Noćni svijetleći oblak: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina) |
||
| Nisu prikazane 2 međuinačice | |||
| Redak 8: | Redak 8: | ||
Noćni svijetleći oblaci se rijetko javljaju iznad Hrvatske. Najčešće su vidljivi tijekom [[Ljeto|ljetnih]] mjeseci s [[Zemljopisna širina|geografskih širina]] između 50° i 70° sjeverno i južno od [[Ekvator|ekvatora]]. Narav ove pojave još nije jasna. Pretpostavlja se da se zbiva vrlo visoko, kad se ljeti u atmosferi uspije stvoriti sloj ledenih kristala. Budući da su vrlo visoko, [[Sunčeva svjetlost|Sunčeva ih svjetlost]] obasjava čak i kad je već u nižim slojevima noć i zbog toga ih uočavamo u sumrak, kada se Sunce nalazi ispod obzora. Zbog toga se od takvih oblaka može vidjeti i odsjaj Sunčeve svjetlosti. [[Svemirske letjelice|Svemirska letjelica]] [[NASA|NASA-e]] AURA je svojim instrumentom Omijem ([[Engleski jezik|eng]]. ''Ozone Monitoring Instrument'') zabilježila da su ovih (polarni) svijetleći oblaci široko rasprostranjeni u području [[mezosfera|mezosfere]]. Pokazalo se da su sve učestaliji, sjajniji i da ih je sve više u nižim zemljopisnim širinama. Pretpostavlja se da pojava ovih oblaka odražava promjene u atmosferi, s kojim povezuju i [[globalno zatopljenje]]. Ako se u polarnoj mezosferi temperatura spusti na - 130 [[°C]] nastaju polarni svijetleći oblaci, a u [[mezosfera|mezosferi]] na 80 kilometara iznad Zemlje, pod uvjetom da ima dovoljno vode kako bi se mogli napraviti kristali. Smatra se da osim ledenih kristala u sastavu imaju [[vulkan|vulkanski]] pepeo i [[meteor|meteorsku prašinu]].<ref>[http://crometeo.hr/fenomen-na-nocnom-nebu-nad-osijekom-noctilucen-clouds-svijetleci-oblak/ Crometeo.hr]</ref><ref>[http://cudaprirode.com/portal/bpz/6111-nasa-ina-udesna-fotografija-iznad-antarktike-pojavili-se-noktilucentni-oblaci NASA-ina čudesna fotografija: Iznad Antarktike pojavili se noktilucentni oblaci!, cudaprirode.com]</ref> | Noćni svijetleći oblaci se rijetko javljaju iznad Hrvatske. Najčešće su vidljivi tijekom [[Ljeto|ljetnih]] mjeseci s [[Zemljopisna širina|geografskih širina]] između 50° i 70° sjeverno i južno od [[Ekvator|ekvatora]]. Narav ove pojave još nije jasna. Pretpostavlja se da se zbiva vrlo visoko, kad se ljeti u atmosferi uspije stvoriti sloj ledenih kristala. Budući da su vrlo visoko, [[Sunčeva svjetlost|Sunčeva ih svjetlost]] obasjava čak i kad je već u nižim slojevima noć i zbog toga ih uočavamo u sumrak, kada se Sunce nalazi ispod obzora. Zbog toga se od takvih oblaka može vidjeti i odsjaj Sunčeve svjetlosti. [[Svemirske letjelice|Svemirska letjelica]] [[NASA|NASA-e]] AURA je svojim instrumentom Omijem ([[Engleski jezik|eng]]. ''Ozone Monitoring Instrument'') zabilježila da su ovih (polarni) svijetleći oblaci široko rasprostranjeni u području [[mezosfera|mezosfere]]. Pokazalo se da su sve učestaliji, sjajniji i da ih je sve više u nižim zemljopisnim širinama. Pretpostavlja se da pojava ovih oblaka odražava promjene u atmosferi, s kojim povezuju i [[globalno zatopljenje]]. Ako se u polarnoj mezosferi temperatura spusti na - 130 [[°C]] nastaju polarni svijetleći oblaci, a u [[mezosfera|mezosferi]] na 80 kilometara iznad Zemlje, pod uvjetom da ima dovoljno vode kako bi se mogli napraviti kristali. Smatra se da osim ledenih kristala u sastavu imaju [[vulkan|vulkanski]] pepeo i [[meteor|meteorsku prašinu]].<ref>[http://crometeo.hr/fenomen-na-nocnom-nebu-nad-osijekom-noctilucen-clouds-svijetleci-oblak/ Crometeo.hr]</ref><ref>[http://cudaprirode.com/portal/bpz/6111-nasa-ina-udesna-fotografija-iznad-antarktike-pojavili-se-noktilucentni-oblaci NASA-ina čudesna fotografija: Iznad Antarktike pojavili se noktilucentni oblaci!, cudaprirode.com]</ref> | ||
Prvi su put uočeni [[1885.]], dvije godine poslije [[Krakatoa|erupcije vulkana Krakatoa]].<ref name=NYT>{{ | Prvi su put uočeni [[1885.]], dvije godine poslije [[Krakatoa|erupcije vulkana Krakatoa]].<ref name=NYT>{{Citiranje novina | ||
|last=Chang | |last=Chang | ||
|first=Kenneth | |first=Kenneth | ||
| Redak 15: | Redak 15: | ||
|date=24. srpnja 2007. | |date=24. srpnja 2007. | ||
