Razlika između inačica stranice »Matija Jušić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Matija Jušić''' ili '''Ivšić''' ''(Jussich, Jussiz)'' ([[Senj]], [[9. veljače]] [[1705.]] – [[Zagreb]], [[27. veljače]] [[1772.]]), [[Hrvat|hrvatski]] [[Katolička crkva|katolički]] [[svećenik]], [[Družba Isusova|isusovac]], [[misionar]] i [[duhovni pisac]]. | |||
U [[Graz]]u je studirao filozofiju i teologiju, stupio među isusovce [[1732.]] godine u [[Beč]]u. [[1735.]] – [[1737.]] godine gimnazijski profesor u [[Beograd]]u, [[1738.]] katehata i propovjednik u [[Požega|Požegi]], zatim u [[Pečuh]]u ([[1739.]]), [[Osijek]]u ([[1740.]] – [[1742.]]), [[Temišvar]]u ([[1743.]] danas [[Rumunjska]]) i [[Petrovaradin]]u ([[1744.]]). Od [[1745.]] godine je živio u Zagrebu. Od [[1743.]] je djelao kao pučki misionar i pomagao [[Juraj Mulih|Jurju Mulihu]] do [[1754.]] godine. Zatim je djelao s drugim misionarima do [[1768.]] godine. Bio je i upravitelj svetišta sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu ([[1747.]] – [[1755.]] i [[1760.]] – [[1772.]]). Vodio je gradnju tamošnje barokne crkve, od [[1769.]] je bio ministar zagrebačkoga kolegija. [[1755.]] godine je zauzimao utamničene pobunjene seljake u Zagrebu. Opisao je prijenos kipa sv. Franje u novu crkvu na Ksaveru [[1752.]] godine. | U [[Graz]]u je studirao filozofiju i teologiju, stupio među isusovce [[1732.]] godine u [[Beč]]u. [[1735.]] – [[1737.]] godine gimnazijski profesor u [[Beograd]]u, [[1738.]] katehata i propovjednik u [[Požega|Požegi]], zatim u [[Pečuh]]u ([[1739.]]), [[Osijek]]u ([[1740.]] – [[1742.]]), [[Temišvar]]u ([[1743.]] danas [[Rumunjska]]) i [[Petrovaradin]]u ([[1744.]]). Od [[1745.]] godine je živio u Zagrebu. Od [[1743.]] je djelao kao pučki misionar i pomagao [[Juraj Mulih|Jurju Mulihu]] do [[1754.]] godine. Zatim je djelao s drugim misionarima do [[1768.]] godine. Bio je i upravitelj svetišta sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu ([[1747.]] – [[1755.]] i [[1760.]] – [[1772.]]). Vodio je gradnju tamošnje barokne crkve, od [[1769.]] je bio ministar zagrebačkoga kolegija. [[1755.]] godine je zauzimao utamničene pobunjene seljake u Zagrebu. Opisao je prijenos kipa sv. Franje u novu crkvu na Ksaveru [[1752.]] godine. | ||
Trenutačna izmjena od 14:34, 23. ožujka 2022.
Matija Jušić ili Ivšić (Jussich, Jussiz) (Senj, 9. veljače 1705. – Zagreb, 27. veljače 1772.), hrvatski katolički svećenik, isusovac, misionar i duhovni pisac.
U Grazu je studirao filozofiju i teologiju, stupio među isusovce 1732. godine u Beču. 1735. – 1737. godine gimnazijski profesor u Beogradu, 1738. katehata i propovjednik u Požegi, zatim u Pečuhu (1739.), Osijeku (1740. – 1742.), Temišvaru (1743. danas Rumunjska) i Petrovaradinu (1744.). Od 1745. godine je živio u Zagrebu. Od 1743. je djelao kao pučki misionar i pomagao Jurju Mulihu do 1754. godine. Zatim je djelao s drugim misionarima do 1768. godine. Bio je i upravitelj svetišta sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu (1747. – 1755. i 1760. – 1772.). Vodio je gradnju tamošnje barokne crkve, od 1769. je bio ministar zagrebačkoga kolegija. 1755. godine je zauzimao utamničene pobunjene seljake u Zagrebu. Opisao je prijenos kipa sv. Franje u novu crkvu na Ksaveru 1752. godine.
S Mulihom je objavio kajkavske misijske Pobosne i navuchne popevke (1746.). Verojetno je pisao i kajkavski misijski letak s glavnim istinama kršćanske vjere: Katolichko je y ni, iliti pitanya kerschanszkoga navuka (1757.).