Jezično čistunstvo: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Nije prikazana jedna međuinačica | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Jezično čistunstvo''' ili '''jezični purizam''' (iz [[Latinski jezik|latinskog]] ''purus'' čisto) opisuje nastojanja da se u [[jezik]]u umjesto [[Tuđice|tuđica]] i [[Posuđenice|posuđenica]] rabe izrazi koji su stvoreni iz vlastitog jezika ili [[novotvorenice]]. Opisuje čistoću nacionalnog jezika i književnih djela i uz nastojanja ograničavanja utjecaja drugih jezika na vlastiti. U brojnim državama postoje [[zakon o zaštiti jezika|zakoni o zaštiti jezika]]. | '''Jezično čistunstvo''' ili '''jezični purizam''' (iz [[Latinski jezik|latinskog]] ''purus'' čisto) opisuje nastojanja da se u [[jezik]]u umjesto [[Tuđice|tuđica]] i [[Posuđenice|posuđenica]] rabe izrazi koji su stvoreni iz vlastitog jezika ili [[novotvorenice]]. Opisuje čistoću nacionalnog jezika i književnih djela i uz nastojanja ograničavanja utjecaja drugih jezika na vlastiti. U brojnim državama postoje [[zakon o zaštiti jezika|zakoni o zaštiti jezika]]. | ||
| Redak 11: | Redak 10: | ||
Prvi se put pojavio u klasično [[antika|antičko doba]] kod govornika [[Ciceron]]a ili [[Seneca|Seneke]]. U literaturi se purističke sklonosti javljaju još u doba [[barok]]a, kada je purizam bio simbol [[domoljublje|domoljublja]] (npr. [[Jan Václav Rosa]]). U [[Njemačka|Njemačkoj]] su ti napori nastali u [[17. stoljeće|17. stoljeću]] kao reakcija na prodor [[Francuski jezik|francuskog jezika]] koji je tada bio u [[moda|modi]]. U [[Španjolska|Španjolskoj]] purizam je bio istaknut u [[18. stoljeće|18. stoljeću]], kada su lokalni [[jezikoslovlje|jezikoslovci]] pokušali spriječiti široko prihvaćanje francuskih književnih oblika i okusa (tzv. [[afrancesamiento]]). | Prvi se put pojavio u klasično [[antika|antičko doba]] kod govornika [[Ciceron]]a ili [[Seneca|Seneke]]. U literaturi se purističke sklonosti javljaju još u doba [[barok]]a, kada je purizam bio simbol [[domoljublje|domoljublja]] (npr. [[Jan Václav Rosa]]). U [[Njemačka|Njemačkoj]] su ti napori nastali u [[17. stoljeće|17. stoljeću]] kao reakcija na prodor [[Francuski jezik|francuskog jezika]] koji je tada bio u [[moda|modi]]. U [[Španjolska|Španjolskoj]] purizam je bio istaknut u [[18. stoljeće|18. stoljeću]], kada su lokalni [[jezikoslovlje|jezikoslovci]] pokušali spriječiti široko prihvaćanje francuskih književnih oblika i okusa (tzv. [[afrancesamiento]]). | ||
Dok je Hrvatska bila u sastavu Kraljevine Jugoslavije i potom | Dok je Hrvatska bila u sastavu [[totalitarizam|totalitarne]] Kraljevine Jugoslavije i potom socijalističke Jugoslavije, koja je do liberalizacija sredinom 1960-ih bila totalitarna, zatiranje [[sloboda govora|slobode govora]] odrazilo se i u zatiranju uporabe [[Hrvatski jezik|hrvatskog književnog jezika]] u javnim glasilima. Jezični model [[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]] u jugoslavenskoj višenacionalnoj jezičnoj zajednici ostvariti kao državni jezik nasilnim združivanjem hrvatskoga, srpskoga i slovenskoga jezika"<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=71235 [[Ljudevit Jonke]] "Jezik: časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika, Vol.54 No.4 Listopad 2007."]</ref>. | ||
