Razlika između inačica stranice »Antun Bečić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Antun Bečić''' ([[Budva]], [[1698.]] — [[Rim]], [[1761.]]), [[pjesnik]], [[biskup]] skradinski i hvarski. Stvarao pjesme na talijanskom i latinskom.<ref name="lzmk">[http://portal.lzmk.hr/clanak.aspx?id=53953 Antun Bečić]</ref> | |||
Podrijetlom iz [[Paštrovići|Paštrovića]]. [[Petar Kolendić]] je zapisao da je Bečić ustanovio da je u srodstvu sa svetim [[Stefan Štiljanović|Stefanom Štiljanovićem]], gospodarem hrvatskih i srpskih gradova, koji je bio iz [[Paštrovići|Paštrovića]].<ref>[http://montenegrina.net/fokus/slobodan-b-medojevic-sveti-stefan-stiljanovic/]</ref> Ljubić smatra da su mu preci iz Srbije. U [[Rim|Rimu]] studirao bogoslovlje. [[Generalni vikar]] Budvanske biskupije te [[apostolski vikar]] za čitavu [[Vlaška|Vlašku]]. God. 1743. imenovan za [[Nikopoljska biskupija|biskupa]] u [[Nikopolje|Nikopolju]], 1754. imenovan [[Skradin|skradinskim]] biskupom, a 1759. Klement XIII premjestio ga za biskupa na [[Hvar]]. Njegov dugogodišnji prijatelj papa Klement XIII namjeravao ga je proglasiti [[kardinal|kardinalom]], ali je Bečić umro na putu za Rim radi poslova u novoj biskupiji. Pjesme pisao pod pseudonimom Mistargo i slao slao rimskoj književnoj akademiji Arcadia. [[Šime Ljubić]] ga je uvrstio u svoj biografski rječnik uglednih osoba iz Dalmacije i [[Constantin Wurzbach]] u Leksikonu Austrijskog Carstva.<ref name="lzmk"/> | Podrijetlom iz [[Paštrovići|Paštrovića]]. [[Petar Kolendić]] je zapisao da je Bečić ustanovio da je u srodstvu sa svetim [[Stefan Štiljanović|Stefanom Štiljanovićem]], gospodarem hrvatskih i srpskih gradova, koji je bio iz [[Paštrovići|Paštrovića]].<ref>[http://montenegrina.net/fokus/slobodan-b-medojevic-sveti-stefan-stiljanovic/]</ref> Ljubić smatra da su mu preci iz Srbije. U [[Rim|Rimu]] studirao bogoslovlje. [[Generalni vikar]] Budvanske biskupije te [[apostolski vikar]] za čitavu [[Vlaška|Vlašku]]. God. 1743. imenovan za [[Nikopoljska biskupija|biskupa]] u [[Nikopolje|Nikopolju]], 1754. imenovan [[Skradin|skradinskim]] biskupom, a 1759. Klement XIII premjestio ga za biskupa na [[Hvar]]. Njegov dugogodišnji prijatelj papa Klement XIII namjeravao ga je proglasiti [[kardinal|kardinalom]], ali je Bečić umro na putu za Rim radi poslova u novoj biskupiji. Pjesme pisao pod pseudonimom Mistargo i slao slao rimskoj književnoj akademiji Arcadia. [[Šime Ljubić]] ga je uvrstio u svoj biografski rječnik uglednih osoba iz Dalmacije i [[Constantin Wurzbach]] u Leksikonu Austrijskog Carstva.<ref name="lzmk"/> | ||
Trenutačna izmjena od 11:44, 1. svibnja 2022.
Antun Bečić (Budva, 1698. — Rim, 1761.), pjesnik, biskup skradinski i hvarski. Stvarao pjesme na talijanskom i latinskom.[1]
Podrijetlom iz Paštrovića. Petar Kolendić je zapisao da je Bečić ustanovio da je u srodstvu sa svetim Stefanom Štiljanovićem, gospodarem hrvatskih i srpskih gradova, koji je bio iz Paštrovića.[2] Ljubić smatra da su mu preci iz Srbije. U Rimu studirao bogoslovlje. Generalni vikar Budvanske biskupije te apostolski vikar za čitavu Vlašku. God. 1743. imenovan za biskupa u Nikopolju, 1754. imenovan skradinskim biskupom, a 1759. Klement XIII premjestio ga za biskupa na Hvar. Njegov dugogodišnji prijatelj papa Klement XIII namjeravao ga je proglasiti kardinalom, ali je Bečić umro na putu za Rim radi poslova u novoj biskupiji. Pjesme pisao pod pseudonimom Mistargo i slao slao rimskoj književnoj akademiji Arcadia. Šime Ljubić ga je uvrstio u svoj biografski rječnik uglednih osoba iz Dalmacije i Constantin Wurzbach u Leksikonu Austrijskog Carstva.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Antun Bečić
- ↑ [1]