Addisonova bolest: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Addisonova bolest'''-->{{Infookvir bolest
{{Infookvir bolest
  | latinski =  
  | latinski =  
  | kod-1    = E27.1
  | kod-1    = E27.1

Posljednja izmjena od 8. travanj 2022. u 16:02

Klasifikacija i vanjske poveznice
MKB-10 getExternalValue|P494|MKB10}}
MKB-10 getExternalValue|P4229|MKB10}}
NSK getExternalValue|P1375|http://katalog.nsk.hr/F/?func=find-acc&acc_sequence=$1}}
PubMed getExternalValue|P653|https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmedhealth/$1}} (engl.)
MeSH getExternalValue|P486|https://www.nlm.nih.gov/cgi/mesh/2013/MB_cgi?field=uid&term=$1}} (engl.)
Medscape getExternalValue|P673|http://emedicine.medscape.com/article/$1}} (engl.)

Addisonova bolest je rijetka kronična bolest, koja nastaje kao posljedica obostranog razaranja kore nadbubrežnih žljezda. U većini slučajeva dolazi do obostrane atrofije, ali nije u potpunosti razjašnjen uzrok ove pojave. Kao posljedica, dolazi do smanjenog ili potpunog prestanka lučenja hormona kore nadbubrežne žlijezde i odgovarajuće simptomatologije.<ref name="vet">Adisonova bolest (Arhivirano 10. prosinca 2007.), pristupljeno 12. prosinca 2007.</ref>

Pojavljuje se obično između 25. i 45. godine života i to češće kod muškaraca.<ref name="stetoskop">Hormonski poremećaji i poremećaji metabolizma (Arhivirano 14. prosinca 2007.), pristupljeno 12. prosinca 2007.</ref> Naziv je dobila po liječniku Thomasu Addisonu (1793.1860.), koji je opisao ovu bolest 1855. godine.<ref name="bio">Biografije (Arhivirano 6. prosinca 2007.), pristupljeno 12. prosinca 2007.</ref><ref name="eng">(engl.) Thomas Addison: On The Constitutional And Local Effects Of Disease Of The Supra-Renal Capsules, 1855.</ref>

Etiologija[uredi]

Najčešći etiološki čimbenici su tuberkuloza i tzv. primarna atrofija kore nadbubrežne žlijezde, koja predstavlja autoimuni proces. Rjeđi etiološki čimbenici su: gljivične infekcije, hemokromatoza, amiloidoza, leukemična infiltracija i bilateralne metastaze malignih tumora, vaskularne tromboze, obostrana adrenalektomija (uklanjanje nadbubrežne žlijezde) i dr.<ref name="stetoskop"/>

Klinička slika[uredi]

Kortizol
Aldosteron

Zbog difuznog razaranja nadbubrežnih žlijezda dolazi do nedostatka sve tri skupine hormona koji se luče u kori (glukokortikoidi, mineralokortikoidi i nadbubrežni androgeni), što dovodi do odgovarajuće kliničke simptomatologije. Početak je najčešće postupan, gotovo neprimjetan. Tamna pigmentacija zahvaća kožu i vidljive sluznice, počinje na otkrivenim dijelovima kože, na mjestima koja su inače jače pigmentirana (bradavice, ožiljci i sl). Tipičan je izgled šaka - dorzalna strana je jako pigmentirana, osobito u predjelu zglobova, a palmarna strana je pošteđena. Postoji pigmentacija i na sluznici usne šupljine, očnih kapaka i anogenitalne regije. Ostali simptomi su opća slabost, nemoć i izuzetno brzo zamaranje, hipotenzija (snižen krvni tlak), probavni poremećaji (gubitak apetita, mučnina, povraćanje, proljev i nekarakteristični bolovi u trbuhu), osjećaj žeđi, potreba za uzimanjem soli i slanih jela, bolovi i grčevi u mišićima i zglobovima, hipoglikemične krize (pad koncetracije glukoze u krvi), i kod žena često pojava amenoreje (izostanak menstruacije).<ref name="stetoskop"/> U neliječenim i zapuštenim slučajevima, bolesnici oboljeli od Adisonove bolesti mogu toliko oslabiti da se ne mogu niti nahraniti.<ref name="svet">Oboljenja nadbubrežne žlezde (Arhivirano 24. rujna 2015.), pristup 12. prosinca 2007.</ref>

Dijagnoza[uredi]

Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike i dopunskih dijagnostičkih postupaka. Određuje se razina hormona u plazmi, radi se pregled mokraće, pregled elektrolita u serumu, krvna slika, određivanje glikemije itd.<ref name="stetoskop"/>

Liječenje[uredi]

Prije nego je uzrok bio poznat, Addisonova bolest se nije mogla liječiti i završavala je prilično brzo smrću pacijenta.<ref name="svet"/> Danas se provodi doživotna nadomjesna terapija (uzimanje sintetičkih hormona i drugih tvari). Najvažnije je nadoknaditi manjak glukokortikoida, što se postiže davanjem kortizona ili hidrokortizona. Hranom se unose povećane količine soli i ugljikohidrata. Potrebne su i znatno veće doze kortizola za vrijeme svake infekcije, kirurške intervencije, traume i stresa.<ref name="stetoskop"/>

Izvori[uredi]

<references group=""></references>
    Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika!