Razlika između inačica stranice »Mandilion«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)) |
||
Redak 12: | Redak 12: | ||
==Vanjske poveznice== | ==Vanjske poveznice== | ||
*[http://www.mpg.de/bilderBerichteDokumente/dokumentation/jahrbuch/2005/kunsthistorisches_institut/forschungsSchwerpunkt1/Web.jpeg Image: Mandylion of Genoa] | *[http://www.mpg.de/bilderBerichteDokumente/dokumentation/jahrbuch/2005/kunsthistorisches_institut/forschungsSchwerpunkt1/Web.jpeg Image: Mandylion of Genoa] | ||
*[http://www.urfa.org/urfa/ Old and new Images from Edessa] | *[http://www.urfa.org/urfa/ Old and new Images from Edessa] |
Trenutačna izmjena od 06:04, 29. studenoga 2021.
Mandilion, poznat i kao Sveti Mandilion (starogrčki Άγιον Μανδύλιον) naziv je za platno na kome se, prema predaji, u gradu Edesi čudesno pojavio Isusov lik i koji je predstavljao prvu ikonu u povijesti kršćanstva, odnosno model za kasnije prikazivanje Isusa.
Legenda se veže uz kralja Abgara koji je obolio te pismom zamolio Isusa da ga dođe osobno izliječiti. Isus mu je odgovorio da neće osobno doći, ali da će ga umjesto toga posjetiti neki od njegovih učenika. Prema Euzebiju iz Cezareje, taj apostol je bio Tadej iz Edese koji je sa sobom donio Isusove riječi od kojih je kralj čudesno ozdravio. U sirijskoj knjizi Nauk Addaijev se umjesto Tadeja i pisma pojavljuje kraljev glasnik Ananija koji je na platnu naslikao Isusov lik.
Oko godine 600. bizantski učenjak Evagrije Skolastik je spominjao Isusov prikaz na "božanskom platnu" koje su građani rabili za uspješnu obranu od Perzijanaca u doba opsade 544. U 10. stoljeću su bizantski carevi Mandilion prebacili u Carigrad. Tamo su ga, padom Carigrada 1204. godine, zaplijenili križari, da bi se poslije pojavila kao relikvija u zbirci kralja francuskog kralja Luja IX. Svaki trag joj se gubi za vrijeme francuske revolucije.
Pravoslavne crkve slave ovu ikonu 16. kolovoza.
Mandilion se vezuje uz Torinsko platno.