Toggle menu
309,8 tis.
57
18
526,9 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Prijan Lovro: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Prijan Lovro'''-->'''Prijan Lovro''', pripovijetka [[August Šenoa|Augusta Šenoe]] (1838.-1881.), napisana 1873.<ref> [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59443 LZMK, Hrvatska enciklopedija, ''Šenoa, August'']</ref> Temelji se na stvarnom Šenoinom prijatelju iz studentskih dana u [[Prag|Pragu]].
Prijan Lovro''', pripovijetka [[August Šenoa|Augusta Šenoe]] (1838.-1881.), napisana 1873.<ref> [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59443 LZMK, Hrvatska enciklopedija, ''Šenoa, August'']</ref> Temelji se na stvarnom Šenoinom prijatelju iz studentskih dana u [[Prag|Pragu]].


[[Pripovijetka]] ima oblik priče u priči. Pripovjedač August je u gostima kod prijatelja na seoskom vlastelinskom imanju. Jednog se dana na dvoru njegovih domaćina okuplja šaroliko društvo u kojem je i mjesni župnik, sudac sa suprugom i mlada udovica iz susjedstva. Nezainteresiran za političke rasprave o [[Napoleon Bonaparte|Napoleonu]] za koje se zanima župnik, pripovjedač prilazi udovici koja čita [[humoreska|humoresku]] iz njemačkih novina, i započinje s njom razgovor o [[Književnost|književnosti]]. Načitana sugovornica mu otkriva kako uglavnom čita [[Roman|romane]] i [[Novela|novele]] na njemačkom i francuskom. U hrvatskim pripovijestima nalazi “vječnu idilu, vječnu monotoniju” koja ne može hraniti živu intelektualnu misao i strastveni duh. To nije krivnja pisaca, jer oni tek opisuju ono što u svom zavičaju nalaze: ''“odnošaje malene, neznatne kako smo i mi maleni. Jesu li pisci krivi da u nas nema velikih katastrofa koje znadu uzdrmati dušu? Jesu li pisci kadri naslikati u malenu okviru velike divske slike, može li u našim okolnostima postati kakav zanimljiv junak romanu?”''<ref>[http://ss-montazainstalacijaimetkonstrukcija-zg.skole.hr/upload/ss-montazainstalacijaimetkonstrukcija-zg/images/static3/1095/attachment/senoa_prijanlovro.pdf August Šenoa, ''Prijan Lovro'', eLektire.skole.hr, str.3]</ref>
[[Pripovijetka]] ima oblik priče u priči. Pripovjedač August je u gostima kod prijatelja na seoskom vlastelinskom imanju. Jednog se dana na dvoru njegovih domaćina okuplja šaroliko društvo u kojem je i mjesni župnik, sudac sa suprugom i mlada udovica iz susjedstva. Nezainteresiran za političke rasprave o [[Napoleon Bonaparte|Napoleonu]] za koje se zanima župnik, pripovjedač prilazi udovici koja čita [[humoreska|humoresku]] iz njemačkih novina, i započinje s njom razgovor o [[Književnost|književnosti]]. Načitana sugovornica mu otkriva kako uglavnom čita [[Roman|romane]] i [[Novela|novele]] na njemačkom i francuskom. U hrvatskim pripovijestima nalazi “vječnu idilu, vječnu monotoniju” koja ne može hraniti živu intelektualnu misao i strastveni duh. To nije krivnja pisaca, jer oni tek opisuju ono što u svom zavičaju nalaze: ''“odnošaje malene, neznatne kako smo i mi maleni. Jesu li pisci krivi da u nas nema velikih katastrofa koje znadu uzdrmati dušu? Jesu li pisci kadri naslikati u malenu okviru velike divske slike, može li u našim okolnostima postati kakav zanimljiv junak romanu?”''<ref>[http://ss-montazainstalacijaimetkonstrukcija-zg.skole.hr/upload/ss-montazainstalacijaimetkonstrukcija-zg/images/static3/1095/attachment/senoa_prijanlovro.pdf August Šenoa, ''Prijan Lovro'', eLektire.skole.hr, str.3]</ref>

Posljednja izmjena od 24. ožujak 2022. u 04:37

Prijan Lovro, pripovijetka Augusta Šenoe (1838.-1881.), napisana 1873.[1] Temelji se na stvarnom Šenoinom prijatelju iz studentskih dana u Pragu.

Pripovijetka ima oblik priče u priči. Pripovjedač August je u gostima kod prijatelja na seoskom vlastelinskom imanju. Jednog se dana na dvoru njegovih domaćina okuplja šaroliko društvo u kojem je i mjesni župnik, sudac sa suprugom i mlada udovica iz susjedstva. Nezainteresiran za političke rasprave o Napoleonu za koje se zanima župnik, pripovjedač prilazi udovici koja čita humoresku iz njemačkih novina, i započinje s njom razgovor o književnosti. Načitana sugovornica mu otkriva kako uglavnom čita romane i novele na njemačkom i francuskom. U hrvatskim pripovijestima nalazi “vječnu idilu, vječnu monotoniju” koja ne može hraniti živu intelektualnu misao i strastveni duh. To nije krivnja pisaca, jer oni tek opisuju ono što u svom zavičaju nalaze: “odnošaje malene, neznatne kako smo i mi maleni. Jesu li pisci krivi da u nas nema velikih katastrofa koje znadu uzdrmati dušu? Jesu li pisci kadri naslikati u malenu okviru velike divske slike, može li u našim okolnostima postati kakav zanimljiv junak romanu?”[2]

Na to August počinje pričati priču o Lovri, darovitom mladiću s kojim je 1860-ih stanovao za vrijeme studija prava u Češkoj. Lovro je rođen u seoskoj obitelji u okolici Postojne. Roditelji ga kao dječaka šalju kumu zvonaru u Ljubljanu, kako bi se mogao školovati i postati svećenikom. Međutim, svećenički poziv ga ne ispunjava te ga napušta i postaje privatni učitelj grofovom sinu. Lovrina sudbina je određena njegovom nemogućnošću da nađe i slijedi životni put koji bi mu donio sreću i stabilnost. Iako je imao prilika, a i prijatelje koji su mu pomagali (oca, kuma, starog kanonika, grofa), Lovro svejedno nije postao ono što je mogao postati, i što je sam od sebe očekivao.

Na kraju priče o Lovri i njegovom životu nesretnog genija, sugovornica priznaje Augustu kako je riječ o izvrsnom junaku za roman.

Vidi još

Izvori

Vanjske poveznice