High-tech arhitektura: razlika između inačica

Posljednja izmjena od 28. svibanj 2025. u 22:56

High-tech arhitektura, kasni modernizam ili strukturalni ekspresionizam, je stil u arhitekturi koji se razvio 70-ih godina 20. stoljeća, spajajući elemente industrije visokih tehnologija (en. high-tech) u arhitektonsko oblikovanje. U njoj se prednost daje industrijski proizvedenim materijalima od čelika, stakla, plastike i konstrukciji tzv. „ugradbenih elemenata” (plug-in elements) koji jamče dugotrajnost materijala i nisku cijenu održavanja^[1]. High-tech arhitektura se pojavila kao nastavak prijašnjih ideja moderne arhitekture potpomognute napretkom u tehnološkim dostignućima, osobito iz područja konstrukcija zrakoplova i svemirskih letjelica, telekomunikacija i informacijskih tehnologija. Ona je poveznica između modernizma i postmodernizma, te se teško može reći kada jedno razdoblje završava, a kada drugo počinje.

Pojava i razvitak

Strukturalni ekspresionizam je pojam koji se javio još početkom 20. stoljeća kako bi se pojasnila gradnja visećih mostova, željezničkih kolodvora i telekomunikacijskih tornjeva novih konstrukcija od čelika.

Jean Nouvel, *Torre Agbar*, Barcelona (2005.)

Visoke tehnologije u arhitekturi je koristio još Buckminster Fuller 1940-ih kako bi napravio montažnu kuću koja bi odgovarala svakom okolišu i koja bi učinkovito koristila energiju i izvore („Dymaxion kuća”).

Na pojavu high-tech arhitekture je utjecao i brutalizam, arhitektonski stil koji su pokrenuli bračni par arhitekata Alison i Peter Smithson 1960-ih u Engleskoj, je prvi bez brige za modernističkom čistoćom formi, nasuprot internacionalnom stilu, otkrivao unutarnju konstrukciju građevine. To je postalo prepoznatljivo obilježje high-tech arhitekture, kao što se može vidjeti na jednom od najranijih djela, Olimpijskom stadion u Münchenu iz 1972. god. (Frei Otto, Günther Behnisch, i dr.). Ideja otvorenog izlaganja cijevi, električnih vodova i ventilacijskih cijevi, je dovedena do krajnosti na Centru Georges Pompidou u Parizu koji su izgradili Renzo Piano i Richard Rogers (1971.-77.), gdje su konstrukcijski elementi od čelika poprimili estetske vrijednosti.

Sam stil je dobio ime po knjizi o dizajnu i uređenju doma, High Tech: The Industrial Style and Source Book for The Home novinarki Joan Kron i Suzanne Slesin, objavljene 1978. god. u New Yorku^[2], u kojoj njime autorice opisuju novu vrstu zgrada u kojima se „ne skrivaju cijevi, prekidači i vodovi”, stvarajući „tehnološki dojam” zgrade. Zbog popularnosti knjige pojam high-tech je vrlo brzo ušao u svakodnevnu primjenu.

Početkom 80-ih godina, high-tech arhitektura se počinje sve teže razlikovati od drugih pravaca postmoderne arhitekture (kao što je dekonstruktivistička arhitektura), jer postmoderni arhitekti koriste mnogo ideja i elemenata high-tech arhitekture. Upotreba viseće konstrukcije izvana koja nosi unutarnje katove, koji postaju polivalentni, su najbolje primjenili Norman Foster na Zgradi HSBC iz 1985. (The Hongkong and Shanghai Banking Corporation) i I. M. Pei na Tornju BOC (Bank of China) iz 1990. u Hong Kongu, dok je najpoznatija takva građevina Zgrada Lloyd's u Londonu arhitekta Richarda Rogersa (1986.), koju zovu i „Izvraćena zgrada”.

