Razlika između inačica stranice »Lorenz Fabing«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Lorenz (Lovro) Fabing''' ([[Apatin]], prije 10. kolovoza [[1820.]]–[[Osijek]], [[15. listopada]] [[1914.]]),<ref name="bib.irb.hr">[http://bib.irb.hr/prikazi-rad?lang=en&rad=563204 O obitelji 'Fabing' u osječkom državnom arhivu: građa], Autor: Ban, Branka, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje (0353-5223) 11 (2011); 225-241, sažetak, Hrvatska znanstvena bibliografija</ref> hrvatski graditelj [[orgulje|orgulja]] iz poznate obitelji [[Fabing]].<ref name="Ajanović-Malinar 1998">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5794 Fabing], Hrvatski biografski leksikon, LZMK, tekst: Ivona Ajanović-Malinar (1998.)</ref> | |||
Potomak [[Nijemci|njemačkih]] doseljenika. Obiteljska predaja kaže da su od [[Šveđani|švedskih]] doseljenika. Polovicom 18. stoljeća žive u [[Apatin]]u. Orguljarstvo je najvjerojatnije izučio u radionici apatinskih majstora [[Caspar Fischer|Caspara]] i osobito kod [[Ivan Fischer|Ivana Fischera]], a znanje usavršio u Beču.<ref name="Ajanović-Malinar 1998"/><ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6085 Fischer, Caspar (Kaspar)], Hrvatski biografski leksikon, LZMK, tekst: Ivona Ajanović-Malinar (1998.)</ref> | Potomak [[Nijemci|njemačkih]] doseljenika. Obiteljska predaja kaže da su od [[Šveđani|švedskih]] doseljenika. Polovicom 18. stoljeća žive u [[Apatin]]u. Orguljarstvo je najvjerojatnije izučio u radionici apatinskih majstora [[Caspar Fischer|Caspara]] i osobito kod [[Ivan Fischer|Ivana Fischera]], a znanje usavršio u Beču.<ref name="Ajanović-Malinar 1998"/><ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6085 Fischer, Caspar (Kaspar)], Hrvatski biografski leksikon, LZMK, tekst: Ivona Ajanović-Malinar (1998.)</ref> | ||
Trenutačna izmjena od 10:47, 23. ožujka 2022.
Lorenz (Lovro) Fabing (Apatin, prije 10. kolovoza 1820.–Osijek, 15. listopada 1914.),[1] hrvatski graditelj orgulja iz poznate obitelji Fabing.[2]
Potomak njemačkih doseljenika. Obiteljska predaja kaže da su od švedskih doseljenika. Polovicom 18. stoljeća žive u Apatinu. Orguljarstvo je najvjerojatnije izučio u radionici apatinskih majstora Caspara i osobito kod Ivana Fischera, a znanje usavršio u Beču.[2][3]
Od 1859. živi i radi u Osijeku. 1870. godine brat Andrija predao mu je radionicu na upravljanje. Izgradio mnoge orgulje u Hrvatskoj (sa 12, 10, 9 i 6 registara), od kojih su poznate očuvane orgulje u crkvi u Belom Manastiru, u kapucinskoj crkvi u Osijeku, u crkvama u Aljmašu, Bizovcu, Velikoj Kopanici, Sikirevcima (1882), Podgoraču i drugdje. Muzeju Slavonije u Osijeku ima jedan primjerak njegovih orgulja tipa pozitiva.[2] Kao majstor vrsno je izrađivao orgulje. Obiteljsku radionicu prepustio je sinu Ferdi 1897. godine.[2] I drugi sin Mirko također se bavio gradnjom orgulja.[1]
Za svoje radove osvojio nagrade na dvjema izložbama. Godine 1874. osvojio je srebrnu medalju na Obrtničkoj izložbi u Apatinu, a u Osijeku na Gospodarskoj i šumarskoj izložbi 1889. prvu nagradu.[2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 O obitelji 'Fabing' u osječkom državnom arhivu: građa, Autor: Ban, Branka, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje (0353-5223) 11 (2011); 225-241, sažetak, Hrvatska znanstvena bibliografija
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Fabing, Hrvatski biografski leksikon, LZMK, tekst: Ivona Ajanović-Malinar (1998.)
- ↑ Fischer, Caspar (Kaspar), Hrvatski biografski leksikon, LZMK, tekst: Ivona Ajanović-Malinar (1998.)