More actions
Bot: Automatski unos stranica |
Nema sažetka uređivanja |
||
| (Nije prikazana jedna međuinačica jednog suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Ante Šonje''' ([[Novalja]], [[10. svibnja]] [[1917.]] – [[Pula]], [[5. veljače]] [[1981.]]), hrvatski [[arheolog]] i [[povjesničar umjetnosti]].<ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59791 LZMK, Hrvatska enciklopedija, Šonje, Ante] (pristupljeno 25. studenog 2017.)</ref> Radni vijek je proveo u [[Poreč|Poreču]]. | |||
==Životopis== | ==Životopis== | ||
| Redak 35: | Redak 35: | ||
{{GLAVNIRASPORED:Šonje, Ante}} | {{GLAVNIRASPORED:Šonje, Ante}} | ||
[[Kategorija:Hrvatski arheolozi]] | [[Kategorija:Hrvatski arheolozi]] | ||
[[Kategorija:Žminj]] | |||
Posljednja izmjena od 21. prosinac 2025. u 02:42
Ante Šonje (Novalja, 10. svibnja 1917. – Pula, 5. veljače 1981.), hrvatski arheolog i povjesničar umjetnosti.[1] Radni vijek je proveo u Poreču.
Životopis
Rođen na otoku Pagu, studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao arheologiju i povijest umjetnosti (1952.), a kasnije i doktorirao na sakralnoj arhitekturi (1965.) disertacijom Sakralna arhitektura Poreštine od njenog početka do kraja srednjeg vijeka.
Djelovanje
Ravnatelj Zavičajnog muzeja Poreštine postaje 1953., i na čelu mu je do smrti.[2][3] Istraživao je ranokršćansku arheologiju Istre, posebno Poreča i okolice. Istraživanjima na terenu je došao do vrijednih spoznaja o putevima i cestama porečkog područja u prapovijesti, antici i ranom srednjem vijeku. Proučavao je i istraživao porečku Eufrazijevu baziliku.
Uz to, istražuje u Kloštru (ruševni benediktinski samostan Sv. Mihovila[4] nad Limskim kanalom), u Hlistićima kraj Tinjana, Medvidićima kraj Sv. Lovreča, na nalazištu Muntajani u selu Anžićima kraj Višnjana (ostaci ranobizantske bazilike sv. Agneze iz 6. stoljeća)[5], te na otocima Rabu (Kampor) i Krku (uvala Sepen).[6]
Djela
Knjige
- Crkvena arhitektura zapadne Istre (1979.)
- Bizant i crkveno graditeljstvo u Istri (1981.)
- Starokršćanska bazilika kod Omišlja na otoku Krku (1990.)
- Putevi i komunikacije u prethistoriji i antici na području Poreštine (1991.)[7]
Članci (izbor)
- Zavičajni muzeji Poreštine (JAZU, 1957.)[8]
- Starohrvatska nekropola i neki drugi nalazi na području benediktinskog samostana sv. Mihovila na Limu (JAZU, 1959.)
- Kompleks prve bazilike na području Eufrazijane u Poreču (JAZU, 1962.)[9]
- Slavenska cesta u Poreštini (Istra) u svjetlu arheloških nalaza i drugih podataka (JAZU, 1971.)[10]
- Predeufrazijevske bazilike u Poreču (u Zborniku Poreštine, 1971.)
- Starokršćanski sarkofazi u Istri (JAZU, 1978.)[11]
Vidi još
Izvori
- PREUSMJERI Predložak:Izvori
- ↑ LZMK, Hrvatska enciklopedija, Šonje, Ante (pristupljeno 25. studenog 2017.)
- ↑ LZMK, Hrvatska enciklopedija, Šonje, Ante (pristupljeno 25. studenog 2017.)
- ↑ Robert Matijašić, Ante Šonje, Istrapedia (pristupljeno 25. studenog 2017.)
- ↑ R. Matijašić, S. Mustač, Kloštar, Istrapedia (pristupljeno 25. studenog 2017.)
- ↑ Đ. Fabjanović, Anžići, Istrapedia (pristupljeno 25. studenog 2017.)
- ↑ Robert Matijašić, Ante Šonje, Istrapedia (pristupljeno 25. studenog 2017.)
- ↑ Robert Matijašić, Ante Šonje, Istrapedia (pristupljeno 25. studenog 2017.)
- ↑ Digitalna zbirka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (pristupljeno 27. studenog 2017.)
- ↑ Digitalna zbirka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (pristupljeno 27. studenog 2017.)
- ↑ Digitalna zbirka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (pristupljeno 25. studenog 2017.)
- ↑ LZMK, Hrvatska enciklopedija, Šonje, Ante (pristupljeno 25. studenog 2017.)