Napredna omladina: razlika između inačica

Posljednja izmjena od 20. ožujak 2022. u 07:35

Naprednjaci ili Napredna omladina naziv je za neformalnu skupinu pripadnika radikalne hrvatske nacionalističke mladeži, koji su 1895. Godine, zajedno s pravaškom mladeži, iako se poslije žestoko sukobljavaju, sudjelovali u demonstracijama protiv autoritarnog režima bana Khuen-Héderváryja, odnosno paljenju mađarske zastave u Zagrebu. Nakon tog događaja veći dio njih otišao je studirati u Prag, gdje su došli pod snažan utjecaj češkoga nacionalnog pokreta na čelu s Tomášom Masarykom. Nakon povratka u domovinu drže da se umjesto radikalnih akcija više treba usmjeriti na kulturno uzdizanje narodnih masa. U prosincu 1904. formirali su se kao politička stranka (Hrvatska napredna stranka), a sljedeće godine postali su dio Hrvatsko-srpske koalicije.

Naprednjake su zvali i hrvatskim "realistima"; bili su to većma mlađi Hrvati, koji su tek svršili visoke škole. Među njima su se uz Ivana Lorkovića i Milivoja Dežmana isticali: Milan Heimerl, Franjo Poljak, Većeslav Vilder, Zvonimir Španić, Josip Belović, Josip Reberski, Đuro Šurmin i dr.

Mladi se isprva javljaju u časopisima starije generacije, kao što su "Vijenac" i "Nada", ali doskora počinju izdavati i vlastite časopise. Godine 1897. pokreću u Pragu "Hrvatsku misao".

Vidi i

Literatura

Ivo Perić: Povijest Hrvata, Zagreb, 1997.

Inačica od 14. rujan 2021. u 05:55 vidi izvor WikiSysop (razgovor \| doprinosi) AA_Korisnik, Botovi, Birokrati, Administratori sučelja, Otajnici, Administratori 520.478 edits Bot: Automatski unos stranica		Posljednja izmjena od 20. ožujak 2022. u 07:35 vidi izvor WikiSysop (razgovor \| doprinosi) AA_Korisnik, Botovi, Birokrati, Administratori sučelja, Otajnici, Administratori 520.478 edits m bmz
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Napredna omladina'''-->'''~~Naprednjaci''' ili '''Napredna omladina''' naziv je za neformalnu skupinu pripadnika radikalne hrvatske [[nacionalizam\|nacionalističke]] mladeži, koji su [[1895.]] Godine, zajedno s [[Mladohrvati\|pravaškom mladeži]], iako se poslije žestoko sukobljavaju, sudjelovali u demonstracijama protiv autoritarnog režima bana [[Khuen Hedervary\|Khuen-Héderváryja]], odnosno [[Spaljivanje mađarske zastave\|paljenju mađarske zastave]] u Zagrebu. Nakon tog događaja veći dio njih otišao je studirati u Prag, gdje su došli pod snažan utjecaj [[Česi\|češkoga]] nacionalnog pokreta na čelu s [[Tomáš Garrigue Masaryk\|Tomášom Masaryk]]om. Nakon povratka u domovinu drže da se umjesto radikalnih akcija više treba usmjeriti na kulturno uzdizanje narodnih masa. U prosincu [[1904.]] formirali su se kao politička stranka ('''[[Hrvatska napredna stranka]]'''), a sljedeće godine postali su dio [[Hrvatsko-srpska koalicija\|Hrvatsko-srpske koalicije]].		Naprednjaci''' ili '''Napredna omladina''' naziv je za neformalnu skupinu pripadnika radikalne hrvatske [[nacionalizam\|nacionalističke]] mladeži, koji su [[1895.]] Godine, zajedno s [[Mladohrvati\|pravaškom mladeži]], iako se poslije žestoko sukobljavaju, sudjelovali u demonstracijama protiv autoritarnog režima bana [[Khuen Hedervary\|Khuen-Héderváryja]], odnosno [[Spaljivanje mađarske zastave\|paljenju mađarske zastave]] u Zagrebu. Nakon tog događaja veći dio njih otišao je studirati u Prag, gdje su došli pod snažan utjecaj [[Česi\|češkoga]] nacionalnog pokreta na čelu s [[Tomáš Garrigue Masaryk\|Tomášom Masaryk]]om. Nakon povratka u domovinu drže da se umjesto radikalnih akcija više treba usmjeriti na kulturno uzdizanje narodnih masa. U prosincu [[1904.]] formirali su se kao politička stranka ('''[[Hrvatska napredna stranka]]'''), a sljedeće godine postali su dio [[Hrvatsko-srpska koalicija\|Hrvatsko-srpske koalicije]].

	Naprednjake su zvali i hrvatskim "realistima"; bili su to većma mlađi [[Hrvati]], koji su tek svršili [[Sveučilište\|visoke škole]]. Među njima su se uz [[Ivan Lorković\|Ivana Lorkovića]] i [[Milivoj Dežman\|Milivoja Dežmana]] isticali: [[Milan Heimerl]], [[Franjo Poljak]], [[Većeslav Vilder]], [[Zvonimir Španić]], [[Josip Belović]], [[Josip Reberski]], [[Đuro Šurmin]] i dr.		Naprednjake su zvali i hrvatskim "realistima"; bili su to većma mlađi [[Hrvati]], koji su tek svršili [[Sveučilište\|visoke škole]]. Među njima su se uz [[Ivan Lorković\|Ivana Lorkovića]] i [[Milivoj Dežman\|Milivoja Dežmana]] isticali: [[Milan Heimerl]], [[Franjo Poljak]], [[Većeslav Vilder]], [[Zvonimir Španić]], [[Josip Belović]], [[Josip Reberski]], [[Đuro Šurmin]] i dr.