Razlika između inačica stranice »Ivan Golac (slikar)«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{otheruses2 +{{Drugo značenje2))
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Ivan Golac (slikar)'''-->{{otheruses2|[[Ivan Golac]]}}
<!--'''Ivan Golac (slikar)'''-->{{Drugo značenje2|[[Ivan Golac]]}}
'''Ivan Golac''' ([[Gospić]], [[1971.]]) je [[hrvatsko slikarstvo|hrvatski slikar]] i [[hrvatsko kiparstvo|kipar]].  
'''Ivan Golac''' ([[Gospić]], [[1971.]]) je [[hrvatsko slikarstvo|hrvatski slikar]] i [[hrvatsko kiparstvo|kipar]].  



Trenutačna izmjena od 04:32, 9. studenoga 2021.

Disambig.svg Za druga značenja, pogledajte Ivan Golac.

Ivan Golac (Gospić, 1971.) je hrvatski slikar i kipar.

Životopis

Rodio se je u Gospiću 1971., gdje je završio osnovnu i srednju školu. Studirao je u Rijeci na Filozofskom fakultetu gdje je diplomirao na odjelu slikarstva u klasi profesora Marijana Pongratza i Ksenije Mogin. Oženjen je i ima dvoje djece.

Samostalno je izlagao u Delnicama, Gospiću, Karlovcu, Pazinu, Pločama, Samoboru, a skupno na tridesetak izložaba u Hrvatskoj i inozemstvu. Česti je sudionik likovne stvaraonice Hrvatske vojske. Vodi likovnu radionicu za nadarenu djecu grada Gospića.

Slika krajobraze. Osmislio je više idejnih likovnih rješenja u svezi s uređenjem javnih prostora.

Poznata djela

Spomenik ‘Svim bajkerima svijeta’ u Smiljanu te najvećeg snjegovića u Hrvatskoj koji je korišten za snimanje milenijske fotografije Šime Strikomana ‘Gospić šalje snijeg Vancouveru’.

Ostalo

Uz slike i kiparska postignuća, Ivan Golac je rješio da od prirodnih materijala izrađuje unikatne skulpture tj. satove od drveta koji pokazuju vrijeme višeznačno-slave Velebit i bogatstvo prirode kojom smo okruženi.

Nagrade i priznanja

  • Posebno priznanje za izuzetan doprinos u promicanju i očuvanju kulturnih vrijednosti Like i Velebitskog primorja, za spomenik Šimi Starčeviću

Izvori

  1. Udruga Vila Velebita Odbor za Izgradnju spomenika Šimi Starčeviću, 2. listopada 2007., preuzeto 12. kolovoza 2012.