More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige) |
||
Redak 24: | Redak 24: | ||
Bio je suglasan sa odlukama [[Podgorička skupština|Podgoričke skupštine]] [[1918.]] o aneksiji Crne Gore Srbiji. Sazvao je koncem [[1918.]] ''Sveti Sinod Crnogorske pravoslavne Crkve'' i objavio ujedinjenje ''Crnogorske pravoslavne Crkve'' sa [[Srpska pravoslavna Crkva|Srpskom pravoslavnom Crkvom]]. | Bio je suglasan sa odlukama [[Podgorička skupština|Podgoričke skupštine]] [[1918.]] o aneksiji Crne Gore Srbiji. Sazvao je koncem [[1918.]] ''Sveti Sinod Crnogorske pravoslavne Crkve'' i objavio ujedinjenje ''Crnogorske pravoslavne Crkve'' sa [[Srpska pravoslavna Crkva|Srpskom pravoslavnom Crkvom]]. | ||
Odlikovan je Zlatnom medaljom [[Miloš Obilić|Obilić]], [[Red svetog Save|Redom Svetog Save]], Danielovim redom, Ruskim Ordenom Svete Ane i Svetog Aleksandra Nevskog te Bugarskim Ordenom Svetog Aleksandra.<ref>{{ | Odlikovan je Zlatnom medaljom [[Miloš Obilić|Obilić]], [[Red svetog Save|Redom Svetog Save]], Danielovim redom, Ruskim Ordenom Svete Ane i Svetog Aleksandra Nevskog te Bugarskim Ordenom Svetog Aleksandra.<ref>{{Citiranje knjige|ref=harv|last=Acović|first=Dragomir|title=Slava i čast: Odlikovanja među Srbima, Srbi među odlikovanjima|year=2012|location=Belgrade|publisher=Službeni Glasnik|pages=348}}</ref> | ||
{{glavni|Sveti Sinod Crnogorske pravoslavne Crkve 1904. - 1918.}} | {{glavni|Sveti Sinod Crnogorske pravoslavne Crkve 1904. - 1918.}} |
Posljednja izmjena od 2. siječanj 2022. u 18:04
Mitrofan Ban, na crnogorskoj ćirilici Митрофан Бан, Boka kotorska, 1841. — Cetinje, 1920.) od 1884. do 1918. mitropolit i poglavar Crnogorske pravoslavne Crkve.
Mitrofan Ban je osnovnu školu pohađao u Kotoru.
Episkop Stefan Knežević ga je zaredio u čin đakona 27. lipnja 1865. godine, a u čin prezvitera 2. listopada 1866., potom odlazi u Kneževinu Crnu Goru.
Od 1869. je Mitrofan Ban upravitelj manastira Morača. Aktivno je sudjelovao u crnogorskoj borbi protiv Turaka i oslobađanju Kolašina.
Za mitropolita crnogorskog je 1884. postavljen odlukom kneza Nikole I., rukopoložen je ("hirotonisan") 18. travnja 1885. u Petrogradu. Nakon hirotonije, ruski car Aleksandar III. primio je u posjet Mitrofana i kazao mu:
- "“Meni je također drago što ste Vi rukopoloženi za episkopa u Rusiji. To pokazuje duhovnu vezu imeđu Ruske i Crnogorske Crkve”."
Od 1905. je poslanik u Crnogorskoj narodnoj skupštini.
1910. je u pismenoj zahvalnici kralju Nikoli, napisao (orig.):
- "“Vaše Kraljevsko Visočanstvo, Premilostivi Gospodaru,
Četrdeset godina već je prošlo, od kako mi je velika sreća u udio pala da stupim na službu Crnogorske Crkve – na službu Vaše, Gospodaru, junačke države”."
Tijekom austrougarske okupacije Crne Gore (1916. – 1918.) surađivao sa okupacijskim vlastima i osudio, zbog oštrih represalija spram civilnoga pučanstva, akcije crnogorskih komita koje je predvodio general Radomir Vešović.
Bio je suglasan sa odlukama Podgoričke skupštine 1918. o aneksiji Crne Gore Srbiji. Sazvao je koncem 1918. Sveti Sinod Crnogorske pravoslavne Crkve i objavio ujedinjenje Crnogorske pravoslavne Crkve sa Srpskom pravoslavnom Crkvom.
Odlikovan je Zlatnom medaljom Obilić, Redom Svetog Save, Danielovim redom, Ruskim Ordenom Svete Ane i Svetog Aleksandra Nevskog te Bugarskim Ordenom Svetog Aleksandra.[1]
Dotad nepoznate memoare Životopis ili uspomene iz života Mitropolita Mitrofana Bana 1990. za tiskanje je priredio dr. Vuk Minić.
Vanjske veze
- Novak Adžić, O Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi do njezina ukidanja 1918. i mtopolitu Mitrofanu Banu
- Manastir Morača, kojim je, jedno vrijeme, upravljao Mitrofan Ban (lijevo na dnu slike)
- ↑ Acović, Dragomir (2012). Slava i čast: Odlikovanja među Srbima, Srbi među odlikovanjima. Belgrade: Službeni Glasnik. str. 348