Razlika između inačica stranice »Bar u Folies-Bergère«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| (Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Slika | |||
| slika= Edouard Manet 004.jpg | | slika= Edouard Manet 004.jpg | ||
| slika_širina= 350px | | slika_širina= 350px | ||
| Redak 18: | Redak 18: | ||
==Izvori== | ==Izvori== | ||
* Gary Tinterow, et al., ''Manet/Velázquez: The French Taste for Spanish Painting'', [[Metropolitan]] Museum of Art, 2003. | * Gary Tinterow, et al., ''Manet/Velázquez: The French Taste for Spanish Painting'', [[Metropolitan]] Museum of Art, 2003. | ||
* Brian A. Oard, ''[http://sites.google.com/site/beautyandterror/Home/capitalism-and-the-death Beauty and Terror]'' | * Brian A. Oard, ''[http://sites.google.com/site/beautyandterror/Home/capitalism-and-the-death Beauty and Terror]'' | ||
Trenutačna izmjena od 09:11, 13. svibnja 2022.
- PREUSMJERI Predložak:Infookvir slika
Bar u Folies-Bergère (francuski: Un bar aux Folies Bergère) je slavno ulje na platnu i posljednja velika slika Édouarda Maneta.
Ona se suprotstavlja sretnom ozračju slika poput Renoirovog Plesa kod Moulin de la Galettea. U središtu slike je šankerica u baru Folies-Bergère, velikom noćnom klubu koji je imao nekoliko barova oko plesnog podija koji je služio za cirkuske, glazbene i vodviljske predstave. U odrazu iza šankerice vidi se nešto elegantne mase koju upravo zabavlja predstava na trapezu (u gornjem lijevom kutu se mogu vidjeti noge jednog od izvođača)[1].
Na mramornom šanku Manet je složio veličanstvenu izložbu mrtve prirode sastavljene od boca likera, mandarina i cvijeća, koji se povezuju ne samo po užitcima po kojima je bar Folies-Bergère bio poznat, nego i sa samom šankericom čije široke usne, snažan vrat i čvrsto uvezana zlatna kosa odjekuju na bocama za šampanjac. No, njezino je držanje u suprotnosti s ovim sjajem. Manet smješta gledatelja izravno ispred nje, u položaj mušterije. No, ona se ne smiješi kako bi očekivali od uslužnog radnika koji prima mušterije, niti daje naznake pozornosti. Umjesto toga, ona se doimlje zamišljenom i blago depresivnom. Dok u zrcalu iza nje vidimo kako je zapravo nagnuta prema mušteriji koju naočigled gleda izravno u oči. Manet je smjestio ovaj odraz u samom gornjem desnom kutu slike nagovještujući kako je zrcalo blago nagnuto prema dole. Tako je vješto uklonio fizičko i psihološko nepodudaranje ove dvije osobe. Zapravo, bilo je mnogo rasprava o tome što je zapravo Manet želio postići ovakvom kompozicijom. Jedna od mogućnosti je u suprotstavljanju žudnji za srećom i intimnošću, koje se zrcale u zrcalu, s razočaravajućom stvarnošću svakodnevnog života koja se izravno sukobljava s pogledom posmatrača[1].
Izvori
- Gary Tinterow, et al., Manet/Velázquez: The French Taste for Spanish Painting, Metropolitan Museum of Art, 2003.
- Brian A. Oard, Beauty and Terror