Razlika između inačica stranice »Si Satčanalaj«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bny) |
||
| (Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{UNESCO-svjetska baština | |||
|ime mjesta = Povijesni grad Sukotaj s pripadajućim lokalitetima | |ime mjesta = Povijesni grad Sukotaj s pripadajućim lokalitetima | ||
|slika = Wat Chang Lom Si Satchanalai.jpg | |slika = Wat Chang Lom Si Satchanalai.jpg | ||
| Redak 31: | Redak 31: | ||
==Izvori== | ==Izvori== | ||
{{izvori}} | {{izvori}} | ||
* A. B. Griswold, ''Towards a History of Sukhodaya Art'', The Fine Arts Department, Bangkok 25. svibnja 1967. {{eng oznaka}} | * A. B. Griswold, ''Towards a History of Sukhodaya Art'', The Fine Arts Department, Bangkok 25. svibnja 1967. {{eng oznaka}} | ||
Trenutačna izmjena od 00:58, 14. travnja 2022.
- PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština
Si Satčanalaj (tajlandski: ศรีสัชนาลัย) je naselje i središte istoimenog najjužnijeg distrikta tajlandske provincije Sukotaj, koji je 2005. god. imao 95.198 stanovnika (samo naselje 5.800). U njemu se nalaze ruševine starog grada koji je bio drugi po važnosti u tajlandskom Sukotajskom kraljevstvu iz 14. st. Zbog toga je Povijesni park Si Satčanalaj, zajedno sa Sukotajem i Kamfaeng Fetom, upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1991. god.
Si Satčanalaj je u 15. stoljeću pripao kraljevstvu Ajutaja i preimenovan je u Sawankhalok, slavan po svojoj lončariji koja se prodavala sve do Indonezije, Filipina i Bornea, pa čak i Japana. U 18. stoljeću su ga Burmanci uništili, a stanovništvo se odselilo u obližnji Sawankhalok.
Znamenitosti
U Povijesnom parku Si Satčanalaj, između ostalih, nalaze se:
- Vat Fra Sri Ratana Mahathat ("Hram dragocjene i presvete relikvije") je budistički hram (vat), izgrađen za vladavine kralja Jajavarmana VII. (13. st.), sa središnjim chedijem (stupa) u kmerskom stilu, po uzoru na Angkor Wat.
- Vat Čang Lom (slika desno gore) je izgrađen od laterita oko 1286. god. s visokom kvadratičnom bazom, okruženom frizom slonova i 20 niša sa skulpturama Bude, i zvonolikim chedijem u tradicionalnom tajlandskom stilu, tzv. "sukotajski stil".
- Vat Čedi Let Teo ("Hram sedam vrta spomenika") je mauzolej mnogih pripadnika kraljevske obitelji Sukotajskog kraljevstva. U njemu se nalazi 32 niše različitih oblika i veličina u kojima su skulpture Bude i ostaci štuko ukrasa.
- Keramičke peći Turianga se nalaze 5 km sjeverno od starog grada i ima ih oko 200, oblikovanih u 13. st. po kineskim uzorima.
Buda Vat Čet Teoa 
Vat Fra Sri Ratana Mahathat 
Vat Nang Paja 
Vat Lak Mueang
Izvori
- A. B. Griswold, Towards a History of Sukhodaya Art, The Fine Arts Department, Bangkok 25. svibnja 1967. (engl.)
- Clarence Aasen, Architecture of Siam: A Cultural History and Interpretation, 1998., Oxford University Press. ISBN 983-56-0027-9.
Vanjske poveznice
| |||||||||
