Ivan Penić (svećenik): razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m Zamjena teksta - '<!--'''Iv(.*)'''-->' u ''
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Ivan Penić (svećenik)'''-->'''Ivan Penić''' ([[Nijemci (općina)|Nijemci ]] [[22. listopada]] [[1713.]] - [[Nijemci (općina)|Nijemci]] [[2. svibnja]] [[1762.]]) - [[Hrvatska|hrvatski]] [[svećenik]], [[vanjski vikar]] [[Pečuška biskupija|pečuškog biskupa]] za [[Slavonija|Slavoniju]].
'''Ivan Penić''' ([[Nijemci (općina)|Nijemci ]] [[22. listopada]] [[1713.]] - [[Nijemci (općina)|Nijemci]] [[2. svibnja]] [[1762.]]) - [[Hrvatska|hrvatski]] [[svećenik]], [[vanjski vikar]] [[Pečuška biskupija|pečuškog biskupa]] za [[Slavonija|Slavoniju]].


==Prve godine i studij==
==Prve godine i studij==

Posljednja izmjena od 22. lipanj 2025. u 10:45

Ivan Penić (Nijemci 22. listopada 1713. - Nijemci 2. svibnja 1762.) - hrvatski svećenik, vanjski vikar pečuškog biskupa za Slavoniju.

Prve godine i studij

Punim imenom Ivan Krstitelj Penić rodio se u slavonskom mjestu Nijemcima 22. listopada 1713. Studirao je u Italiji u Ilirskom kolegiju u Loretu. Dolazi u kolegij 1736. godine kao pitomac Pečuške biskupije. Od 1736. do 1739. godine studira filozofiju, od 1739. godine studira skolastičku i moralnu teologiju te završava studij krajem godine 1740. godine. Za svećenika je zaređen u Pečuhu 1740.

Pastoralna djelatnost

Poslije svećeničkog ređenja određen je za župnog vikara u Lovasu poslije kojeg odlazi u Kukujevce za župnika. 1746. godine odlazi u Nijemce gdje postaje vanjski vikar pečuškog biskupa za Slavoniju. Svoju dužnost obavljao je savjesno te naložio 1753. kao biskupov vikar u Slavoniji (vicarius foraneus), da se ispita slučaj čudotvorne slike Blažene Djevice Marije u Sotinu. Poslije i sam odlazi za župnika u Sotin 1757. godine gdje započinje gradnju nove crkve.

Smrt

Tijekom vikarskog posjeta župi Nijemci iznenada umire 2. svibnja 1762. godine gdje je i sahranjen.

Literatura

  • Josip Brusztle, Povijest katoličkih župa, Osijek 1994.
  • Antun Dević, Naši pitomci u Loretu, Diacovensia 18, 2006.
  • Placido Belavić, Čudotvorna Gospina slika u Sotinu, Vukovar 1909.