Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Schola cantorum: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Schola cantorum'''-->'''Schola cantorum''' (lat. škola pjevača) ili '''zbor pjevača''' zborska je škola i [[pjevački zbor]] mladih određenih za [[pjevanje|praćenje]] [[bogoslužje|bogoslužja]] u [[Katolička crkva|Katoličkoj crkvi]]. Prvu je osnovao papa [[Silvestar I.]] (oko 334.); od ove je nastala [[Schola cantorum (Rim)|rimska škola]] u [[Bazilika sv. Ivana Lateranskog|Lateran]]u i analogne škole u crkvama diljem katoličkog svijeta. Ime se primilo i u [[laik|laičkim]] školama, od kojih je najslavnija pariška [[Schola cantorum (Pariz)|schola cantorum]] koju je [[1894.]] osnovao [[Vincent d'Indy]] i kasnije ju preobrazio u skladateljsku školu.  
Schola cantorum''' (lat. škola pjevača) ili '''zbor pjevača''' zborska je škola i [[pjevački zbor]] mladih određenih za [[pjevanje|praćenje]] [[bogoslužje|bogoslužja]] u [[Katolička crkva|Katoličkoj crkvi]]. Prvu je osnovao papa [[Silvestar I.]] (oko 334.); od ove je nastala [[Schola cantorum (Rim)|rimska škola]] u [[Bazilika sv. Ivana Lateranskog|Lateran]]u i analogne škole u crkvama diljem katoličkog svijeta. Ime se primilo i u [[laik|laičkim]] školama, od kojih je najslavnija pariška [[Schola cantorum (Pariz)|schola cantorum]] koju je [[1894.]] osnovao [[Vincent d'Indy]] i kasnije ju preobrazio u skladateljsku školu.  


Jedna od brojnih škola koje su osnovale pape jest ona koju je osnovao papa [[Grgur I.]] Veliki, koja je neizmjerno mnogo pridonijela povijesti glazbe, pišući knjigu, [[Antifonarij]] u kojem su prikupljeni svi napjevi iz Rimskog Carstva. Papa Grgur I. je postavio školu Silvestra I. na čvrste temelje.<ref>(eng.) Giulio Cattin, ''Music of the Middle Ages I'' (New York: Cambridge University Press, 1984), str. 51.</ref> Samo najumješniji pjevači izabiru se za pjevanje u slavni Schola cantorum Silvestra I.<ref> (eng.) W.J. Henderson, Early History of Singing (Longsman, Green: New York 1921) str. 31.</ref>
Jedna od brojnih škola koje su osnovale pape jest ona koju je osnovao papa [[Grgur I.]] Veliki, koja je neizmjerno mnogo pridonijela povijesti glazbe, pišući knjigu, [[Antifonarij]] u kojem su prikupljeni svi napjevi iz Rimskog Carstva. Papa Grgur I. je postavio školu Silvestra I. na čvrste temelje.<ref>(eng.) Giulio Cattin, ''Music of the Middle Ages I'' (New York: Cambridge University Press, 1984), str. 51.</ref> Samo najumješniji pjevači izabiru se za pjevanje u slavni Schola cantorum Silvestra I.<ref> (eng.) W.J. Henderson, Early History of Singing (Longsman, Green: New York 1921) str. 31.</ref>

Posljednja izmjena od 24. ožujak 2022. u 17:06

Schola cantorum (lat. škola pjevača) ili zbor pjevača zborska je škola i pjevački zbor mladih određenih za praćenje bogoslužja u Katoličkoj crkvi. Prvu je osnovao papa Silvestar I. (oko 334.); od ove je nastala rimska škola u Lateranu i analogne škole u crkvama diljem katoličkog svijeta. Ime se primilo i u laičkim školama, od kojih je najslavnija pariška schola cantorum koju je 1894. osnovao Vincent d'Indy i kasnije ju preobrazio u skladateljsku školu.

Jedna od brojnih škola koje su osnovale pape jest ona koju je osnovao papa Grgur I. Veliki, koja je neizmjerno mnogo pridonijela povijesti glazbe, pišući knjigu, Antifonarij u kojem su prikupljeni svi napjevi iz Rimskog Carstva. Papa Grgur I. je postavio školu Silvestra I. na čvrste temelje.[1] Samo najumješniji pjevači izabiru se za pjevanje u slavni Schola cantorum Silvestra I.[2]

Zbor pjevača je skupina po ulozi slična lektoru. Čini ju probrana skupina ljudi za pjevačku službu, vrlo važnu u službi liturgijskog slavlja.[3]

Izvori

  1. (eng.) Giulio Cattin, Music of the Middle Ages I (New York: Cambridge University Press, 1984), str. 51.
  2. (eng.) W.J. Henderson, Early History of Singing (Longsman, Green: New York 1921) str. 31.
  3. Zvonik br. 179 Andrija Kopilović: Upoznajmo govor liturgijskih znakova - Liturgijski znakovi sakramenata - Niži redovi u crkvi, Subotica: rujan 2009. (pristupljeno 4. travnja 2017.)
Sadržaj