Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Božica Brkan: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Božica Brkan'''-->{{Infookvir književnik
{{Infookvir književnik
| Ime            = Božica Brkan
| Ime            = Božica Brkan
| boja          =  
| boja          =  

Posljednja izmjena od 30. travanj 2022. u 09:28

Božica Brkan
Datoteka:Božica Brkan.jpg
Zagreb, lipanj 2014: Božica Brkan
Rođenje 10. veljače 1955.
Nacionalnost Hrvatica
Portal o životopisima

Božica Brkan, (Okešinec, Moslavina, 10. veljače 1955.) hrvatska je književnica i novinarka. Živi u Zagrebu. Piše standardnim hrvatskim književnim jezikom i kajkavskimmoslavačkom kekavštinom.

Životopis

Osnovnu školu i gimnaziju završila u Križu. Na zagrebačkome Filozofskom fakultetu diplomirala je komparativnu književnost te poljski jezik i književnost, a diplomantica je i novinarstva na Fakultetu političkih znanosti. Tri desetljeća radila je kao profesionalna novinarka, kolumnistica i urednica („Vjesnik“, „Večernji list“) u različitim medijima. Osobito su je zanimale teme vezane uz komunikaciju, tržište i baštinu. Predavala je stilistiku u medijskoj komunikaciji na komunikologiji na Hrvatskim studijima (2009.—2011.). Osnivačica je, urednica i autorica internetskih magazina Oblizeki [1] i Živi selo. [2].

Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskoga novinarskog društva te suosnivačica Hrvatske udruge potrošača i Hrvatske udruge za odnose s javnošću.

Poezija i proza višekratko joj je nagrađivana i objavljivana u različitim časopisima, zbornicima i antologijama od 1968.

Bibliografija

Objavila je samostalne knjige:

  • zbirku kajkavskih pjesama „Vetrenica ili obiteljska arheologija“ (1990.),
  • izbor novinskih feljtona „Enciklopedija špeceraja“ (1990.),
  • roman „Lift ili politička melodrama“ (1993.),
  • zavičajnu čitanku „Oblizeki – Moslavina za stolom“ (2006.),
  • knjigu pjesama „Bilanca 2.0, odabrane ljubavne i ostale štokavske pjesme“ (2011.),
  • knjigu pjesama „To Toni – Molitva za tihu sućut“ (2011.),
  • knjigu pjesama „Pevcov korak (kajkavski osebušek za eu)“ (2012.),
  • roman „Rez / Leica-roman u 36 slika“(2012.) [3] [4]
  • knjigu pjesama i odabrane proze s opsežnim rječnikom „Kajkavska čitanka Božice Brkan“(2012.).
  • u 2014. uz potporu Ministarstva kulture u biblioteci Mala knjižnica Društva hrvatskih književnika i iz tiska je izašla knjiga Božice Brkan “Obrubljivanje Veronikina rupca ili muka 2013.”, a kod Acumena roman “Ledina”.
  • u 2017. objavljuje zbirke kratkih priča na kajkavskom “Život večni” i uz potporu Ministarstva kulture na standardu “Umrežena”.
  • u 2019. uz potporu Ministarstva kulture objavljuje zbirku pjesama“Nemoj mi to govoriti”.
  • u 2020. uz potporu Ministarstva kulture objavljuje roman "Generalov sin, Srbin a Hrvat”.

Pod pseudonimom Bianca Brandon objavila je niz visokonakladnih ljubića.

Urednica je i knjige „Ah, taj hrvatski! / Jezični savjetnik za svakoga” Maje Matković (2005.), te suradnica na projektima: „Hrvatski leksikon" Naklade Leksikon i Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža (1997.), „Hrvatska-Turistički vodič” (na hrvatskom, engleskom i njemačkom; Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Masmedia, 1998.), „Croatie"/„Hrvatska" (vodič na francuskom i hrvatskom, Gallimard i HIKZ, Paris i Zagreb,1999. ). Autorica je, koautorica i urednica časopisa i knjiga različite tematike, a među ostalim i četrdesetak visokonakladnih i na svjetske jezike prevedenih kuharica („Hrvatska za stolom“, „Slastice u Hrvata“, „Mediteran za stolom“ itd.) i drugih knjiga, posebnih publikacija i časopisa te internetskih portala, koji promiču svakidašnju kulturu stola. Među ostalim, puno je desetljeće bila scenaristicom Vegetina TV-serijala „'''Male tajne velikih majstora kuhinje".

