Razlika između inačica stranice »7,62×51 mm NATO«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-<!--(.*?)--> +)) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{prijevod|eng}} | |||
{{Nepotrebni anglizmi}} | {{Nepotrebni anglizmi}} | ||
{{Infookvir kalibar | {{Infookvir kalibar | ||
Redak 7: | Redak 7: | ||
|podrijetlo = {{ZD+X/S|SAD}} | |podrijetlo = {{ZD+X/S|SAD}} | ||
|vrsta = Za [[Puška|pušku]] | |vrsta = Za [[Puška|pušku]] | ||
|služba = [[1954.]] - sada | |služba = [[1954.]] - sada | ||
|ratovi = [[Vijetnamski rat]]<br /> | |ratovi = [[Vijetnamski rat]]<br /> | ||
Redak 16: | Redak 16: | ||
[[Rat u Libiji]]<br /> | [[Rat u Libiji]]<br /> | ||
[[Nevolje (rat)]] | [[Nevolje (rat)]] | ||
|projektant = | |projektant = | ||
|projektirano nadnevak = | |projektirano nadnevak = | ||
Redak 22: | Redak 22: | ||
|proizvođač = | |proizvođač = | ||
|inačice = | |inačice = | ||
|temeljen na = [[.308 Winchester]] | |temeljen na = [[.308 Winchester]] | ||
|čahura = bez prirubnika, bočastovratna | |čahura = bez prirubnika, bočastovratna | ||
Redak 40: | Redak 40: | ||
|tlak = 415 [[MPa]] | |tlak = 415 [[MPa]] | ||
|okretaja = | |okretaja = | ||
|podatak1 = | |podatak1 = | ||
|vrijednost podatak1 = | |vrijednost podatak1 = |
Trenutačna izmjena od 00:31, 2. siječnja 2022.
7,62×51mm NATO | |
---|---|
Tri 7.62 NATO runde u usporedbi s baterijom AA (LR6) | |
Podrijetlo | SAD |
Vrsta | Za pušku |
Povijest uporabe | |
U službi | 1954. - sada |
Ratovi | Vijetnamski rat Falklandski rat |
Temeljen na | .308 Winchester |
Čahura | bez prirubnika, bočastovratna |
Dužina čahure | 51,18 mm |
Ukupna dužina | 69,85 mm |
Promjer zrna | 7,82 mm |
Promjer vrata | 8,77 mm |
Promjer ramena | 11,53 mm |
Promjer diska | 12,01 mm |
Debljina diska | 1,27 mm |
Fitilj | velika puška |
Tlak | 415 MPa |
7,62×51mm NATO (službeno NATO-vo nazivlje - 7.62 NATO) je standardna dimenzija metka (čahure) za vatrena oružja. Razvijen je u 1950-ima kao standard za mala oružja unutar članica NATO-a.
7.62 NATO je uveden za američku pušku M14 i strojnicu M60 u kasnim 50-im. M14 je zamijenjen u američkoj službi otkada je pješaštvo usvojilo suvremeniju pušku M16 kalibriranu za manji 5,56mm NATO. Kako god, M14 i mnoga druga oružja koja koriste 7,62×51 su još u službi, osobito u slučaju snajperskih pušaka i strojnica koje su izabrale specijalne postrojbe.
Iako nisu identični, 7,62×51mm NATO i komercijalni .308 Winchester su slični, premda Institut za proizvođače streljiva i sportskih oružja (SAAMI) ne smatra da je nesigurno ispaljivati NATO runde u oružju napravljenom za trgovinsku rundu. Bilo je puno značajnih rasprava[1] o kompatibilnoj cijevi i o tlaku na kraju cijevi između dva metka temeljena na barutnom punjenju i debljini kod vojnih i komercijalnih rundi. Debata ide na oba puta, ATF preporučuje provjeru na urezu ili žigu cijevi, ako je vlasnik oružja nesiguran, neka se savjetuje s proizvođačem.[2]
Pregled
Sama runda (čahura koja drži metak) ima slični balistički učinak kod većine vatrenih oružja kao .30-06 Springfield koji je zamijenjen u američkoj službi. Iako kraći, standardna punjenja ispaljuju slične težine metka sa samo lakšom redukcijom u brzini. Manja čahura zahtjeva manje mesinga i prinosi manju rundu. Ova kraća runda omogućuje smanjenu veličinu i težinu oružja kojeg koristi.
Razvoj
Posao koji bi vjerojatno razvio 7,62×51mm NATO je počeo odmah poslije 1. svjetskog rata kada se pokazalo da krupna, jaka .30-06 runda se teško prilagođava poluautomatskim puškama. Manje moćnija runda bi omogućila lakši paljbeni mehanizam. U to vrijeme, dizajn koji je najviše obećavao bio je .276 Pedersen. Kada se eventualno demonstriralo da je .30-06 pogodno za poluautomatske puške, .276-ica je odbačena.
Kada se rat počeo ponovno nazirati samo nekoliko desetljeća poslije, .30-06 je bila jedina runda dostupna i M1 Garand je bio pružan američkim trupama s većom vatrenom moći nego od protivničkih bolterica/repetirka. Garand je radio tako dobro da je SAD vidio malu potrebu da ga zamijeni tijekom 2. svjetskog rata i .30-06 je dobro služila poslije Korejskog rata i u sredini 1960-ih.
Tijekom 1940-ih i ranih 1950-ih, nekoliko eksperimenata su provedena kako bi se Garand poboljšao. Jedna od najčešćih žalbi bila je to da je ograničeni kapacitet en-blok koji drži 8 rundi i mnogi pokusni dizajni modificirali su oružje s odvojivim okvirnim šaržerom (spremnikom). Puška T20 od Springfield oružarnice (Springfield Armory) bila je automatska verzija. Premda nikada usvojena, iskustvo s automatskim Garandom dovelo je do osnovnih temelja za svoju zamjenu.
Izvori
- ↑ Razlika između .308-ice i 7.62 NATO-a
- ↑ Specifikacije i info nesigurnim kombinacijama oružja i municije. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. studenoga 2013.. http://www.saami.org/specifications_and_information/publications/download/SAAMI_ITEM_211-Unsafe_Arms_and_Ammunition_Combinations.pdf Pristupljeno 31. svibnja 2013.