More actions
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +) |
m Zamjena teksta - '<!--'''El(.*)'''-->' u '' |
||
| Nije prikazana jedna međuinačica | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir monarh | |||
| ime = Elizabeta Kotromanić | | ime = Elizabeta Kotromanić | ||
| slika = [[Datoteka:Elizabeta Kotromanić.jpg|200px]] | | slika = [[Datoteka:Elizabeta Kotromanić.jpg|200px]] | ||
Posljednja izmjena od 1. srpanj 2025. u 12:11
| Elizabeta Kotromanić | |
|---|---|
| Datoteka:Elizabeta Kotromanić.jpg | |
| Pečat kraljica Elizabete | |
| ugarska i hrvatska kraljica | |
| Suprug | Ludovik I. |
| Djeca | |
| Katarina Marija Jadviga | |
| Dinastija | .svg){kind=small} AnžuvinciKotromanići |
| Otac | Stjepan I. Kotromanić |
| Majka | Elizabeta Kujavska |
| Rođenje | oko 1339. |
| Smrt | siječanj 1387. |
| Vjera | katolicizam |
Elizabeta Kotromanić (Srebrenik, oko 1339. - Novigrad kraj Zadra, siječanj 1387.), hrvatsko-ugarska kraljica, supruga kralja Ludovika I. Anžuvinca. Bila je kći bosanskog bana Stjepana II. iz dinastije Kotromanića i Elizabete Kujavske.
Udala se 20. lipnja 1353. godine udala za hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. (što je bio njegov drugi brak), čime je postala hrvatsko-ugarskom kraljicom. Budući da je poljski kralj Kazimir Lokietek odredio Ludovika za nasljednika poljskog prijestolja, postala je i poljskom kraljicom.
Ludovik I. Anžuvinac i Elizabeta Kotromanić su imali četiri kćeri, od kojih su dvije preživjele. Bile su to Hedviga (Jadviga) i Marija.
Marija, nasljednica hrvatskog i ugarskog prijestolja, udala se za Žigmunda Luksemburškog, dok je Hedviga kao kraljica vladala Poljskom, udavši se za za litvanskog kneza Jagela koji je poznat i kao poljski kralj Vladislav II. Jagelović (vladao 1386. – 1434.).
Nakon muževe smrti, postala je kraljica udovica i vladala je Hrvatskom, Ugarskom i Poljskom kao regentica od 1382. u ime svojih kćeri, sve do svoje smrti 1387. godine, za bune hrvatskih velikaša protiv nje.
Godine 1386. u Novigradskoj tvrđavi, u Novigradu zatočena je s kćerkom Marijom. Po legendi je kraljica Elizabeta u zatočeništvu izvezla kraljevski plašt – «Planitu», (koji se čuva u župnoj crkvi Sv. Marije u Novigradu). Godine 1387. kraljica Elizabeta je umorena ili je umrla prirodnom smrću.
Hrvatsko-ugarskim posjedima je de facto upravljala Elizabeta, no u Poljskoj su Poljaci prekinuli njeno regentstvo. U Hrvatskoj, odnosno Ugarskoj ju je pomagao palatin Nikola I. Gorjanski stariji (mađ. Miklós Garai).