Ivan Antolčić: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''Iv(.*)'''-->' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Ivan Antolčić''' ([[Gornje Komarevo|Komarevo]], [[15. svibnja]] [[1928.]] - [[Zagreb]], [[29. siječnja]] [[2019.]]<ref>[https://www.jutarnji.hr/kultura/art/u-91-godini-preminuo-ivan-antolcic-umjetnik-cije-su-ilustracije-obiljezile-nase-djetinjstvo/8322881/ Obavijet o smrti u Jutarnjem listu]</ref>), hrvatski je [[kipar]], [[grafičar]], [[scenografija|scenograf]], crtač, [[slikar]], [[dizajn]]er i [[ilustrator]]. Osim tih djela, izrađuje [[reljef]]e, [[serigrafija|serigrafije]], [[medalja|medalje]], [[plaketa|plakete]], grafički dizajnira kazališne plakate, kazališne zastore, slika [[štafelaj]]ne i [[oltar]]ne slike. Jednim je od najvećih hrvatskih animalista. Živio je i radio u Zagrebu. | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Posljednja izmjena od 22. lipanj 2025. u 10:58
Ivan Antolčić (Komarevo, 15. svibnja 1928. - Zagreb, 29. siječnja 2019.[1]), hrvatski je kipar, grafičar, scenograf, crtač, slikar, dizajner i ilustrator. Osim tih djela, izrađuje reljefe, serigrafije, medalje, plakete, grafički dizajnira kazališne plakate, kazališne zastore, slika štafelajne i oltarne slike. Jednim je od najvećih hrvatskih animalista. Živio je i radio u Zagrebu.
Životopis
Rodio se je 1928. u Komarevu. U Zagrebu je išao u Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Nakon što je tu školu završio 1953. godine, iduće je dvije godine radio u HNK-u kao slikar maske. Poslije tog posla radio je kao scenski kipar. U zagrebačkom HNK-u radi od 1965. kao slikar i scenski kipar. Mirovinu je dočekao u toj hrvatskoj kazališnoj kući. Najuspješniji je hrvatski ilustrator. Ilustrirao je brojna izdanja za djecu i mladež. Među ostalim, ilustrirao je knjige Ljubice Kolarić-Dumić, Paje Kanižaja, Puškina, Josipa Stanića Staniosa, Ante Gardaša, Jakoba Grimma, Grigora Viteza, Ivane Brlić-Mažuranić, Darka Raškaja, Nikole Tadića, Ivana Štulića, Mate Šipuša, Nade Iveljić, Dušice Seferagić, Mile Maslaća, Slavka Jendrička, Dragana Lendrića, Ivanke Kovač-Kovjanić, Krste Špoljara, Dubravka Horvatića, Aleksandra-Leke Rodića, Hrvoja Hitreca, Malkice Dugeč, Branka Ćopića, Zvonimira Baloga, Miroslava Vaupotića, Ivana Ićana Ramljaka, Ljerke Car-Matutinović, Vladimira Nazora i drugih. Surađivao je s dječjim listom Radosti te još nekim izdanjima Školske knjige i inih nakladnika. Objavio je nekoliko grafičkih mapa.
Medaljerska djela su mu slobodna oblika. Tema njegovih grafika su drveno graditeljstvo Posavine, etnografski predmeti.
Izlagao je na mnoštvo izložaba u Hrvatskoj i inozemstvu. Djela mu se nalaze u Hrvatskoj i inozemstvu. Poznat je odljevak kipa nobelovca Preloga koji se nalazi u Pragu.
Članom je HDLU-a i ULUPUH-a od 1961. godine.
Boris Vrga je napisao knjigu o Ivanu Antolčiću Posavski Antej.
Nagrade i priznanja
Dobio je brojne nagrade, od kojih vrijedi istaknuti:
- 1975. nagrada Grigor Vitez
- 1975. nagrada Ivane Brlić Mažuranić
- 1976. Zlatno pero Beograda
- 1980. nagrada Grigor Vitez
- 1975. nagrada Ivane Brlić Mažuranić
- 1987. nagrada Grigor Vitez
- 1989. nagrada Grigor Vitez
- 1992. nagrada Grigor Vitez
- 2010.: nagrada ULUPUH-a za životno djelo[2]
- Zlatna ptica nagrade Grigor Vitez za knjigu Triput furaj, jednom guraj
Izvori
- ULUPUH Ivan Antolčić
- ↑ Obavijet o smrti u Jutarnjem listu
- ↑ Culturenet.hr Ivan Antolčić dobitnik ULUPUH-ove nagrade za 2010.