Razlika između inačica stranice »Sava Bjelanović«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Sava Bjelanović''' ([[Đevrske]], [[15. listopada]] [[1850.]] - [[Zadar]], [[2. ožujka]] [[1897.]]), [[Srbi|srpski]] svećenik i političar. Nakon završene osnovne i srednje škole na [[talijanski jezik|talijanskom jeziku]] u Zadru, [[1874.]] upisao je pravni fakultet u [[Beč]]u.<ref>[http://www.tromedja.rs/index.php?option=com_content&view=article&id=4:savabjelanovic&catid=4:znameniti&Itemid=2 www.tromedja.rs], "Сава Бјелановић", objavljeno 28. prosinca 2010., pristupljeno 23. listopada 2013.</ref> Bio je jedan od osnivača i prvi predsjednik Srpske narodne stranke u [[Dalmacija|Dalmaciji]] koja je osnovana nakon raskola u dalmatinskoj Narodnoj stranci [[1879.]] godine. Predvodio je njeno liberalnije krilo, nasuprot konzervativnom, bojovnom krilu koje je predvodio episkop [[Nikodim Milaš]]. Zalagao se za suradnju [[Hrvat]]a i Srba. Priznavao je srpstvo triju vjera, a ne samo [[pravoslavlje|pravoslavne]]. Nakon [[1883.]] bio je biran u Dalmatinski sabor. Godine [[1883.]] u Zadru je pokrenuo ''Srpski list'', organ Srpske narodne stranke. Godine [[1888.]] list je preimenovan u ''Srpski glas'' koji je tiskan do [[1905.]] Njegova rana smrt značila je veliki udarac za dalmatinsko srpstvo. Promičući tvrdnju da su i katolici Srbi kao i pravoslavci skovao je slogan ''Brat je mio ma koje vjere bio''. Sahranjen je u Đevrskama, na groblju pokraj pravoslavne Crkve sv. proroka Ilije.<ref>[http://www.benkovac.rs/apendix_single.php?apendix_id=158&dcontent_id=24&page_apendix=0 www.benkovac.rs], "Sava Bjelanović"</ref> | |||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Trenutačna izmjena od 16:53, 24. ožujka 2022.
Sava Bjelanović (Đevrske, 15. listopada 1850. - Zadar, 2. ožujka 1897.), srpski svećenik i političar. Nakon završene osnovne i srednje škole na talijanskom jeziku u Zadru, 1874. upisao je pravni fakultet u Beču.[1] Bio je jedan od osnivača i prvi predsjednik Srpske narodne stranke u Dalmaciji koja je osnovana nakon raskola u dalmatinskoj Narodnoj stranci 1879. godine. Predvodio je njeno liberalnije krilo, nasuprot konzervativnom, bojovnom krilu koje je predvodio episkop Nikodim Milaš. Zalagao se za suradnju Hrvata i Srba. Priznavao je srpstvo triju vjera, a ne samo pravoslavne. Nakon 1883. bio je biran u Dalmatinski sabor. Godine 1883. u Zadru je pokrenuo Srpski list, organ Srpske narodne stranke. Godine 1888. list je preimenovan u Srpski glas koji je tiskan do 1905. Njegova rana smrt značila je veliki udarac za dalmatinsko srpstvo. Promičući tvrdnju da su i katolici Srbi kao i pravoslavci skovao je slogan Brat je mio ma koje vjere bio. Sahranjen je u Đevrskama, na groblju pokraj pravoslavne Crkve sv. proroka Ilije.[2]
Izvori
1. Tolja, N: Dubrovački Srbi katolici - istine i zablude, Dubrovnik, 2011.
- ↑ www.tromedja.rs, "Сава Бјелановић", objavljeno 28. prosinca 2010., pristupljeno 23. listopada 2013.
- ↑ www.benkovac.rs, "Sava Bjelanović"