More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bmz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Nikola Hećimović - Bracija''' ([[Bukovac Perušićki|Bukovac]], kraj [[Gospić]]a, [[3. studenog]] [[1920.]] — između [[Slunj]]a i [[Velika Kladuša|V. Kladuše]], [[26. veljače]] [[1944.]]) bio je sudionik [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|Narodnooslobodilačke borbe]] i [[narodni heroj Jugoslavije]]. | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Posljednja izmjena od 20. ožujak 2022. u 09:41
Nikola Hećimović - Bracija (Bukovac, kraj Gospića, 3. studenog 1920. — između Slunja i V. Kladuše, 26. veljače 1944.) bio je sudionik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Životopis
Rođen je 3. studenog 1920. godine u selu Bukovcu kraj Gospića. Do 1941. godine bavio se ratarstvom u selu i povremeno išao na sezonske poslove. Pripadao je lijevom krilu Hrvatske seljačke stranke i posebno se isticao kao protivnik frankovaca, a zatim i ustaša.[1]
Krajem 1941. godine, stupio je u partizanski odred „Ljubovo“. U isto vrijeme primljen je za člana Komunističke partije Jugoslavije. Kada je krajem godine od njegovog odreda i novih boraca formiran Korenički bataljun „Ognjen Prica“, postao je borac u njegovoj Drugoj četi.[1]
Sudjelovao je u borbama protiv talijanskih vojnika kraj Korenice, a istakao se prilikom napada na talijansku posadu u Donjem Lapcu, 27. veljače 1942. godine. U napadu je bombama raznio jedan bunker i u utvrđenoj zgradi zaplijenio radio-uređaj. Istakao se i sljedećeg mjeseca prilikom partizanskog napada na talijansku posadu u Srbu. Bio je dio jurišne grupe Drugog bataljuna, koja je pokušala osvojiti školu u kojoj su se talijanski vojnici bili utvrdili.[1]
Po zadatku Okružnog komiteta KPH za Liku, u ljeto 1942. godine, prebačen je iz bataljuna „Ognjen Prica“ u Kosinj, gdje su tada bili formirani Kosinjski bataljun „Matija Gubec“ i Četvrti lički partizanski odred. Bracija je bio postavljen za političkog komesara Druge čete bataljuna „Matija Gubec“.[1]
Po odluci Okružnog komiteta KPH za Liku, 1943. godine bio je povučen iz vojne postrojbe i postavljen za tajnika Kotarskog komiteta KPH za kotar Perušić. Početkom 1944. godine, upućen je na partijski tečaj, koji se održavao u Topuskom. Vraćajući se s tečaja, poginuo je nesretnim slučajem, 26. veljače 1944, na putu između Velike Kladuše i Slunja.[2]
Ukazom Prezidija Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 20. prosinca 1951. godine, proglašen je za narodnog heroja.