giovanni Bessarione jer ga je krivo predstavio Grgur III. Mammas, ekumenski patrijarh Carigrada.
U 15. stoljeću dobio je Bessarion sustipansku opatiju, crkvu i posjede na Poljudu. Dopustio je franjevcima da uz zapuštenu crkvu i hospicij podići samostan.[1]