Bot: Automatski unos stranica |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Dvorac Erdödy-Rubido u Gornjoj Rijeci''' - kasnorenesansni dvorac u [[Gornja Rijeka|Gornjoj Rijeci]] kod [[Križevci|Križevaca]]. | |||
Nastao je na mjestu stare kurije. Sagradio ga je Gašpar [[Orehovečki]] (mađ.: Orehoczy) u drugoj polovici [[17. stoljeće|17. stoljeća]].<ref>Žulj, Nikola: Križevci i Kalničko prigorje, umjetnost, arhitektura, krajolici, Veda Križevci 2006.</ref> Dvorac je nastao kada se vlastelin Orehovečki preselio u Gornju Rijeku iz dvorca na Malom Kalniku, kojeg su srušili [[Tatari]]. Kasnije je dvorac u vlasništvu obitelji Chamaré pa [[Sidonija Erdödy Rubido|Sidonije Erdödy Rubido]], prve hrvatske operne pjevačice, koja je navodno u lijevoj kuli dvorca prvi put pjevala hrvatsku himnu "[[Lijepa naša]]". | Nastao je na mjestu stare kurije. Sagradio ga je Gašpar [[Orehovečki]] (mađ.: ''Orehoczy'') u drugoj polovici [[17. stoljeće|17. stoljeća]].<ref>Žulj, Nikola: ''Križevci i Kalničko prigorje, umjetnost, arhitektura, krajolici'', Veda Križevci 2006.</ref> Dvorac je nastao kada se vlastelin [[Orehovečki]] preselio u Gornju Rijeku iz dvorca na [[Mali Kalnik|Malom Kalniku]], kojeg su srušili [[Tatari]] tijekom [[Provala Tatara u Hrvatsku 1242.|provale]] 1242. godine. Kasnije je dvorac u vlasništvu obitelji [[Chamaré]] pa [[Sidonija Erdödy Rubido|Sidonije Erdödy Rubido]], prve hrvatske operne pjevačice, koja je navodno u lijevoj kuli dvorca prvi put pjevala hrvatsku himnu "[[Lijepa naša]]". Grofica Sidonija Erdődy Rubido je inače živjela u ovom dvorcu. | ||
Veletrgovci Gorjani vlasnici su dvorca od [[1939.]] godine, a početkom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] pobjegli su. Pola dvorca pripada državi, a pola trgovcu Turku iz Gornje Rijeke. Dvorac je postao logor za [[Židovi|Židove]]. Umirali su od [[tifus]]a. Sredinom [[1942.]] godine, iz [[Koncentracijski logor Stara Gradiška|logora Stara Gradiška]] i [[Uštica|Uštice]] kod [[Jasenovac|Jasenovca]] prebačeno je oko 400 dječaka u dvorac u Gornju Rijeku.<ref>Crnjak Ivan: Bjelovar i okolni krajevi, Školska knjiga, Zagreb 1989. </ref> Bili su dječaci od 7 do 14 godina s područja [[Kozara|Kozare]] u [[Bosna|Bosni]]. Doveli su ih u dvorac, da ih preodgoje. Mnogi su umrli od [[glad]]i i zaraznih bolesti. Oko 100 dječaka prebačeno je u [[Jastrebarsko]] i ostali su živi. Dvjesto dječaka je pokopano oko dvorca, ostali su prebačeni u zaraznu bolnicu u [[Zagreb]]u. U [[park]]u oko dvorca podignut je spomenik stradalim dječacima. Poslije je dvorac pretvoren u osnovnu školu. | Veletrgovci [[Gorjani]] vlasnici su dvorca od [[1939.]] godine, a početkom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] pobjegli su. Pola dvorca pripada državi, a pola trgovcu Turku iz Gornje Rijeke. Dvorac je postao logor za [[Židovi|Židove]]. Umirali su od [[tifus]]a. Sredinom [[1942.]] godine, iz [[Koncentracijski logor Stara Gradiška|logora Stara Gradiška]] i [[Uštica|Uštice]] kod [[Jasenovac|Jasenovca]] prebačeno je oko 400 dječaka u dvorac u Gornju Rijeku.<ref>Crnjak Ivan: Bjelovar i okolni krajevi, Školska knjiga, Zagreb 1989. </ref> Bili su dječaci od 7 do 14 godina s područja [[Kozara|Kozare]] u [[Bosna|Bosni]]. Doveli su ih u dvorac, da ih preodgoje. Mnogi su umrli od [[glad]]i i zaraznih bolesti. Oko 100 dječaka prebačeno je u [[Jastrebarsko]] i ostali su živi. Dvjesto dječaka je pokopano oko dvorca, ostali su prebačeni u zaraznu bolnicu u [[Zagreb]]u. U [[park]]u oko dvorca podignut je spomenik stradalim dječacima. Poslije je dvorac pretvoren u osnovnu školu. | ||