No, high-tech arhitektura se u 21. stoljeću razvila i evoluirala u eco-tech stil (tzv. green architekture, tj. „zelena arhitektura”) ili održivu arhitekturu (sustainable architecture), uglavnom zbog klimatskih promjena i uporabe novih materijala. Ovi novi graditeljski sustavi su utemeljeni na ekološkoj učinkovitosti, pri čemu su arhitekti primorani prilagoditi svoje projekte energetskoj samodrživosti^[3].

Zbog toga je danas je moguć suživot i miješanje stilova postmoderne arhitekture, dekonstruktivizma, zelene arhitekture i digitalne arhitekture (CAD).

Predstavnici

Izvori

↑ Architekturstile des 20. Jahrhunderts: High-Tech-Architektur (nje.) Preuzeto 25. siječnja 2013.
↑ Joan Kron i Suzanne Slesin, High-tech: the industrial style and source book for the home, Crown Publishers, New York, 1978. ISBN 051753262X
↑ José Miguel Hernández Hernández, Arquitectura de Alta tecnología (špa.) Preuzeto 25. siječnja 2013.

Colin Davies, High Tech Architecture, Thames & Hudson, 1989., ISBN 0-500-27534-3.
Hi-Tec Architecture, Daab-Verlag, 2009., ISBN 978-3-86654-020-0.

Vanjske poveznice

[1] Architekturstile des 20. Jahrhunderts: High-Tech-Architektur (nje.) Preuzeto 25. siječnja 2013.

[2] Joan Kron i Suzanne Slesin, High-tech: the industrial style and source book for the home, Crown Publishers, New York, 1978. ISBN 051753262X

[3] José Miguel Hernández Hernández, Arquitectura de Alta tecnología (špa.) Preuzeto 25. siječnja 2013.

[1]

[2]

