Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.
Bot: Automatski unos stranica
 
m Zamjena teksta - '<!--'''(.*)'''-->' u ''
 
Nije prikazana jedna međuinačica
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Behistunski natpisi'''-->{{coord|34|23|18|N|47|26|12|E|region:IR_type:landmark|display=title}}
{{coord|34|23|18|N|47|26|12|E|region:IR_type:landmark|display=title}}
{{UNESCO-svjetska baština
{{UNESCO-svjetska baština
|ime mjesta =Behistunski natpisi
|ime mjesta =Behistunski natpisi
Redak 37: Redak 37:


== Vanjske poveznice ==
== Vanjske poveznice ==
{{commonscat|Behistun Inscription}}
 
* [http://www.livius.org/be-bm/behistun/behistun01.html Behistunski natpisi (Livius.org), autor: Jona Lendering, sadržaj: perzijski tekst (klinasto pismo i prijevod) + dodaci]
* [http://www.livius.org/be-bm/behistun/behistun01.html Behistunski natpisi (Livius.org), autor: Jona Lendering, sadržaj: perzijski tekst (klinasto pismo i prijevod) + dodaci]
* [http://mcadams.posc.mu.edu/txt/ah/Persia/Behistun_txt.html Engleski prijevod natpisa]
* [http://mcadams.posc.mu.edu/txt/ah/Persia/Behistun_txt.html Engleski prijevod natpisa]

Posljednja izmjena od 13. prosinac 2024. u 09:55

  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Behistunski natpisi (također poznati kao i Bisitun ili Bisutun, perz. بیستون, staroperz. Bagastana: „Božje mjesto ili zemlja“[1]) su starovjekovni višejezični zapisi koji se nalaze na planini Behistun u Kermanšaškoj pokrajini pokraj grada Kermanšaha u zapadnom Iranu[2]. Datiraju iz 6. stoljeća pr. Kr., odnosno iz doba vladavine Darija I. Velikog, vladara Perzijskog Carstva.

Behistunski natpisi Darija Velikog, vladara Perzijskog Carstva
Stupac 1 (DB I 1-15), skicirao Fr. Spiegel (1881.)

Natpisi uključuju tekstove pisane na klinastom pismu na tri jezika; perzijskom, elamskom i babilonskom[3]. Britanski vojni časnik Henry Rawlinson[4] je kopirao natpise u dva dijela, 1835. i 1843. godine. Rawlinson je uspio prevesti klinasto pismo na perzijskom jeziku 1838., dok su elamske i babilonske tekstove 1843. preveli Rawlinson i njegovi suradnici. Babilonski zapisi su kasniji oblik akadskog jezika, dok oba spadaju u semitske jezike. U doba otkrića, Behistunski zapisi su za klinasto pismo imali jednaki značaj kao i Kamen iz Rosette za egipatske hijeroglife; radilo se o dokumentu pomoću kojeg je bilo moguće dešifrirati drevno i zaboravljeno pismo.

Behistunski natpisi su otprilike 15 m visine i 25 m širine, a uklesani su u vapnenačku liticu koja se nalazila uz antičku cestu koja je spajala glavne gradove Babilonije i Medije (Babilon i Ekbatanu). Radi se o jako nepristupačnom mjestu budući kako su drevni graditelji izravnali litici nakon završetka klesanja natpisa. Perzijski tekst sastoji se od 414 redaka posloženih u pet stupaca; elamski od 593 redaka u osam stupaca, dok se babilonski sastoji od 112 redaka.

Ove natpise je dao urezati perzijski vladar Darije I. Veliki[5], čija je figura također uklesana iznad natpisa. Reljef ga prikazuje naoružanog lukom, te sa lijevom nogom nad grudima osobe koja leži, za koju se pretpostavlja kako se radi o uzurpatoru Gaumati kojeg je Darije svrgnuo sa perzijskog trona. Darije se na reljefu prikazuje kako pristiže sa lijeva u pratnji dvaju dvoranina, dok deset figura (visine 1 m) pristižu sa desna i drže ruku na ramenu onog ispred, što simbolizira jedinstvo pokorenih naroda. Zoroastrijski simbol faravahar lebdi iznad ljudskih figura, a simbolizira blagoslov božanstva Ahura Mazde. Pretpostavlja se kako je jedna ljudska figura dodana na reljef nakon svršetka klesanja, a nalazi se na odvojenom kamenom bloku pričvršćenom na postojeću strukturu pomoću željeznih klinova i olova.

Poveznice

Izvori

Vanjske poveznice