Ima oblik slova U, na pročelju su dvije cilindrične kule.<ref>Buturac | Ima oblik slova U, na pročelju su dvije cilindrične kule.<ref>[[Josip Buturac]]: ''Povijest Gornje Rijeke i okolice'', Župa Gornja Rijeka, Gornja Rijeka 1979.</ref> Oko dvorca je park, a ispred dvorca [[drvored]]. U parku ima raznolikih vrsta drveća kao što su: [[sekvoja]], [[čuga]], [[Duglazije|duglazija]], [[sitkanska smreka]], [[ariš]], [[jablan]], [[bijeli bor]], [[crni bor]], [[pačempres]], [[američki borovac]], [[platana]], [[žalosna vrba]] itd. Park je obnovio vrtlar Sibera iz [[Varaždin]]a [[1956.]] godine.<ref>Rauš, Đuro: Zelenilo bjelovarskog kraja, Bjelovar 1980. </ref> | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Posljednja izmjena od 30. studeni 2025. u 20:58
Dvorac Erdödy-Rubido u Gornjoj Rijeci - kasnorenesansni dvorac u Gornjoj Rijeci kod Križevaca.
Nastao je na mjestu stare kurije. Sagradio ga je Gašpar Orehovečki (mađ.: Orehoczy) u drugoj polovici 17. stoljeća.[1] Dvorac je nastao kada se vlastelin Orehovečki preselio u Gornju Rijeku iz dvorca na Malom Kalniku, kojeg su srušili Tatari tijekom provale 1242. godine. Kasnije je dvorac u vlasništvu obitelji Chamaré pa Sidonije Erdödy Rubido, prve hrvatske operne pjevačice, koja je navodno u lijevoj kuli dvorca prvi put pjevala hrvatsku himnu "Lijepa naša". Grofica Sidonija Erdődy Rubido je inače živjela u ovom dvorcu.
Veletrgovci Gorjani vlasnici su dvorca od 1939. godine, a početkom Drugog svjetskog rata pobjegli su. Pola dvorca pripada državi, a pola trgovcu Turku iz Gornje Rijeke. Dvorac je postao logor za Židove. Umirali su od tifusa. Sredinom 1942. godine, iz logora Stara Gradiška i Uštice kod Jasenovca prebačeno je oko 400 dječaka u dvorac u Gornju Rijeku.[2] Bili su dječaci od 7 do 14 godina s područja Kozare u Bosni. Doveli su ih u dvorac, da ih preodgoje. Mnogi su umrli od gladi i zaraznih bolesti. Oko 100 dječaka prebačeno je u Jastrebarsko i ostali su živi. Dvjesto dječaka je pokopano oko dvorca, ostali su prebačeni u zaraznu bolnicu u Zagrebu. U parku oko dvorca podignut je spomenik stradalim dječacima. Poslije je dvorac pretvoren u osnovnu školu.
Ima oblik slova U, na pročelju su dvije cilindrične kule.[3] Oko dvorca je park, a ispred dvorca drvored. U parku ima raznolikih vrsta drveća kao što su: sekvoja, čuga, duglazija, sitkanska smreka, ariš, jablan, bijeli bor, crni bor, pačempres, američki borovac, platana, žalosna vrba itd. Park je obnovio vrtlar Sibera iz Varaždina 1956. godine.[4]
Izvori
- ↑ Žulj, Nikola: Križevci i Kalničko prigorje, umjetnost, arhitektura, krajolici, Veda Križevci 2006.
- ↑ Crnjak Ivan: Bjelovar i okolni krajevi, Školska knjiga, Zagreb 1989.
- ↑ Josip Buturac: Povijest Gornje Rijeke i okolice, Župa Gornja Rijeka, Gornja Rijeka 1979.
- ↑ Rauš, Đuro: Zelenilo bjelovarskog kraja, Bjelovar 1980.