Razlika između inačica stranice »Prasat Kravan«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (no summary specified)
 
Redak 26: Redak 26:


==Izvori==
==Izvori==
{{commonscat}}
 
{{izvori}}
{{izvori}}
* Michael Freeman i Claude Jacques, ''[http://books.google.com/books?id=diQ2PwAACAAJ Ancient Angkor]'', River Books, Bangkok, 1999., {{ISBN|974-8225-27-5}}.
* Michael Freeman i Claude Jacques, ''[http://books.google.com/books?id=diQ2PwAACAAJ Ancient Angkor]'', River Books, Bangkok, 1999., {{ISBN|974-8225-27-5}}.

Trenutačna izmjena od 03:31, 3. studenoga 2021.

  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Prasat Kravan (kmerski za "Hram kardamoma"[1]) je maleni kmerski hinduistički hram u Angkoru, Kambodža. Prema natpisu na dovratniku vrata, hram je 921. godine posvećen bogu Višnuu.

Hram se nalazi južno od baraya (golemi kmerski vještački bazen) Srah Sranga i hrama Banteay Kdei, a sastoji se od pet tornjeva (prasat) od crvenkaste opeke na zajedničkoj terasi. Na njegovoj istočnoj strani nalazi se plitki rov, a cijeli hram je veoma cijenjen zbog svojih klasičnih i skladnih linija, te simetrije. Naime, svi tornjevi imaju identično prizemlje u kojem je svetište, a središnji i južni toranj se razliku samo nadodanim katovima. U svetištima se nalaze iznimno veliki bareljefi s prikazima boga Višnua i njegove družice, božice Lakšmi, koji su uklesani izravno u zidove od opeke, a povezani su biljnom žbukom. Ovakve umjetnine su jedinstvene u kmerskoj umjetnosti, a uobičajene su u hramovima Kraljevstva Čampa (Vijetnam).

Hramu je 1930-ih očistio od vegetacije francuski arhitekt Henri Marchal, a od 1962.-66. godine je obnovljen na inicijativu Bernarda Philippea Grosliera koji je prilikom obnove nove opeke označio s "CA" (u značenju Conservation Angkor, tj. "Očuvanje Angkora").

Od 1992. godine, Prasat Kravan je, kao dio Angkora, na popisu svjetske baštine UNESCO-a.

Izvori

  1. Maurice Glaize, The Monuments of The Angkor Group (pdf), Prasat Kravan, site-archeologique-khmer.org. str. 153.