Razlika između inačica stranice »Hussein Mohamed Farrah«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (brisanje nepotrebnog teksta) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir političar | |||
|ime=Hussein Mohamed Farrah<br>Xuseen Maxamed Faarax<br>حسين محمد فرح | |ime=Hussein Mohamed Farrah<br>Xuseen Maxamed Faarax<br>حسين محمد فرح | ||
|datum rođenja=[[16. kolovoza]] [[1962.]] | |datum rođenja=[[16. kolovoza]] [[1962.]] | ||
Trenutačna izmjena od 01:03, 8. ožujka 2022.
| Hussein Mohamed Farrah Xuseen Maxamed Faarax حسين محمد فرح | |
|---|---|
| 6. predsjednik Somalske Demokratske Republike | |
| trajanje službe 2. kolovoza 1996. – 22. prosinca 1997. | |
| Prethodnik | Mohamed Farrah Aidid |
| Nasljednik | Abdiqasim Salad Hassan |
| Rođenje | 16. kolovoza 1962. |
| Politička stranka | Somalska nacionalna alijansa |
Hussein Mohamed Farrah (som: Xuseen Maxamed Faarax; ara: حسين محمد فرح) (Beledweyne, Somalija, 16. kolovoza 1962.) je bivši 6. somalski predsjednik te veteran američkog marinskog korpusa. Sin je somalskog generala i predsjednika Mohameda Farraha Aidida.
Biografija
Hussein Farrah je sin somalskog diktatora Mohameda Farraha Aidid a poznat je i kao Hussein Mohamed Farrah Aidid, Hussein Aidid[1] ili Aidid Junior.[2] U dobi od 17 godina emigrirao je u SAD[3] gdje je u Kaliforniji pohađao Covina High School. Maturirao je 1981.
Služba u marinskom korpusu
Farrah se u travnju 1987. pridružio američkom marinskom korpusu. Bio je stacioniran u rezervnoj marinskoj bazi u kalifornijskoj Pico Riveri kao topnik B baterije 14. marinske pukovnije.[4] Sa marincima je služio u Somaliji tokom operacije Vraćanje nade jer je bio jedini pripadnik marinskog korpusa koji je govorio somalskim jezikom.[5] Također, služio je i u operaciji Pustinjska oluja te je dva puta nagrađivan medaljama marinskog korpusa i oružanih snaga. U SAD-u je postao naturalizirani državljanin te je politički bio opredijeljen Republikanskoj stranci.[6]
Somalska nacionalna alijansa
Kada je imao 30 godina, Husseina Farraha je klan Habar Gidir proglasio nasljednikom svojeg oca te se on vratio u Somaliju.[7] Ubrzo nakon očeve smrti, Hussein je 2. kolovoza 1996. položio svečanu prisegu kao privremeni predsjednik[8] te je postao vođa Somalske nacionalne alijanse. Bila je to ista ona frakcija koju je njegov otac vodio u borbama protiv američke vojske. Zapadni svijet ga je smatrao čovjekom koji može poboljšati odnose između Zapada i Somalije.
1. rujna 1996. Hussein Farrah se po prvi puta sastao sa predstavnicima UN-a sa kojima je razgovarao o pitanima ostavštine njegova oca. Tim sastankom trebao se riješiti povratak UN-ovih humanitaraca i nastavak pružanja humanitarne pomoći. Na sastanku su obuhvaćena sljedeća pitanja:[9]
- rezolucija o prijetnji i incidentima prema osoblju WHO-a i UNICEF-a (ironično o svemu tome je da je 2. rujna otet pripadnik WHO-a te ga se držalo zatočenim do 6. rujna kada je plaćena otkupnina od 2.000 USD);
- pljačka WHO-ove humanitarne pomoći i
- pljačka UN-ove humanitarne pomoći i opreme u mjestu Baidoa 1995. godine.
17. prosinca 1996. protivnički gospodar rata Ali Mahdi Mohamed je napao Husseinov stožer, a nakon pet dana borbi rezultat svega bilo je 135 poginulih u Mogadišuu.[10] Aidid je svoju ostavku podnio 22. prosinca 1997. u Kairu tokom mirovnog procesa između vodstva Salbalara i Soodare grupe.[11] 30. ožujka 1998. Ali Mahdi Mohamed i Hussein Aidid su formirali mirovni plan kojim su podijelili moći u somalskoj prijestolnici okončavši tako period od sedam godina borbe koja je počela još od izbacivanja predsjednika Siada Barre sa vlasti.[10] 23. veljače 1999. oružane snage odane Aididu ubile su 60 civila u mjestima Baidoa i Daynunay.[10]
Somalsko vijeće za pomirenje i obnovu
Hussein Aidid je kasnije odbio priznati novu Prijelaznu saveznu Vladu[12] optužujući ju da je "utočište za militantne islamske simpatizere".[13] Zbog toga je početkom 2001. osnovao vlastito Somalsko vijeće za pomirenje i obnovu. Krajem 2001. obavijestio je tadašnjeg američkog predsjednika Georgea W. Busha na poveznicu između somalske telekomunikacijske tvrtke Al Barakaat i transfernog novca "sa teroristima te da su teroristi u Somaliji simpatizeri Osame bin Ladena".[10] Također, upozorio je na "militantne islamiste u Pakistanu koji su aktivni u Mogadišuu i drugim somalskim gradovima te imaju jake veze sa skupinom Al-Itihaad al-Islamiya".[13]
Hussein Mohamed Farrah Aidid je kasnije u Somaliji obnašao sljedeće političke dužnosti:
- zamjenik premijera (2005. - 13. svibnja 2007.),
- ministar unutarnjih poslova (2005. - 7. veljače 2007.) i
- ministar javnih radova i stanovanja (7. veljače 2007. - prosinac 2008.)
Tokom svoje političke karijere, Hussein Aidid je predao 3.500 nagaznih mina neprefitnoj organizaciji Geneva Call. U sklopu toga dogovorio se sa vođama drugih frakcija o zaustavljanju ukopavanja nagaznih mina kako bi se održale godine mirnog razdoblja nakon prekida građanskog rata.[2]
Izvori
- ↑ Somalia's thoughtful 'warlord'
- ↑ 2,0 2,1 Somalia: Somali faction hands over thousands of landmines. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. ožujka 2014.. http://somalinet.com/news/world/Somalia/1107 Pristupljeno 12. travnja 2011.
- ↑ From Marine to warlord: The strange journey of Hussein Farrah Aidid
- ↑ Thomas Ricks: "Making The Corps", 2007., New York: Scribner, 219. str.
- ↑ Boston.com / Fighting Terrorism
- ↑ An American in Mogadishu
- ↑ Hussein Farrah Aydiid Dictat
- ↑ Death of a Warlord: The succession. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. studenoga 2006.. http://www.netnomad.com/aydiidson.html Pristupljeno 12. travnja 2011.
- ↑ Somalia: Humanitarian Situation Report, September 1996.. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. rujna 2007.. http://iys.cidi.org/humanitarian/hsr/96b/0014.html Pristupljeno 12. travnja 2011.
- ↑ 10,0 10,1 10,2 10,3 Timeline Somalia
- ↑ Somali Factions Sign Peace Agreement. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. ožujka 2008.. http://www.cnn.com/WORLD/9712/22/egypt.somalia/index.html?eref=sitesearch Pristupljeno 9. ožujka 2008.
- ↑ Somali warlords form unity council
- ↑ 13,0 13,1 Africa Policy E-Journal, December 2002. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. prosinca 2006.. http://www.africaaction.org/docs02/ken0212.htm Pristupljeno 12. travnja 2011.