Stala plačuć' tužna mati: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m Zamjena teksta - '<!--'''St(.*)'''-->' u ''
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Stala plačuć' tužna mati'''-->[[Datoteka:Pietro Perugino 040.jpg|200px|desno|thumb|Slika [[Pietro Perugino|Pietra Perugina]] iz o. [[1482.]], prikazuje Žalosnu Gospu pod [[Isus na križu|Isusom na križu]].]]
[[Datoteka:Pietro Perugino 040.jpg|200px|desno|thumb|Slika [[Pietro Perugino|Pietra Perugina]] iz o. [[1482.]], prikazuje Žalosnu Gospu pod [[Isus na križu|Isusom na križu]].]]
'''Stala plačuć' tužna mati''' ([[latinski|lat]]. ''Stabat mater dolorosa'') - [[Katoličanstvo|katolički]] [[himan]] posvećen [[Djevica Marija|Djevici Mariji]].  
'''Stala plačuć' tužna mati''' ([[latinski|lat]]. ''Stabat mater dolorosa'') - [[Katoličanstvo|katolički]] [[himan]] posvećen [[Djevica Marija|Djevici Mariji]].  



Posljednja izmjena od 22. lipanj 2025. u 11:50

Datoteka:Pietro Perugino 040.jpg
Slika Pietra Perugina iz o. 1482., prikazuje Žalosnu Gospu pod Isusom na križu.

Stala plačuć' tužna mati (lat. Stabat mater dolorosa) - katolički himan posvećen Djevici Mariji.

Tema himna su Marijine žalosti za vrijeme Isusove muke. Postoji i himan sličnog imena (lat. Stabat Mater Speciosa) koji veselo govori o Isusovom rođenju. Vjeruje se, da je himan nastao u 13. stoljeću, a vjerojatni autor je franjevac Jacopone da Todi ili papa Inocent III.[1] Himan je popularan diljem katoličkog svijeta, kao i u hrvatskom narodu. Pjeva se uz pobožnost Križnog puta u korizmi.

Ovaj himan jedna je od najsnažnijih i najpoznatijih sačuvanih srednjovjekovnih pjesama. Razmišlja o patnji Djevice Marije, Majke Isusa Krista, za vrijeme raspeća. Pjeva se u liturgiji u čast Žalosne Gospe. Himan su uglazbili mnogi skladatelji, među kojima su najpoznatiji: Giovanni Pierluigi da Palestrina, Giovanni Battista Pergolesi, Antonio Vivaldi, Joseph Haydn, Gioachino Rossini, Antonin Dvorak, Franz Schubert, Giuseppe Verdi, Krzysztof Penderecki i mnogi drugi.

Nakon crkvenog Tridentskog sabora, himan je pao u zaborav, ali ponovno je postao poznat nakon objavljivanja u misalu pape Benedikta XIII. za blagdan Sedam žalosti Blažene Djevice Marije 1727. godine.

Izvori

  1. Charles Cooper Nott: "The seven great hymns of the Mediaeval Church", 1868.

Vanjske poveznice