|url=http://www.nytimes.com/2007/04/24/science/24cloud.html?_r=2&scp=3&sq=noctilucent%20cloud&st=cse&oref=slogin&oref=slogin | |url=http://www.nytimes.com/2007/04/24/science/24cloud.html?_r=2&scp=3&sq=noctilucent%20cloud&st=cse&oref=slogin&oref=slogin | ||
|accessdate=5. listopada 2008.}}</ref><ref name="Bergman">{{ | |accessdate=5. listopada 2008.}}</ref><ref name="Bergman">{{Citiranje weba |last=Bergman |first=Jennifer |title=History of Observation of Noctilucent Clouds |date=2004-08-17 |url=http://www.windows.ucar.edu/tour/link=/earth/Atmosphere/NLC_history.html |accessdate=6. listopada 2008.}}</ref> Nije razjašnjeno je li njihova pojava u svezi s erupcijom vulkana, ili su ih promatrači otkrili jer je više ljudi promatralo spektakularne zalaze Sunca zbog vulkanskih ostataka u atmosferi. Noćni svijetleći oblaci mogu se formirati samo pod vrlo ograničenim uvjetima tijekom lokalnog [[Ljeto|ljeta]]; njihova pojava može se koristiti kao osjetljiv vodič za promjene u [[Mezosfera (dio atmosfere)|gornjoj atmosferi]]. | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Posljednja izmjena od 6. prosinac 2021. u 04:26
_over_Klis_fortress,_Croatia.jpg)
.jpg)
Noćni svijetleći oblak, svjetleći noćni oblak ili noktilucentni oblak (međunarodna kratica NLC) je najviši oblak na Zemlji. Pojavljuje se u ljetnim mjesecima u visokim zemljopisnim širinama u mezosferi na visini od 76 do 85 kilometara, i to u dubokom sumraku kada se Sunce nalazi ispod obzora (horizonta), a oblak je još obasjan Suncem. Zlatne je ili crvenosmeđe boje blizu obzora, a više na nebu plavobijele, povremeno i grimizne boje. Nalikuju cirusima i cirostratusima. Pretpostavlja se da se sastoji od ledenih kristala, vulkanskoga pepela ili meteorske prašine.[1][2]
Objašnjenje[uredi]
Noćni svijetleći oblaci se rijetko javljaju iznad Hrvatske. Najčešće su vidljivi tijekom ljetnih mjeseci s geografskih širina između 50° i 70° sjeverno i južno od ekvatora. Narav ove pojave još nije jasna. Pretpostavlja se da se zbiva vrlo visoko, kad se ljeti u atmosferi uspije stvoriti sloj ledenih kristala. Budući da su vrlo visoko, Sunčeva ih svjetlost obasjava čak i kad je već u nižim slojevima noć i zbog toga ih uočavamo u sumrak, kada se Sunce nalazi ispod obzora. Zbog toga se od takvih oblaka može vidjeti i odsjaj Sunčeve svjetlosti. Svemirska letjelica NASA-e AURA je svojim instrumentom Omijem (eng. Ozone Monitoring Instrument) zabilježila da su ovih (polarni) svijetleći oblaci široko rasprostranjeni u području mezosfere. Pokazalo se da su sve učestaliji, sjajniji i da ih je sve više u nižim zemljopisnim širinama. Pretpostavlja se da pojava ovih oblaka odražava promjene u atmosferi, s kojim povezuju i globalno zatopljenje. Ako se u polarnoj mezosferi temperatura spusti na - 130 °C nastaju polarni svijetleći oblaci, a u mezosferi na 80 kilometara iznad Zemlje, pod uvjetom da ima dovoljno vode kako bi se mogli napraviti kristali. Smatra se da osim ledenih kristala u sastavu imaju vulkanski pepeo i meteorsku prašinu.[3][4]
Prvi su put uočeni 1885., dvije godine poslije erupcije vulkana Krakatoa.[5][6] Nije razjašnjeno je li njihova pojava u svezi s erupcijom vulkana, ili su ih promatrači otkrili jer je više ljudi promatralo spektakularne zalaze Sunca zbog vulkanskih ostataka u atmosferi. Noćni svijetleći oblaci mogu se formirati samo pod vrlo ograničenim uvjetima tijekom lokalnog ljeta; njihova pojava može se koristiti kao osjetljiv vodič za promjene u gornjoj atmosferi.
Izvori[uredi]
- ↑ oblaci, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.
- ↑ Gelo, Branko, Opća i pomorska meteorologija, 1. izd., Sveučilište u Zadru, Zadar, 2010., ISBN 978-953-7237-69-1, str. 169.
- ↑ Crometeo.hr
- ↑ NASA-ina čudesna fotografija: Iznad Antarktike pojavili se noktilucentni oblaci!, cudaprirode.com
- ↑ Chang, Kenneth (24. srpnja 2007.). "First Mission to Explore Those Wisps in the Night Sky". New York Times. http://www.nytimes.com/2007/04/24/science/24cloud.html?_r=2&scp=3&sq=noctilucent%20cloud&st=cse&oref=slogin&oref=slogin Pristupljeno 5. listopada 2008.
- ↑ Bergman, Jennifer (17. kolovoz 2004.). "History of Observation of Noctilucent Clouds". http://www.windows.ucar.edu/tour/link=/earth/Atmosphere/NLC_history.html Pristupljeno 6. listopada 2008.
