More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Antun Sorkočević''' (''tal: Antonio Sorgo'') ([[Dubrovnik]], [[24. prosinca]] [[1775.]] - [[Pariz]], [[14. veljače]] [[1841.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] diplomat, književnik i skladatelj, pripadnik dubrovačke vlastelinske obitelji [[Sorkočevići|Sorkočevića]]. Bavio se i političkom poviješću, jezikom i narodnim običajima. Posljednji je poslanik Dubrovačke republike u Parizu. | |||
Bio je sin i učenik [[Luka Sorkočević|Luke Sorkočevića]], dubrovačkog [[patricij]]a, glazbenika i diplomata [[Europa|europskog]] ugleda. Od [[1794.]] bio je član Velikog vijeća u Dubrovniku. | Bio je sin i učenik [[Luka Sorkočević|Luke Sorkočevića]], dubrovačkog [[patricij]]a, glazbenika i diplomata [[Europa|europskog]] ugleda. Od [[1794.]] bio je član Velikog vijeća u Dubrovniku. | ||
Posljednja izmjena od 1. svibanj 2022. u 12:29
Antun Sorkočević (tal: Antonio Sorgo) (Dubrovnik, 24. prosinca 1775. - Pariz, 14. veljače 1841.), hrvatski diplomat, književnik i skladatelj, pripadnik dubrovačke vlastelinske obitelji Sorkočevića. Bavio se i političkom poviješću, jezikom i narodnim običajima. Posljednji je poslanik Dubrovačke republike u Parizu.
Bio je sin i učenik Luke Sorkočevića, dubrovačkog patricija, glazbenika i diplomata europskog ugleda. Od 1794. bio je član Velikog vijeća u Dubrovniku.
Studirao je u Rimu, a od 1806. vodio je dubrovačko diplomatsko zastupstvo u Parizu. Zastupao je ideju o stvaranju posebne dubrovačke pokrajine s Bokom kotorskom u sklopu Austrije. Književni radovi su mu okupljeni u djelu "Fragmenti o političkoj i književnoj povijesti stare Dubrovačke republike i o slavenskom jeziku". Ostavio je i pet simfonija, nekoliko komornih djela. U "Četvrtoj sonati" za glasovir četveroručno (prva u hrvatskoj glazbenoj literaturi) pokušao je glazbi dati nacionalno obilježje.
Izvori
Luka i Antun Sorkočević: hrvatski skladatelji, ur. Stanislav Tuksar, Muzičko informativni centar Koncertne direkcije Zagreb i Osorske glazbene večeri, Zagreb - Osor.