Toggle menu
309,8 tis.
57
18
526,9 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Lucilla Udovich: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Glazbenik +{{Infookvir glazbenik)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Lucilla Udovich'''-->{{Glazbenik
<!--'''Lucilla Udovich'''-->{{Infookvir glazbenik
| Ime                  = Lucilla Udovich
| Ime                  = Lucilla Udovich
| Img                  =|thumb
| Img                  =|thumb

Posljednja izmjena od 19. studeni 2021. u 22:05

Lucilla Udovich
Rođen/a7. rujna 1930.
Umro/umrla23. rujna 1999.
Rim
Žanr/oviopera
Zanimanjeglazbenik, operni solist
Instrumentvokal (sopran)

Lucilla Udovich (Denver, 7. rujna 1930. - Rim, 23. rujna 1999.) bila je američka operna pjevačica (sopran) hrvatskog porijekla.

Životopis

Počeci

Udovich je odrasla u Kaliforniji. Učila je pjevanje, violinu, klavir i solfeggio prvo u San Franciscu, a studij pjevanja je nastavila u New Yorku na Sveučilištu Columbia te na Koledžu Hunter. U New Yorku je Udovich pjevala crkvenu glazba, te je nastupala u mjuziklima: dobila je angažman u Allegru Rogersa i Hammersteina te 1949-1951 u Gentlemen Prefer Blondes (Muškarci više vole plavuše) Fieldsa i Loos zajedno s Carolom Channing kao Lorelei Lee.

Karijera u Italiji

Doputovavši u Italiju da bi se usavršavala u Milanu, u vlaku je slučajno susrela osobu koja ju je preporučila Beniaminu Gigliju, a on ju je odmah poveo kao gošću na svojoj oproštajnoj turneji po Italiji. Kao operna solistica debitirala je1954. u Spontinijevoj operi Agnese di Hohenstaufen na festivalu Maggio Musicale Fiorentino s Francom Corellijem i Giangiacomom Guelfijem kao partnerima, a pod ravnanjem Vittorija Guija . [1] Sljedeće godine je otvorila taj festival u naslovnoj ulozi barokne Traettine Antigone. Najviše se pamti njezina izvedba naslovne uloge u Puccinijevoj Turandot, koju je (u crno-bijelome) snimila RAI.. Među ostalim izvedbama treba spomenuti Bartókov Dvorac Plavobradoga , Verdijev Requiem, Brittenov Ratni Requiem, Rossinijeva Petite Messe Solennelle , te Schönbergove Gure-Lieder. U operne pozornice na kojima je nastupala u Italiji broje se Rimska opera, La Fenice u Veneziji, Teatro Comunale u Firenzi, te San Carlo u Napulju.

Karijera izvan Italije

Udovich je pjevala i u Hrvatskoj na Splitskim ljetnim priredbama u naslovnim ulogama u Puccinijevoj Turandot s Attiliom Planinšekom u ulozi Calafa a pod ravnanjem Silvija Bombardellija. [2], te u Bellinijevoj Normi također s Planinšekom kao Pollioneom te opet pod Bombardellijevom diregentskom palicom[3] . San Francisco, Los Angeles, Pittsburgh, New Orleans i Houston su glavna mjesta u Sjedinjenim Američkim Državama u kojima je pjevala na opernoj ili koncertnoj pozornici. Nastupala je i u Ankari, Barceloni, Buenos Airesu, Ciudad Méxicu, Dublinu, Londonu, Parizu, Zagrebu itd.

Snimci

  • 1954 - Agnese di Hohenstaufen (Spontini) - Agnese, dir. Vittorio Gui (Melodram, Myto)[4]
  • 1956 - Idomeneo, re di Creta (Mozart) - Elektra, dir. John Pritchard (Philips; EMI Double Forte)[5]
  • 1957 - I Lombardi alla prima crociata (Verdi) - Viclinda, dir. Fulvio Vernizzi (Walhall)
  • 1958 - Turandot (Puccini) - Turandot, dir. Fernando Previtali (VAI - DVD)[6]
  • 1958 - Fedra (Paisiello) - Fedra, dir. Angelo Questa (Memories)
  • 1962 - Turandot (Puccini) - Turandot, dir. Oliviero de Fabritiis (Golden Melodram)


Izvori


Nedovršeni članak Lucilla Udovich koji govori o glazbeniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.