Nagrade i priznanja

  • Dobitnica je nagrade novinske kuće Vjesnik za mlade novinare „Zvonimir Kristl” za reportažu (1980.),
  • godišnje nagrade Hrvatskoga novinarskog društva „Marija Jurić Zagorka” za najbolje uređen podlistak-prilog za 2000. – „Vrt “ „Večernjeg lista“,
  • dr. Joža Skok više pjesama uvrstio joj je u antologiju kajkavske poezije 20. stoljeća „Rieči sa zviranjka“ (1999.),
  • prof. dr. Miroslav Šicel u "Antologiju hrvatske kratke priče" (2001.) uvrstio je priču „Kak su trojica pesmu nosili“,
  • u „Kajkavsku liriku Moslavine“ (2009.) dr. sc. Dražen Kovačević uvrstio joj je deset pjesama,
  • pjesma „dipovci, ah dipovci“ prvonagrađena joj je na Ratkovićevim večerima poezije u Bijelome Polju 1974. (Crna Gora),
  • priča „Umrežena“ osvojila je prvu nagradu na natječaju „,Mate Raos“ Ogranka Matice hrvatske Vrgorac 2011.[5]
  • roman „Rez / Leica-roman u 36 slika“ na natječajima VBZ-a 2010. i Ogranka Matice Hrvatske Osijek 2011. odabran je u uži izbor, a na T-portalovom natječaju uvršten među 11 kandidata za najbolji roman napisan na hrvatskom jeziku u 2012. godini,
  • monodrama „Strela boža vute pukla“ nagrađena je na Susretima hrvatskoga duhovnog književnog stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ u Križevcima (2011.),
  • zbirka pjesama „Pevcov korak (kajkavski osebušek za eu)“ finalist za nagraduFran Galović“ za najbolje djelo zavičajne tematike u 2012.
  • priči Svojih tijela gospodari“ dodijeljena je prva nagrada na natječaju za kratku priču satiru 'Slavko Kolar“ na Danima Slavka Kolara 2012. [6] u Čazmi
  • nagrada “Katarina Patačić” za najbolju kajkavsku knjigu u 2012. godini pjesničkoj zbirci „Pevcov korak (kajkavski osebušek za eu)“
  • druga nagrada Pasionske baštine 2013. za djelo Obrubljivanje Veronikina rupca ili Muka 2013.[7][8]
  • Agencija za odgoj i obrazovanje 20. veljače 2015. godine odobrila je uporabu "Kajkavske čitanke Božice Brkan” kao pomoćnog sredstva u nastavi hrvatskog jezika u svim razredima u svim sednjim školama,
  • 3. nagrada “Dubravko Horvatić” za prozu za kajkavsku priču “Crna trava” objavljenu 2014. u tjedniku Hrvatsko slovo.
  • nagrada časopisa “Kaj” za pjesmu “spod joblaki i spod zvezdi” na 34. Recitalu suvremenoga kajkavskoga pjesništva “Dragutin Domjanić” u Svetom Ivanu Zelini 30. svibnja 2015.
  • roman „Ledina“ finalist za nagraduFran Galović“ za najbolje djelo zavičajne tematike u 2015.
  • nagrada časopisa "Kaj" za putopis “Nova moslavačka razglednica: villa romana na Sipčini” na 11. Natječaju za hrvatski književni putopis 7. listopada 2017. u Loboru.
  • zbirka kratkih priča na kajkavskom (kekavici autoričinog Okešinca) „Život večni“ finalist za nagraduFran Galović“ za najbolje djelo zavičajne tematike u 2018.
  • nagrada „Marko Polo - slavni putopisac“ u 2018. za reportažu „Postoji li još zagorski tradicijski vrt“, objavljenu na blogu novinarskih i književnih kolumni UMJESTO KAVE na internetskoj stranici www.bozicabrkan.com[[3]]“.
  • Nagrada „Vesna Parun“ u 2020. za pjesmu "haljina za snove" iz zbirke pjesama "Nemoj mi to govoriti" (Acumen, 2019.)

O Božici Brkan, uz druge, pišu:

Tomislav Ladan u “Pjesništvo, pjesme, pjesnici” (1976.), „Vjesnikov leksikon" (1990.), „Tko je tko u Hrvatskoj" (1993.), „Tko je tko u hrvatskom gospodarstvu" (1995.), Josip Grbelja i Marko Sapunar u „Novinarstvo, teorija i praksa” (1993.), „Hrvatski leksikon" (1997.), „Leksikon članova DHK" (1999.), Petar Požar u „Leksikonu povijesti novinarstva i publicistike" (2001.), monografija „HND, Prvo stoljeće” (2010.), „Spomenica Društva hrvatskih književnika” (2010.), „Hrvatska književna enciklopedija” (2010.).

Izvori

Vanjske poveznice