Razlika između inačica stranice »Ibrahim Ruždić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (brisanje nepotrebnog teksta) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Ibrahim Ruždić''' ([[Travnik]], [[1906.]] - [[Zagreb]], [[1990.]]), hrvatski kemičar i državni dužnosnik iz BiH<ref name="Zlatko Hasanbegović">[[Zlatko Hasanbegović|Hasanbegović, Zlatko]]. ''Iz korespondencije Ademage Mešića uoči uspostave Banovine Hrvatske. Pismo [[Društvo bosansko-hercegovačkih Hrvata u Zagrebu|Društva bosansko-hercegovačkih Hrvata u Zagrebu]] reis-ul-ulemi Fehimu Spahi i vrhbosanskom nadbiskupu Ivanu Šariću iz svibnja 1939.'' // ''[[Časopis za suvremenu povijest|ČSP]]'', br. 3. (2008.), str. 969.–998. {{Hrčak|id=62417}}, str. 996.</ref> | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Trenutačna izmjena od 04:16, 8. ožujka 2022.
Ibrahim Ruždić (Travnik, 1906. - Zagreb, 1990.), hrvatski kemičar i državni dužnosnik iz BiH[1]
Životopis
Rođen u Travniku. U rodnom graduzavršio isusovačku Klasičnu gimnaziju. Diplomirao farmaciju i kemiju u Zagrebu. Utemeljio prvi medicinsko-kemijski laboratorij u sklopu Merkurova sanatorija. Društveno angažiran. Bio odbornik UO Zaklade za izgradnju džamije u Zagrebu. Tajnik Društva bosansko-hercegovačkih Hrvata u Zagrebu. Zaručio se 1935. sa svastikom Blaža Lorkovića Macom Gensberger. Preko pašanca stupio u blisku svezu s ustaškim krugovima u Zagrebu. Stekao je povjerenje te su se u tajnosti u njegovu stanu 1940. s Milom Budakom sastali reis-ul-ulema Fehim Spaho i zagrebački muftija Ismet Muftić. Napredovao u NDH. Potkraj 1941. Mile Budak ga odlukom postavlja na mjesto izvanrednog profesora na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Na istoj ustanovi Ruždić je predstojnik Zavoda za medicinsku kemiju. Ožujka 1943. uzima ga diplomacija NDH. Ministarstvo vanjskih poslova dodijelilo ga je kao pratnju jeruzalemskom muftiji El-Huseiniju kad je posjetio NDH. Ruždić je još bio dosavezničar za Hrvatsko sveučilište u Glavnom savezu staliških i ostalih postrojbi, član stegovnog suda Glavnoga ustaškog stana. Zajedno s Antom Šercerom, a po nalogu vlasti NDH, postavio je 1944. godine temelje Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Na tom fakuletu održao nekoliko predavanja. Svibnja 1945. u Zagrebu izveden je pred sud i Anketnu komisiju za kulturnu suradnju s neprijateljem. Preživio je jugokomunističke masovne likvidacije dužnosnika NDH. Kolovoza 1945. donesen je ukaz o amnestiji pa je obustavljen sudski postupak protiv njega. Umro je u Zagrebu.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Hasanbegović, Zlatko. Iz korespondencije Ademage Mešića uoči uspostave Banovine Hrvatske. Pismo Društva bosansko-hercegovačkih Hrvata u Zagrebu reis-ul-ulemi Fehimu Spahi i vrhbosanskom nadbiskupu Ivanu Šariću iz svibnja 1939. // ČSP, br. 3. (2008.), str. 969.–998. (Hrčak), str. 996.