More actions
Bot: Automatski unos stranica |
inačica prije komesara |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Fra '''Franjo Grebenar''' ([[Mali Mošunj]], Vitez, [[12. studenoga]] [[1951.]] - [[Nova Bila]], [[1. prosinca]] [[2010.]]), hrv. bh. katolički svećenik, član [[franjevci|Franjevačke]] provincije [[Bosna Srebrena|Bosne Srebrene]],<ref name="Bosna Srebrena">[https://www.bosnasrebrena.ba/v2010/component/content/article/1155-preminuo-fra-franjo-grebenar-1951-2010.html Franjevačka provincija Bosna Srebrena] ''Preminuo fra Franjo Grebenar (1951 – 2010) '', 1. prosinca 2010. (pristupljeno 16. prosinca 2017.)</ref> angažirani humanist. Bio je prvi župnik u [[Drijenča|Drijenči]], prvi predsjednik Odbora za gradnju, ali i prvi ravnatelj [[Hrvatska bolnica Dr fra Mato Nikolić|Hrvatske bolnice “Dr. fra Mato Nikolić”]] u Novoj Biloj, ujedno i čovjek koji je dočekao sudionike [[Bijeli put|Bijelog puta]] koji je donio svjetlost i nadu u [[Lašvanska dolina|Lašvansku dolinu]].<ref>[https://www.vitez.info/in-memoriam-fra-franjo-grebenar-greba-1951-2010/ Vitez.info] ''In memoriam: Fra Franjo Grebenar – Greba (1951. – 2010.)'' 1. prosinca 2012. (pristupljeno 12. rujna 2017.)</ref> | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Posljednja izmjena od 2. srpanj 2025. u 02:54
Fra Franjo Grebenar (Mali Mošunj, Vitez, 12. studenoga 1951. - Nova Bila, 1. prosinca 2010.), hrv. bh. katolički svećenik, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene,[1] angažirani humanist. Bio je prvi župnik u Drijenči, prvi predsjednik Odbora za gradnju, ali i prvi ravnatelj Hrvatske bolnice “Dr. fra Mato Nikolić” u Novoj Biloj, ujedno i čovjek koji je dočekao sudionike Bijelog puta koji je donio svjetlost i nadu u Lašvansku dolinu.[2]
Životopis
Rodio se u Malom Mošunju, župa Vitez, od oca Joze i majke Slavke r. Gudelj. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Franjevački habit je obukao u Visokom 14. srpnja 1970. Godinu novicijata je proveo u Kraljevoj Sutjesci. Prve zavjete položio je u Kraljevoj Sutjesci 13. srpnja 1971. Teologiju je studirao na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Svečane zavjete je položio 19. listopada 1977. u Sarajevu. Za đakona je zaređen 7. svibnja 1979. u Münsteru (Njemačka), a za svećenika 12. svibnja 1979. također u Münsteru (Njemačka).[1]
Vršio je službu župskog vikara u Tolisi (1979. - 1980.), Podhumu/Livno (1980. – 1982.), Breškama (1982. – 1984.), Podmilačju (1984. – 1985.), Novoj Biloj (1994. – 2000.), Brajkovićima (2000. – 2004.), Ovčarevu (2004. – 2006.) i u Novoj Biloj od 2006., pa sve do svoje smrti. Obnašao je službu župnika u Drijenči (1985. – 1988.) i u Novoj Biloj (1988. – 1994.).[1]
Ratnih godina bio je u Novoj Biloj župnik župe Svetoga Duha, mlade župe osnovane 1975. godine. U vrijeme velikobošnjačkih napada na Hrvate srednje Bosne, ustupio je crkvene prostore u Novoj Biloj da bi se imali gdje liječiti ranjenici i teški bolesnici. Hrvatski ranjenici u bolnice u Travnik i Zenicu nisu htjeli ili nisu smjeli, pa ih je isprve slao u ambulantu u Vitezu, no narasle potrebe i nakon konzultacije s liječnicima doveli su ga do zaključka da treba što prije osnovati ratnu bolnicu. Tako je nastala ratna franjevačka bolnica, jedinstvena crkva bolnica na svijetu. U njoj je bilo oko 11.500 ranjenika i pacijenata za vrijeme ratnih sukoba u Lašvanskoj dolini. Kad su ostali bez postelja za ranjenike, iznijeli su crkvene klupe iz vjeronaučne dvorane i donijeli ih za ranjenike. Svakodnevno je ugošćavao UN-ove mirotvorce, poznate humanitarke poput Sally Baker, UN-ova predstavnika Cedrica Thornberryja i inozemne donatore lijekova. Bilo je teških ranjenika koje su trebali kamionima Unprofora i autobusom biti prevezeni za Split pa je Grebenar organizirao skupljanje slame za ranjenike. Ugostio je legendarnu hrvatsku pjevačicu Terezu Kesoviju koja je sa sobom povela helikopterom teško ranjenu djevojčicu u splitsku bolnicu. Fra Franjina župna kuća zbog brojnih novinara više je izgledala kao centar za tisak, nego Božja kuća za Božje sluge. Preko fra Franje Grebenara uspjela je u svijet otići strašna slika o hrvatskim žrtvama. Prijeratna prijateljstva fra Franje omogućila su da je preko Ante Damjanovića poslao videokasetu na HTV u jeku najvećih stradanja Hrvata i granatiranja ove crkve bolnice. Prikazana snimka na HTV-u brojnima je pomogla shvatiti što se Hrvatima događa u Lašvanskoj dolini. Crkva bolnica u Novoj Biloj gdje su svoje snage i umijeće udružili i uložili "liječnici duše i liječnici tijela" pročula se po cijelom svijetu, ispred svega zahvaljujući humanizmu fra Franje i njegovih najbližih suradnika. Grebenar je bio omiljen i kod običnog puka i kod najviših političkih dužnosnika, kako Herceg Bosne, tako i Republike Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine. Dočekao je 1993. sve sudionike Bijeloga puta koje su predvodili dr Slobodan Lang i Herman Vukušić. 14. lipnja 1994. dočekao je i predsjednika Hrvatske Franju Tuđmana u Novoj Biloj i u pozdravnom govoru pozvao ga da bude pokrovitelj nad izgradnjom nove bolnice.[3]
Preminuo je 1. prosinca 2010. u Novoj Biloj od posljedice teške bolesti. Ispraćaj iz župne crkve u Novoj Biloj bio je 2. prosinca 2010. pod misom zornicom, a obred sprovoda bio je istog dana u samostanskoj crkvi u Gučoj Gori.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Franjevačka provincija Bosna Srebrena Preminuo fra Franjo Grebenar (1951 – 2010) , 1. prosinca 2010. (pristupljeno 16. prosinca 2017.)
- ↑ Vitez.info In memoriam: Fra Franjo Grebenar – Greba (1951. – 2010.) 1. prosinca 2012. (pristupljeno 12. rujna 2017.)
- ↑ Vecernji.ba Srećko Stipović: Umro fra Franjo Grebenar, veliki čovjek i humanist!, 2. prosinca 2010. (pristupljeno 16. prosinca 2017.)
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
Vanjske poveznice
- Croatianhistory Fra Franjo Grebenar
- Portal Hrvata Bosne i Hercegovine VL: Umro fra Franjo Grebenar, veliki čovjek i humanist!