Byblos

Byblos جبيل Džubail
Byblos 2003. godine Byblos 2003. godine
Koordinate: 34°07′N 35°39′E
Država	Libanon
Pokrajina	Gornji Liban
Površina
- Urbano područje	5 km2
- Područje utjecaja	17 km2
Visina	0-30 m
Stanovništvo (2005.)
- Grad	oko 100.000
- Urbano područje	oko 40.000
Vremenska zona	EET (UTC+2) (UTC)
- Ljeto (DST)	EEST (UTC+3) (UTC)
Pozivni broj	+961
Zemljovid
Byblos

Byblos (starogrčki: Βύβλος) je grčko ime za fenički grad Gebal (fenički) ili Gubla (asirski, egipatski: Kupna ili Kpn, hebrejski: גְבַל‎), danas grad Džubail na sjevernoj sredozemnoj obali Libanona, 40 km sjeverno od Bejruta. Grad je središte istoimene županije u pokrajini Gornji Liban koja je osobita po većinskom kršćanskom stanovništvu (Maroniti, Grčki pravoslavci i Melkitski grkokatolici).

Drevno središte Byblosa, koje je prepuno ruševina raznih civilizacija koje su se izmjenivale, upisano je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji još 1984. godine, i zbog povijesne važnosti u širenju feničkog alfabeta.

Datoteka:Byblos View.jpg

Maketa feničkog Byblosa

Povijest

Ahiramov sarkofag iz oko 1200. pr. Kr., Bejrut

Bibloški dvorac

Filon iz Biblosa, prema fragmentima izvješća nepotvrđenog feničkog povjesničara Sanhuniatona iz 12. stoljeća pr. Kr., navodi kako je Byblos osnovao titan Kron oko 5000. pr. Kr., kao prvi fenički grad. Danas se, uz Alep i Damask, vjeruje kako je jedan od najstarijih kontinuirano naseljenih gradova na svijetu.

Oko 2800. pr. Kr. Byblos je bio utvrđeni grad, čije zidne se pripisuju feničkom bogu Elu, s lukom i mrežom ulica oko velike središnje ulice. Već u tom razdoblju su ostvarili kontakte s Egiptom, pa su grobnice faraona prve dinastije građene drvetom iz Byblosa, najstariji naziv za morsko plovilo u egipatskom je "Bibloški brod", a egipatski faraoni su slali poklone "Bibloškoj gospodarici". Arheolozi su u Byblosu pronašli mnoge egipatske predmete, najstariji iz Četvrte dinastije.

Postojale su dvije feničke luke istog imena, jedna ratna, a druga za promet robe (trgovina). Ova druga je bila samo na dan plovidbe od Egipta i bila je glavna luka za uvoz papirusa (fenički: bublos, grčki: Bύβλος). Tako je ime te luke odredilo ime za "knjigu". Naime prijevod grčke riječi he biblos je knjiga, a deminutiv plurala je ta biblia, što znači knjižice. Tako je jedna fenička luka odredila ime najpoznatije knjige na svijetu - Biblija. Byblos se i spominje u Bibliji (koja je dobila ime po bibloškom pismu, čiji je najstariji primjer pronađen na sarkofagu bibloškog kralja Ahirama iz oko 1200. pr. Kr.) u Prvoj knjizi kraljeva , gdje se spominje kako su graditelji Salomonovog hrama došli iz Byblosa, ali i u Knjizi o Ezekielu , gdje se spominju bogatstva Tira.

U vrijeme kralja Ahirama u Byblosu je izgrađen hram Rašefa, Kanaanskog božanstva. Oko 783. pr. Kr., asirski vladar Tiglat-Pileser III. je natjerao Byblos na savezništvo, a njegov nasljednik Senaherib je potpuno pokorio Byblos 701. pr. Kr., ali je tijekom asirske vlasti zadržao svoje kraljeve. Od 538. do 332. pr. Kr. Byblos je, uz Sidon, Tir i Aruad, bio jedno od četiri fenička vazalna kraljevstva Perzijskog carstva.

Grčko-rimsko razdoblje počinje s Aleksandrom Velikim 332. pr. Kr. i u Byblosu cvate pomorska trgovina s drugim zemljama na Sredozemlju, ali u manjem omjeru od drugih feničkih gradova poput Tira i Sidona. Rašepov hram biva obnovljen, ali raste i kult boga Adonisa. U 3. stoljeću pr. Kr. gradi se kazalište, a dolaskom kršćanstva u Byblosu je osnovana biskupija.

God. 636. Byblos i okolicu osvajaju Arapi i trgovina Sredozemljem biva obustavljena sve do Prvog križarskog rata 1098. godine kada ga osvajaju križari. Srednjovjekovni Giblet, kako su ga zvali križari, postaje važni vojni stožer Jeruzalemskog kraljevstva u 11. i 12. stoljeću i tada se gradi Dvorac Byblos. Grad je osvojio Saladin 1187. godine, ali su ga ubrzo povratili križari, samo da bi ga predali mamelučkom vladaru Bajbarsu 1266. godine koji obnavlja njegove zidine.

Od 1516. do 1918. Byblisom vlada Osmansko carstvo, a od 1920. godine je pod francuskom upravom, do osamostaljenja Libanona 1943. godine.

Znamenitosti

1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Rimska ulica s kolonadom

Evolucija grada je vidljiva iz brojnih ruševina koje su rasute širom Starog utvrđenog grada, od prvih nastambi ribara od prije 7,000 godina, do prvih građevina i monumentalnih hramova iz brončanog doba, do perzijskih utvrda, starorimskog puta, bizantskih crkava, križarske citadele, te srednjovjekovnog islamskog i osmanskog grada.

Zaštićena UNESCO-va svjetska baština je Stari grad uz luku, nekropola i nekoliko lokaliteta izvan zidina. Unutar zidina nalaze se ostaci Velikog hrama (poznat kao Hram L-oblika) i Hram Bibloške dame (Ba`alat Gebal) iz 2700. pr. Kr. i Hram obeliska iz oko 1600. pr. Kr. Tu su i perzijske zidine (oko 470 m duge), križarska katedrala sv. Ivana i dvorac. Dvorac Byblos (slika desno) je križarski dvorac koji su izgradili križari u 12. stoljeću od vapnenca i ostataka starorimskih građevina. Stari grad je u Osmanskom carstvu preuređen islamskim sokacima, karavan-sarajima, džamijama i kućama.

• 
  Ostaci feničkog Baalovog hrama
• 
  Tzv. "Hram obeliska"
• 
  Srednjovjekovna katedrala sv. Ivana
• 
  Stari sokak u Byblosu
• 
  Luka Byblosa

Gradovi prijatelji

Byblos ima ugovore o partnerstvu sa sljedećim gradovima:

Cadiz, Španjolska Izmir, Turska Orange, Francuska Patras, Grčka

Sparti, Grčka Tripoli, Grčka Valletta, Malta

Izvori

• Nina Jidéjian, Byblos through the ages, Bejrut, 1977., ISBN 2 721 458 35 3 
• Jean-Pierre Thiollet, Je m'appelle Byblos, Pariz, 2005., ISBN 2 914 266 04 9 

Vanjske poveznice

• Zemlja cedrova: Byblos (engl.)
• Byblos info