Razlika između inačica stranice »Sveti Franjo u ekstazi«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (no summary specified)
 
Redak 22: Redak 22:


==Bilješke==
==Bilješke==
{{commonscat|Saint Francis in the desert by Giovanni Bellini}}
 
{{izvori}}
{{izvori}}
* Pierluigi De Vecchi, Elda Cerchiari, ''I tempi dell'arte. 2.'', Milan: Bompiani, 1999. {{ISBN|88-451-7212-0}}
* Pierluigi De Vecchi, Elda Cerchiari, ''I tempi dell'arte. 2.'', Milan: Bompiani, 1999. {{ISBN|88-451-7212-0}}

Trenutačna izmjena od 22:33, 3. studenoga 2021.

  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir slika

Sveti Franjo u ekstazi je slavno ulje na drvu renesansnog slikara Giovannija Bellinija, započeto 1475. godine, a završeno najvjerojatnije 1480. Slika jasno pokazuje utjecaj Andree Mantegna, slikarevog šogora, a potpisana je s IOANNESBELLINVS u donjem lijevom kutu.

Stigme na desnoj ruci sv. Franje i znatiželjni zec.

Odlike

Detalj s prikazom uvijek praznog Jeruzalema.

Slika portretira srednjovjekovnog sveca Franju Asiškog koji izlazi na sunčevu svjetlost iz špilje. Postoji više tumačenja o kojem se događaju iz Franjinog života točno radi. Prema nekim teorijama slika prikazuje primanje stigmi ili trenutke u kojima sveti Franjo stvara „Pjesmu stvorova“. Naime, Franjo je ispočetka živio u lošim uvjetima i sudjelovao je tek u izoliranim duhovnim vježbama u samostanima. Slika prikazuje vjersku ekstazu, bilo da Franjo prima stigme, kao što zaključuje Millard Meiss, moli, ili možda pjeva svoju „Pjesmu stvorova“, kako tvrdi Richard Turner[1].

Djelo je izrazito detaljno naslikano, a svaki element sadrži određeno značenje u kontekstu Franjinog života i kršćanske kulture. U središnjem lijevom djelu slike nalazi se magarac koji se tumači kao simbol poniznosti i strpljenja. Općenito, oslikane životinje na slici doživljavaju se kao simboli Franjine ljubavi prema životinjama i prirodi općenito. U desnom kutu, na rustikalnom pisaćem stolu, nalazi se lubanja kao znak smrtnosti/smrti koju sveti Franjo, u „Pjesmi stvorova“, naziva „sestricom smrti“. Prizor u mnogočemu podsjeća na Božju objavu Mojsiju. Sveti Franjo bos je na slici, kao što je i Mojsije bio nakon što mu je na Horebu Bog rekao da se izuje jer stoji na svetom tlu[2]. Također, lijevo na slici, nalazi se drvo neobičnog sjaja što podsjeća na gorući grm iz Mojsijevog viđenja. U daljini se nazire „Novi Jeruzalem“ iz knjige proroka Ezekiela. Također, smatra se da je cjelokupna kompozicija meditacija sv. Franje o stvaranju svijeta, povezana s Knjigom Postanka.

Iako je skraćeno, djelo je ostalo prilično očuvano do današnjeg dana i nalazi se u muzeju „Frick Collection“ u New Yorku i smatra se jednim od najboljih Bellinijevih radova.

Bilješke

  1. Sličnu tvrdnju je postavio i Anthony F. Janson u svom djelu "The meaning of the landscape in Bellini's St. Francis in Ecstasy", Artibus et Historiae (1994.)
  2. Horst Woldemar Janson, Anthony F. Janson, History of art: the Western tradition
  • Pierluigi De Vecchi, Elda Cerchiari, I tempi dell'arte. 2., Milan: Bompiani, 1999. ISBN 88-451-7212-0

Vanjske poveznice