[3]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-<!--'''High-tech arhitektura'''-->[[Datoteka:Olympiastadion_Muenchen.jpg|mini|<center>[[Frei Otto]] i [[Günther Behnisch]], [[Olimpijski stadion u Münchenu]] (1972.)]]
+[[Datoteka:Olympiastadion_Muenchen.jpg|mini|<center>[[Frei Otto]] i [[Günther Behnisch]], [[Olimpijski stadion u Münchenu]] (1972.)]]
-'''High-tech arhitektura''', '''kasni modernizam'''  ili '''strukturalni ekspresionizam''', je [[stil]] u [[arhitektura|arhitekturi]] koji se razvio 70-ih godina 20. stoljeća, spajajući elemente industrije visokih tehnologija ([[engleski|en.]] ''high-tech'') u arhitektonsko oblikovanje. U njoj se prednost daje industrijski proizvedenim materijalima od čelika, stakla, plastike i konstrukciji tzv. „ugradbenih elemenata” (''plug-in elements'') koji jamče dugotrajnost materijala i nisku cijenu održavanja<ref>[http://m.schuelerlexikon.de/mobile_kunst/Architekturstile_des_20_Jahrhunderts_High_Tech_Architektur.htm Architekturstile des 20. Jahrhunderts: High-Tech-Architektur] {{de}} Preuzeto 25. siječnja 2013.</ref>. High-tech arhitektura se pojavila kao nastavak prijašnjih ideja [[moderna arhitektura|moderne arhitekture]] potpomognute napretkom u tehnološkim dostignućima, osobito iz područja konstrukcija zrakoplova i svemirskih letjelica, telekomunikacija i informacijskih tehnologija. Ona je poveznica između [[modernizam|modernizma]] i [[postmodernizam|postmodernizma]], te se teško može reći kada jedno razdoblje završava, a kada drugo počinje.
+'''High-tech arhitektura''', '''kasni modernizam'''  ili '''strukturalni ekspresionizam''', je [[stil]] u [[arhitektura|arhitekturi]] koji se razvio 70-ih godina 20. stoljeća, spajajući elemente industrije visokih tehnologija ([[engleski|en.]] ''high-tech'') u arhitektonsko oblikovanje. U njoj se prednost daje industrijski proizvedenim materijalima od čelika, stakla, plastike i konstrukciji tzv. „ugradbenih elemenata” (''plug-in elements'') koji jamče dugotrajnost materijala i nisku cijenu održavanja<ref>[http://m.schuelerlexikon.de/mobile_kunst/Architekturstile_des_20_Jahrhunderts_High_Tech_Architektur.htm Architekturstile des 20. Jahrhunderts: High-Tech-Architektur] {{nje oznaka}} Preuzeto 25. siječnja 2013.</ref>. High-tech arhitektura se pojavila kao nastavak prijašnjih ideja [[moderna arhitektura|moderne arhitekture]] potpomognute napretkom u tehnološkim dostignućima, osobito iz područja konstrukcija zrakoplova i svemirskih letjelica, telekomunikacija i informacijskih tehnologija. Ona je poveznica između [[modernizam|modernizma]] i [[postmodernizam|postmodernizma]], te se teško može reći kada jedno razdoblje završava, a kada drugo počinje.
 [[Datoteka:Lloyd's building interior.jpg|mini|lijevo|<center>Unutrašnjost [[Zgrada Lloyd's|Zgrade Lloyd's]] u [[London]]u arhitekta [[Richard Rogers|Richarda Rogersa]] (1986.)]]
@@ Redak 15: / Redak 15: @@
 Početkom 80-ih godina, high-tech arhitektura se počinje sve teže razlikovati od drugih pravaca [[postmoderna arhitektura|postmoderne arhitekture]] (kao što je [[dekonstruktivistička arhitektura]]), jer postmoderni arhitekti koriste mnogo ideja i elemenata high-tech arhitekture. Upotreba viseće konstrukcije izvana koja nosi unutarnje katove, koji postaju polivalentni, su najbolje primjenili [[Norman Foster]] na [[Zgrada HSBC u Hong Kongu|Zgradi HSBC]] iz 1985. (''The Hongkong and Shanghai Banking Corporation'') i [[I. M. Pei]] na Tornju BOC (''Bank of China'') iz 1990. u [[Hong Kong]]u, dok je najpoznatija takva građevina [[Zgrada Lloyd's]] u [[London]]u arhitekta [[Richard Rogers|Richarda Rogersa]] (1986.), koju zovu i „Izvraćena zgrada”.
-No, high-tech arhitektura se u 21. stoljeću razvila i evoluirala u '''eco-tech stil''' (tzv. ''green architekture'', tj. „zelena arhitektura”) ili '''održivu arhitekturu''' (''sustainable architecture''), uglavnom zbog klimatskih promjena i uporabe novih materijala. Ovi novi graditeljski sustavi su utemeljeni na [[ekologija|ekološkoj]] učinkovitosti, pri čemu su arhitekti primorani prilagoditi svoje projekte energetskoj samodrživosti<ref>José Miguel Hernández Hernández, [http://www.jmhdezhdez.com/2011/10/high-tech-architecture-architects.html Arquitectura de Alta tecnología] {{es}} Preuzeto 25. siječnja 2013.</ref>.
+No, high-tech arhitektura se u 21. stoljeću razvila i evoluirala u '''eco-tech stil''' (tzv. ''green architekture'', tj. „zelena arhitektura”) ili '''održivu arhitekturu''' (''sustainable architecture''), uglavnom zbog klimatskih promjena i uporabe novih materijala. Ovi novi graditeljski sustavi su utemeljeni na [[ekologija|ekološkoj]] učinkovitosti, pri čemu su arhitekti primorani prilagoditi svoje projekte energetskoj samodrživosti<ref>José Miguel Hernández Hernández, [http://www.jmhdezhdez.com/2011/10/high-tech-architecture-architects.html Arquitectura de Alta tecnología] {{špa oznaka}} Preuzeto 25. siječnja 2013.</ref>.
 Zbog toga je danas je moguć suživot i miješanje stilova postmoderne arhitekture, dekonstruktivizma, zelene arhitekture i digitalne arhitekture (CAD).
@@ Redak 41: / Redak 41: @@
 ==Izvori==
-{{commonscat|High-tech architecture}}
 {{izvori}}
 * Colin Davies, ''High Tech Architecture'', Thames & Hudson, 1989., {{ISBN|0-500-27534-3}}.