== Jezično čistunstvo u hrvatskome jeziku == | == Jezično čistunstvo u hrvatskome jeziku == | ||
Zahvaljujući jezičnom čistunstvu, hrvatski se jezik leksički obogatio. [[Posuđenice]] je prilagodio fonološki. U prvi plan dolaze pozitivne strane purizma<ref>[http://suvlin.ffzg.hr/index.php/suvlin/article/view/557 "Suvremena lingvistika, Svezak 34, Br. 65 (2008)"]</ref>. Novojugoslavenski se [[Povijest | Zahvaljujući jezičnom čistunstvu, hrvatski se jezik leksički obogatio. [[Posuđenice]] je prilagodio fonološki. U prvi plan dolaze pozitivne strane purizma<ref>[http://suvlin.ffzg.hr/index.php/suvlin/article/view/557 "Suvremena lingvistika, Svezak 34, Br. 65 (2008)"]</ref>. Novojugoslavenski se [[Povijest ideje o srpskohrvatskom jeziku|jezični unitarizam]] i dalje iz [[politika|političkih]] razloga protivi zalaganju za afirmaciju [[Hrvatski jezik|hrvatskog jezika]]. | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
| Redak 20: | Redak 19: | ||
{{mrva-jezik}} | {{mrva-jezik}} | ||
[[Kategorija:Jezikoslovlje]] | [[Kategorija:Jezikoslovlje]] | ||
Posljednja izmjena od 7. veljača 2026. u 01:34
Jezično čistunstvo ili jezični purizam (iz latinskog purus čisto) opisuje nastojanja da se u jeziku umjesto tuđica i posuđenica rabe izrazi koji su stvoreni iz vlastitog jezika ili novotvorenice. Opisuje čistoću nacionalnog jezika i književnih djela i uz nastojanja ograničavanja utjecaja drugih jezika na vlastiti. U brojnim državama postoje zakoni o zaštiti jezika.
Primjeri za institucije
- Académie française (Francuska)
- Accademia della Crusca (Italija)
- Deutscher Sprachpurismus (Njemačka)
- Türk Dil Kurumu (Turska)
Jezični purizam u europskoj povijesti
Prvi se put pojavio u klasično antičko doba kod govornika Cicerona ili Seneke. U literaturi se purističke sklonosti javljaju još u doba baroka, kada je purizam bio simbol domoljublja (npr. Jan Václav Rosa). U Njemačkoj su ti napori nastali u 17. stoljeću kao reakcija na prodor francuskog jezika koji je tada bio u modi. U Španjolskoj purizam je bio istaknut u 18. stoljeću, kada su lokalni jezikoslovci pokušali spriječiti široko prihvaćanje francuskih književnih oblika i okusa (tzv. afrancesamiento).
Dok je Hrvatska bila u sastavu totalitarne Kraljevine Jugoslavije i potom socijalističke Jugoslavije, koja je do liberalizacija sredinom 1960-ih bila totalitarna, zatiranje slobode govora odrazilo se i u zatiranju uporabe hrvatskog književnog jezika u javnim glasilima. Jezični model srpskohrvatskog jezika u jugoslavenskoj višenacionalnoj jezičnoj zajednici ostvariti kao državni jezik nasilnim združivanjem hrvatskoga, srpskoga i slovenskoga jezika"[1].
Jezično čistunstvo u hrvatskome jeziku
Zahvaljujući jezičnom čistunstvu, hrvatski se jezik leksički obogatio. Posuđenice je prilagodio fonološki. U prvi plan dolaze pozitivne strane purizma[2]. Novojugoslavenski se jezični unitarizam i dalje iz političkih razloga protivi zalaganju za afirmaciju hrvatskog jezika.
Izvori
- ↑ Ljudevit Jonke "Jezik: časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika, Vol.54 No.4 Listopad 2007."
- ↑ "Suvremena lingvistika, Svezak 34, Br. 65 (2008)"
Nedovršeni članak Jezično čistunstvo koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.